Da sjever Hrvatske očekuju brojni veliki projekti, među kojima je možda najvažniji onaj koji predviđa izgradnju brze ceste na trasi Varaždin – Ivanec – Lepoglava i dalje prema Krapinsko-zagorskoj županiji, odavno nije novost. Naime, o tom projektu u javnosti se govori već desetak godina, a prema najavama, radovi bi uskoro trebali postati stvarnost.

Od jalovine nema fajde

Nažalost, za realizaciju spomenutog projekta, osim značajnih novčanih sredstava, potrebne su i iznimno velike količine građevinskog materijala, koji bi trebao osigurati još uvijek nepostojeći kamenolom, oko čije izgradnje vladaju veliki prijepori. Podsjećamo, Varaždinska i susjedna Krapinsko-zagorska županija (KZŽ) imaju nekoliko kamenoloma čiji kapaciteti se već dugo iskorištavaju te slijedi njihovo zatvaranje sa sanacijom. Zbog toga već uvelike traju istraživanja i aktivnosti na otvaranju novih. A upravo je tema budućega kamenoloma, točnije onoga koji bi se trebao naći na području Općine Budinščina u predjelu zvanom Siljevac, ovih dana itekako aktualna u javnosti. Stoga se o problematici, osim “zelenih” – koje brine sudbina budućega Regionalnog parka Hrvatsko zagorje – oglasio i predstavnik investitora Stjepan Jug, direktor zagrebačke tvrtke Geomin.

– Nakon što smo dobili koncesiju za istražne radove na području Siljevca, sve dosad poduzete radnje isključivo su vezane uz zakonsku proceduru, koju provode Ministarstvo graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo poljoprivrede te Ministarstvo gospodarstva. Postupak, koji je u cijelosti transparentan, traje već nekoliko godina. Sva rješenja i dozvole za provođenje istražnih radnji javno su dostupne na mrežnim stranicama resornih ministarstava, što samo potvrđuje da se u cijeloj priči ništa ne radi mimo zakona, pa ni struke ili propisane procedure – ističe Jug.

Lokacija istražnog polja Siljevec je na području Općine Budinščina u Krapinsko- zagorskoj županiji i cijeli postupak izdavanja suglasnosti te koncesije za istražne radove Geomin je pokrenuo 2018. godine. Štoviše, vrlo je važan dokument koji je donijela Vlada Republike Hrvatske, a potom potvrdio Hrvatski sabor, kojim je istražni prostor Siljevec u Općini Budinščina određen strategijom na nacionalnoj razini!

– Na početku cijele priče krenulo se prema KZŽ-u s pismom namjere koje je bilo vezano uz predmetnu studiju Hrvatskoga geološkog instituta. Njome je ta lokacija predviđena kao istražni prostor na kojem bi se, ako se dokažu kvaliteta i količina mineralne sirovine, mogla obavljati eksploatacija. Postupak ishođenja potrebne dokumentacije potpuno je javan, ali i dugotrajan, s obzirom na to da su u to uključene brojne službe nadležnih ministarstava. Kako bi se počelo s istražnim radnjama, bilo je nužno ishoditi 11 rješenja i četiri dozvole nadležnih službi uključenih ministarstava – objasnio je direktor Geomina.

Promjene u prostoru svesti na minimum

Osvrnuo se i na mukotrpan proces uoči dobivanja mogućnosti izvođenja istražnih radova.
– Ministarstvo gospodarstva provelo je natječaj za odabir najpovoljnijeg izvođača, te je slijedom toga s Ministarstvom poljoprivrede zaključen ugovor o služnosti državnog zemljišta na godinu dana. Treba znati i to da su nam privatni šumoposjednici na čijim se česticama obavljala aktivnost istražnog bušenja za to dali suglasnost – napominje Jug i dodaje da je trenutno u izradi Studija utjecaja na okoliš.

Ako ona bude usvojena, sljedeći korak je ishođenje lokacijske dozvole zahvata u prostoru. Potom slijede izrada glavnoga rudarskog projekta, ishođenje odobrenja za eksploatacijsko polje te natječaj za koncesiju za eksploataciju mineralne sirovine.

– Sva će ta dokumentacija, kao i dosad, biti javno dostupna na mrežnim stranicama nadležnih ministarstava – najavljuje direktor Geomina.

Spomenimo i to da je investitor dobio koncesiju za istražne radove, koji su obavljeni bušenjem tla u razdoblju od studenoga 2021. do travnja ove godine. Istražnim bušenjem na jezgri utvrđene su količine mineralne sirovine, stijena ili kamena na površini od oko 27 hektara.

Prema Jugovim riječima, na preostaloj površini istražnog prostora (od oko 44 hektara) nisu potvrđene količine i kvaliteta materijala koje bi bile ekonomski isplative za eksploataciju. Preciznije, to znači da je istražni prostor ograničen i smanjen s prvotna 44 na 27 hektara. Nakon rješenja Ministarstva gospodarstva o potvrđenoj kvaliteti i količini mineralnih sirovina, potvrđen je elaborat o rezervama tehničko-građevnoga kamena u istražnom prostoru Siljevec. Potom se prišlo izradi idejnog projekta eksploatacije, na osnovi kojeg se u ovom trenutku provodi Studija utjecaja na okoliš.

– Studija će zbog Nature 2000 na predmetnom prostoru biti provedena prema posebnim uvjetima. To znači da će izrada Studije i svih vezanih radnji trajati do dvije godine. Isti postupak u normalnim okolnostima traje do godine dana. Studijom utjecaja na okoliš treba odrediti zaštitu vrsta i staništa na toj lokaciji i u to su uključene mnoge stručne službe, od biologa, zoologa i drugih – veli naš sugovornik, od kojeg doznajemo i to da svi projekti ovakve naravi, gdje se zadire u prostor, izazivaju promjene tog prostora u smislu konfiguracije, vizure i drugog.
Sva zadiranja u prostor čine promjene, ali Studijom utjecaja na okoliš i odgovornim gospodarenjem te se promjene mogu svesti na minimum.

Izravna šteta

– Po završetku eksploatacije prostor se mora sanirati, kako sigurnosno, tako i hortikulturno. Svi želimo imati dobar i kvalitetan standard, što podrazumijeva dobre prometnice, dobru infrastrukturu te lijepe i čvrste domove. Sve to nije moguće ako nemamo lokaciju na kojoj možemo posegnuti za materijalom koji će nam omogućiti da se te ceste i ostala infrastruktura naprave. Sve što se rudari i eksploatira, jednom se iscrpi, kako količina, tako i kvaliteta, a isti je slučaj sa svim kamenolomima na području sjeverozapadne Hrvatske. S obzirom na to da se u godinama koje su pred nama pripremaju veliki infrastrukturni projekti, od brze ceste Varaždin – Ivanec – Lepoglava – Macelj pa do željezničke pruge od mađarske granice, Čakovca, Varaždina, Ivanca, Lepoglave, Golubovca, Bedekovčine, Zaboka do Zagreba, za njih će biti potrebne velike količine nasipnoga stijenskog materijala. Ako to ne osiguramo, spomenuti projekti neće se moći provesti, a upitno je tada i povlačenje europskih sredstava za te projekte, čije neprovođenje bi bilo izravno na štetu toga kraja, odnosno ljudi koji tu žive – zaključio je Stjepan Jug.

Razmišljanje Dubravka Šinceka – komu treba kamenolom u srcu ekološke mreže natura 2000?

Dubravko Šincek, poznati varaždinski planinar, GSS-ovac, vrsni štovatelj prirode i njezine flore i faune (autor knjige “Biljni svijet Ivanščice i Ravne gore”) te jedan od najboljih poznavatelja brdskog dijela sjeverozapadne Hrvatske, podsjeća da je još 1905. veliki hrvatski prirodoslovac Dragutin Hirc u svojoj knjizi “Prirodni zemljopis Hrvatske” između ostaloga zapisao:

“Ponosna Ivančica (Ivanščica) je temelj-kamen, na kojemu počiva cijela arhitektonika orografičkog sustava Zagorja. Od nje ishode sve sporedne grane ovog sustava, a cijelo lice Zagorja od nje dobiva značajan svoj oblik. Svaka od ostalih skupina mogla bi se sa lica zemlje izbrisati, a da Zagorje ipak ne bi izgubilo svoga značaja; nestane li ipak Ivančice, to je ujedno i Zagorja – kao orografičke cjeline – nestalo.”

Krajobraz znači određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.

Neumoljive konvencije

– Kao što je Ivanščica najvažniji element za sliku krajobraza cijeloga Hrvatskog zagorja, tako su Veliki i Mali Siljevec važni za potpunu sliku središnjeg dijela Ivanščice. Iako ne dominiraju visinom, oba vrha zbog svoga stožastog izgleda imaju iznimnu krajobraznu ljepotu. M. Siljevec je s 516 metara za 11 metara viši od V. Siljevca (505 m). Hrvatski sabor potvrdio je Europsku konvenciju o krajobrazima, European Landscape Convention (NN br. 144/02), koja je usvojena je u Strasbourgu 19. srpnja 2000. godine. Konvencija za ciljeve ima promicanje zaštite krajobraza, upravljanje i planiranje te organiziranje europske suradnje o pitanjima krajobraza. Cilj kvalitete krajobraza znači, za određeni krajobraz, stav nadležnih javnih vlasti kojim izražavaju težnje javnosti u pogledu značajki krajobraza iz njihova neposrednog okruženja – objašnjava Šincek.

Zaštita krajobraza znači djelovanje u cilju zaštite i održavanja značajnih ili karakterističnih obilježja takvoga krajobraza, što se opravdava njegovom vrijednošću kao baštine, a koja je proizašla iz prirodne konfiguracije i/ili ljudske aktivnosti.

– Geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla, kao što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki nalazi, te čini sastavni dio krajobraza. Geološka baština je površinski i pripovršinski dostupan i saglediv dio litosfere pomoću kojeg rekonstruiramo povijest nastanka našeg planeta i razvoja života na njemu. Zbog činjenice da je geološka baština stanište mnogih biljnih i životinjskih vrsta, njezino očuvanje je i očuvanje biotske, a naročito krajobrazne raznolikosti. Prirodna raznolikost obuhvaća bioraznolikost, georaznolikost i krajobraznu raznolikost. Bez georaznolikosti ne bi bilo bioraznolikosti u obliku u kojem je danas poznajemo. Dio georaznolikosti je uvjetovan bioraznolikošću. Zaštita bioraznolikosti je neefikasna bez adekvatne zaštite georaznolikosti – upozorava naš sugovornik.

Ivanščica je jedna od najvažnijih hrvatskih planina, najviša je hrvatska planina sjeverno od rijeke Save, ona je kao otok za mnoge biljne vrste koje inače ne rastu u širem okruženju. Recentnim istraživanjima na njoj je pronađeno nekoliko biljnih vrsta koje inače rastu samo na Dinaridima. Od više od 1000 vrsta biljaka koje na noj rastu, 83 su strogo zaštićene, a 69 biljaka je s Crvenog popisa vaskularne flore. Na njoj je dosad zabilježeno 38 vrsta kaćunovki, vrsta iz porodice orhideja (Orchidaceae), i devet endemičnih vrsta. Ivanščica je uvrštena u IPA – Important Plant Area, Botanički važna područja Hrvatske. To su prirodni ili poluprirodni lokaliteti koji pokazuju izvanredno botaničko bogatstvo i izniman sastav rijetkih, ugroženih i endemičnih vrsta i vegetacije visokoga botaničkog značaja. Vlažne livade uz potok Željeznica pod Velikim Siljevcem jedno su od u Hrvatskoj rijetkih staništa biljke ljekovite krvare i leptira velikoga livadnog plavca i zagasitoga livadnog plavca. Ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis) je biljka koja cvate ljeti na nizinskim košanicama. Nizinske košanice s velikom ili ljekovitom krvarom ugrožen su stanišni tip na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Zajedno s krvarom ugroženi su i leptiri veliki livadni plavac (Maculinea teleius) i zagasiti livadni plavac (M. nausithous), koji spadaju u kritično ugrožene vrste danjih leptira u cijeloj Europi, pa su zato i u nas strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Ovaj rod leptira zanimljiv je i zbog mirmekofilije, simbioze s mravima roda Myrmica. Odrasle jedinke leptira lete od druge polovice lipnja do kolovoza. Nakon parenja ženke leptira polažu jaja na cvatove ljekovite krvare. Mlade, tek izležene gusjenice hrane se sjemenkama biljke. Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku hraniteljicu i pada na tlo. Na tlu mravi prihvaćaju gusjenicu jer im nudi slatki sok iz medne žlijezde i odnose je u podzemne mravinjake, zaštićujući je tako od predatora. U mravinjacima bez vidljiva humka gusjenice se aktivno hrane mravljim ličinkama, u njima prezime, a u lipnju se zakukulje u komorici blizu površine i potkraj mjeseca izlijeću kao odrasli leptiri. Prašina iz kamenoloma nepovoljno bi utjecala kako na samu krvaru, tako i na ugrožene leptire plavce – ističe Šincek.

Zbog svega toga gotovo je cijela Ivanščica uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000, koja je sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije.

– Njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Postavlja se pitanje: Čemu išta zaštititi ako se dozvoli otvaranje kamenoloma u srcu ekološke mreže Natura 2000? Još 2013. godine napravljena je Stručna podloga za zaštitu Regionalnog parka Hrvatsko zagorje, u koji bi spadala Ivanščica zajedno sa Strahinjščicom, Ravnom gorom i Maceljskim gorjem. Do danas nije bilo proglašenja Regionalnog parka – zaključio je Dubravko Šincek.

Fijasko projekta upropastio bi stotinjak radnih mjesta

Projekt provođenja istražnih radova u svrhu dobivanja koncesija za eksploataciju istražnog prostora Siljevec trebao bi, izravno ili neizravno, zaposliti stotinjak ljudi uglavnom iz tog okruženja. Što se tiče kamionskog prometa, jednog dana, ako dođe do otvaranja kamenoloma, smjerovi izvoza odredit će se Studijom utjecaja na okoliš i za tu svrhu izrađen je idejni projekt prometnice koja ide trasom Siljevec – Zasjek, ispod vrha Pokojca te na županijsku cestu kod Belskog dola. Jug uvjerava da se promet zasigurno neće odvijati preko vrha Pokojca jer je to tehnički neizvedivo s obzirom na to da prometnica ne može imati nagibe veće od 10 %. U postupku Glavne studije predviđena je javna rasprava i uključit će mještane Suhe Željeznice kako bi se eventualno izgradnjom dijela nove prometnice i značajnom rekonstrukcijom postojeće dobila njihova suglasnost.

– Ako to neće biti moguće, orijentirat ćemo se na idejnim projektom predviđen pravac izvoza – rekao je Jug.

I dodao:

– Moram svakako naglasiti da sam rođen u blizini ovoga kraja, u Kameničkom Podgorju u Lepoglavi. Ondje boravim gotovo svakog vikenda. I meni, ali zasigurno i svima koji imamo korijene odavde ili živimo ovdje i volimo ovaj kraj, strane su bilo kakve radnje koje bi imale za posljedicu narušavanje prirodnog sklada prirodnih ljudskih resursa. Primjer područja Istarske županije može nam poslužiti kao dobar uzor pametnog i održivog razvoja u kojem se ostvaruje simbioza elitnog turizma s više od 30 aktivnih kamenoloma na tom području. Ono je, štoviše, površinom jednako površini Hrvatskog zagorja. Da ondje nije bilo toliko kamenoloma i izvora mineralne sirovine, ne bi bilo moguće izgraditi prometnu i komunalnu infrastrukturu te velik broj elitnih hotela na obali i u unutrašnjosti Istre. Kao što sam obrazložio, uz pametno i održivo gospodarenje mogu se pomiriti sve strane, uz očuvanje okoliša i prirode, a sve za dobrobit zajednice – rezolutan je Stjepan Jug.