Povežite se s nama

Život i društvo

Dejan Buder je na vrhu Ivanščice bio više od 3000 puta, a rekord mu je 414 pohoda u jednoj godini

Objavljeno:

- dana

Ivanščica, planinarenje i bavljenje sportom obilježili su život Ivančanina Dejana Budera. Ovog 51-godišnjaka poznaju brojni planinari jer je od 2015. godine gotovo svaki dan na Ivanščici.

Kako nam je sam rekao u životu je više od 3000 puta bio na vrhu ove naše planine te da ne zna točan broj. Rekordan broj pohoda na Ivanščicu pak je ostvario 2021. godine kada je do vrha došao nevjerojatnih 414 puta.

S Buderom smo se našli posljednjeg dana veljače, a odmah nakon našeg razgovora na vrh Zagorja popeo se 57. put ove godine.

Pitali smo ga kako je počeo planinariti i što mu je motivacija za svakodnevni odlazak na Ivanščicu, nekad i više puta u jednom dana. Često mu se pridruži i djevojka Marina koja je lani na vrhu Ivanščice bila 111 puta.

– Cijeli život sam se bavio sportom. Morao sam se nečime baviti i onda ti to prijeđe u naviku i ne možeš si zamisliti dan bez toga. Posljednjih osam godina svaki dan idem na Ivanščicu, ali planinarim od malih nogu. Prije toga sam puno vozio bicikl, čak se i natjecao i postizao dobre rezultate na trkama. Bicklirao sam povremeno na Ivanščicu. Najviše sam vozio s biciklom u dobi od 33 do 35 godina, a zatim sam prešao na planinarenje jer je bicikl opasniji. Na biciklu me čak triput udario auto. Zatim sam počeo svaki vikend ići na Ivanščicu, a nekad i kroz tjedan. Već 15 godina intenzivno planinarim, a svakih dan već osam godina. Tijekom 2022. popeo sam se na Ivanščicu 360 puta, a 2021. je bila rekordna s 414 pohoda – rekao nam je Buder.

Ovaj Ivančanin se mogao posvetiti stotinama pohoda na Ivanščicu zbog strašne nesreće u kojoj se sudjelovao kad je imao 17 godina i u kojoj mu je trajno narušeno zdravlje.

– Ja sam još služio JNA i to u Sloveniji. Povodom Dana JNA odvijalo se natjecanje među karaulama između Kopra i Trsta. Kad smo se vraćali u svoju karaulu na nas 11 “Stojadinom” je naletio vozač i “pokupio” sedmoricu. Ne sjećam što se nakon toga dogodilo, drugi su mi prepričali. Ja sam najteže stradao. Napukla mi je lubanja te sam imao otvoreni prijelom potkoljenice. Bio sam klinički mrtav, a oživjela me medicinska sestra na mjestu nesreće. Zatim su me prevezli helikopterom u bolnicu u Ljubljanu gdje su me operirali te sam dobio šipku i vijeke u nogu. U bolnici sam se oporavljao šest mjeseci. Kad je počeo Domovinski rat bio sam u Varaždinu u bolnici te su mi izvadili tu šipku. Oporavak traje dugo, posljedice su trajne, a ja ni danas ne mogu trčati – pojasnio je Buder.

I u medijima se našao zbog brojnih pohoda pa je posljednjih godina na Ivanščici upoznao puno ljudi, a kako sam kaže mnogi mu se jave i pozdrave što mu je drago.

Dejana Budera pitali smo koja mu je omiljena staza te koliko mu je vremena potrebno do vrha.

– Najviše idem na Ivanščicu jer mi je najbliže. Najčešće idem preko staze Konj, ali nemam omiljenu stazu. U normalnom tempu preko Konja mi treba do vrha oko 55 minuta. Najbrže sam preko Konja stigao do vrha za 36 minuta. Svake godine ljudi pohrle na Ivanščicu kad padne snijeg, ali ja sam zimogrozan, pa mi je draže ići na proljeće. Najviše sam u jednom danu na Ivanščici bio 10 puta i to za utrke “24 sata Ivančice”. Također, dva, tri ili pet pohoda u jednom danu sam imao puno puta. Idem i po danu i po noći. Znao sam se probuditi u tri sata u noći, obući se, staviti lampu i otići na Ivanščicu. Ne bojim se ići sam, nema se čega bojati na Ivanščici. Sad najčešće biram vrijeme kad mi je djevojka na poslu. Dogodilo mi se jednom da sam pao i slomio rebra, ali uspio sam se sam spustiti i otići liječniku – prepričao na je Buder.

Zanimljivo je pratiti kako je rastao broj njegovih godišnjih uspona na Ivanščicu od 2015. godine. Kako nam je rekao da kada je počeo “loviti” rekordnu brojku pohoda nije mogao stati. Dodao je da je to često bilo zahtjevno jer praktički nema niti dana odmora u godini.

– Prvu godinu sam napravio 255 pohoda na Ivanščicu i ubrzo sam počeo loviti “hiljadarku” uspona. Pa zatim još 321, treća godina je bila 376 pohoda, pa mi je nedostajalo nešto do “hiljadarke”. Znao sam se kroz godinu sretati sa starijim planinarim kojima je trebao cijeli život da dođu do 1000 uspona. Želio sam “hiljadarku” zaokružiti u tri godine, ali nisam uspio jer mi je trebalo tri godine i 52 dana za to. Nakon prve hiljadarke, narednih godina napravio sam još jednu sigurno, ali onda nisam više pozorno brojao. Prvu “hiljadarku” nisam proslavio, ali za 414. pohod smo u planinarskom domu kupili pite i na njih smo stavili svjećice te napravili fotografiju – prisjetio se Buder.

Ovaj Ivančani posjetio je i brojne druge planine, ali Ivanščici se uvijek vraća.

– Posljednjih nekoliko godina rado odlazim na višednevne rute na Velebit i to više puta godišnje. Privlače me više vrhovi na koje se potrebno penjati po kamenju, pomoću klinova, sajli i slično. Godinama već pohodim Dabarske kukove koji plijene pažnju svojom ljepotom. Bio sam na toliko vrhova da sam na neke već i zaboravio – rekao je za Regionalni tjednik.

Izazov

Budući da je Buder gotovo svaki dan na Ivanščici pitali smo ga je li doživio kakve neobične zgode. Također, je li primijetio klimatske promjene na krovu Zagorja.

– Nekoliko puta sam vidio risa te sam jednom vidio kozoroga. Risa sam vidio 200 ili 300 metara od Prigorca, a drugi put iznad Kaniže te još jednom kasnije. Mislim da je to isti ris. Kozoroga sam vidio 1991. godine, sjećam se da je bio rat i da sam na Ivanščicu otišao s rođakom koji je kod nas boravio kao prognanik iz Vinkovaca. Najprije nam je bio okrenut guzicom i u jednom je trenutku okrenuo glavu te brzo nestao. Oni ogromni rogovi su fascinantni. To je jedini put da sam vidio kozoroga, ne znam, možda je zalutao iz Slovenije. Divokoze već 15-ak godina redovito viđam na Ivanščici. Zime su puno blaže nego kad sam ja bio dječak. Uočio sam i da se šume šire, jer ljudi ih manje održavaju. Negativna promjena koju sam uočio da se Ivanščica devastira na način da se drveće ruši na cijelim proplancima, širine i do kilometar, na kojima ne ostane niti grančica. To su uvijek lokacije koje se ne vide ako gledaš od dolje prema planini. Ne znam tko je za to kriv – istaknuo je Buder.

Dejana Budera smo pitala ima li kakvu poruku za one koji će možda u budućnosti željeti “srušiti” njegov rekordni broj uspona, a on je rekao: “Da netko pokuša srušiti moj rekord mora bi imati puno slobodnog vremena poput mene, odnosno da nema posao. Ima još nekoliko ljudi koji su na Ivanščici oko 300 puta godišnje, ali to je i dalje manje od mojih 414. Samo ja znam da za takav rekord praktički nema dana odmora, a puno puta sam bio tri ili pet puta u jednom danu. Mogu samo poručiti, probajte, pa ćete vidjeti da nije jednostavno.”

Strast mu je i pisanje pjesama

Osim kao planinara Dejana Budera neki poznaju i kao pjesnika. Prošle godine je izdao zbirku pjesma naziva “Jande”, u kojoj je skupljeno 70-ak njegovih pjesama. Uskoro planira izdati i drugu zbirku. Pjesnički talent otkrio je relativno kasno, kako nam je sam rekao, jer je stihove počeo zapisivati tek 2018. godine.

– U početku je to bio stih ili dva u rimi te se to mnogima svidjelo. Pisao sam pod pseudonimom Jande, počelo je kako šala, i na kraju mi se javila žena iz Splita te sam s njom izdao svoju zbirku pjesma, u kojoj su i moje fotografije. Nadam se da će ubrzo izaći i druga zbirka pjesama, a imam materijala za još nekoliko zbirki. Pjesme mi nemaju naslov i uglavnom su pisane tako da se rimuju. Pišem o životu, o situacijama u kojima sam se našao, te o ljudima. Čini mi se da se ljudima najviše sviđaju moje ljubavne pjesme. Teško je to kad si mlad, vjerojatno sam morao sazrijeti za pisanje poezije – završio je Buder.

Život i društvo

Malu maturu položili u OŠ Babinec iz 1974. godine, a nakon 50 godina prisjetili se dogodovština iz školskih dana

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Općina Cestica

Zajednički susret učenika završnih razreda Osnovne škole Babinec, a koji su osmi A, B ili C razred završili školske godine 1973./74. održan je u petak, 3. svibnja, objavila je Općina Cestica.

Prvi generacijski susret, 50 godina nakon završetka Osnovne škole potaknuli su Stanko Dugi iz osmog A, Mirko Majhen iz 8. B i Marijana Kutnjak r. Hutinski iz 8.C razreda.

Uz 47 učenika, susretu se odazvala i razrednica 8. B, učiteljica Marija Jug, a nakon okupljanja koje je započelo u 17 sati na terasi restorana Žmah u Babincu, snimljena je zajednička fotografija.

U nastavku druženja izaslanstvo učenika otišlo je na groblje u Cesticu te položilo svijeće i zapalilo svijeću na grobu učiteljice Marije Sedlar, razrednice 8. C razreda, a u spomen na učiteljicu Ivanku Jakopan, razrednicu 8. A razreda, kao i na preminule kolege učenike, potom je vijenac položen kod središnjeg križa na groblju gdje je molitvu za preminule razrednike, učitelje i učenike predvodila Slavica Kovačić rođena Šinjur.

Po povratku s groblja druženje je nastavljeno uz sjećanje na školske dane, a u ime organizacijskog odbora učenicima koji su se na susret odazvali zahvalila je Marijana Kutnjak. Podsjetila je na siromaštvo i sveopću oskudicu u kojoj se nekad odrastalo i živjelo te izrazila zadovoljstvo i zahvalnost roditeljima i nastavnicima koji su ih tijekom odrastanja i školovanja vodili kroz život. Zahvalnost na susretu svojim nekadašnjim đacima izrazila je i učiteljica glazbenog odgoja Marija Jug, a susret je potom nastavljen uz zakusku i sjećanja na školske dane.

Na generacijski susret učenika, danas mahom u dobi od 65 godina, đaci su donijeli i fotografije iz školskih dana, a sa zanimanjem su pogledali i „Spomenar“ (isti je sačuvala i na susret donijela Josipa Korotaj rođena Mihin iz Kolarovca) koji je u to doba gotovo držao svaki učenik.

Druženje je uz pjesmu i prepričavanje dogodovština iz školskih dana potrajalo do duboku u noć, a uz izvođenje hitova iz sedamdesetih i nešto novijih glazbenog sastava „Mihael i Marinko“ se i zaplesalo.

Nastavite čitati

Život i društvo

Mladi kuhari u Varaždinu učit će u novom Kuharskom praktikumu vrijednom 100.000 eura

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Gospodarska škola Varaždin bila je od 2020. do 2023. godine partner na projektu ReCeZa – Regionalni Centar Zabok čiji je nositelj bila Srednja škola Zabok.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je 8.851.720,47 eura.

Za vrijeme trajanja projekta kroz projektne aktivnosti realizirale su se brojne radionice za učenike i nastavnike, natjecanja učenika na školskoj, državnoj i međunarodnoj razini, studijska putovanja iz područja turizma i ugostiteljstva te su razvijeni standardi zanimanja, standardi kvalifikacija i kurikuluma za nove programe.

U okviru projekta Gospodarska škola Varaždin dobila je profesionalnu opremu za kuharski praktikum u vrijednosti od 100.000 eura, a upravo je to bila prilika za prigodnu svečanost na kojoj su se okupili ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan, župan Varaždinske županije Anđelko Stričak, zamjenica županice Karlovačke županije dr.sc. Vesna Hajsan Dolinar, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Osječko-baranjske županije Miranda Glavaš-Kul, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije dr.sc. Miroslav Huđek, pročelnica Upravnog odjela za školstvo Karlovačke županije mr.sc. Marija Šćulac, predsjednik Obrtničke komore Varaždinske županije Igor Šoković, Branka Šaško, predstojnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područni ured Varaždin, kao i mnogobrojni ravnatelji srednjoškolskih ustanova s područja Varaždinske županije.

Uvodno pozdravljajući sve okupljene ravnateljica Gospodarske škole Jasenka Kelemen je istaknula kako je uključivanje škole u ovaj projekt od izuzetne važnosti te kako će učenici imati priliku učiti u kuhinjama budućnosti.

– Profesori i nastavnici će prenositi stečena znanja i najsuvremenije kulinarske tehnike kako bi naši učenici izrasli u poznate i uspješne šefove. Ovaj novi Kuharski praktikum je jedan lijepi poklon za Dan škole. Hvala svima na podršci i pomoći, poglavito našem osnivaču, Varaždinskoj županiji – rekla je ravnateljica Kelemen.

Čestitajući ravnateljici i djelatnicima škole na uspješno provedenome projektu, župan Anđelko Stričak je rekao kako su za današnji razvoj društva važni sigurnost, gospodarski rast i obrazovanje.

– Varaždinska županije je osnivač 13 srednjih škola, a u njima se obrazuje 75 % učenika u strukovnim ili obrtničkim zanimanjima, 20 %ih pohađa gimnazijske programe i pet posto ih pohađa umjetničke programe. Sama ta činjenica najbolje govori o tome da je naše školstvo prilagođeno potrebama našeg gospodarstva. Naši učenici kada završe svoje školovanje, ne čekaju na Zavodu za zapošljavanje svoje radno mjesto, već se mogu odlučiti da li idu na tržište rada, da li nastavljaju daljnje školovanje na fakultetima ili će pokrenuti neku od svojih privatnih inicijativa. Osim što smo osnivač 13 srednjih škola, Varaždinska županija je osnivač i 14 centara izvrsnosti te pet centara izvrsnosti u strukovnim zanimanjima te dva centra kompetentnosti. Upravo u tim centrima oni dobivaju tu informaciju više te se mogu lakše odlučiti u kojem smjeru će nastaviti. Također, naše srednje škole su prilagođene cjeloživotnom obrazovanju tako da u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje provodimo cijeli niz doškolovanja te različitih prekvalifikacija. Recimo, u 2022. godini su 234 osobe to završile, prošle godine 321 osoba, a u ovoj godini već sada imamo 190 polaznika. Zahvaljujući našim ravnateljima, profesorima, nastavnicima i pročelnicima, odrađujemo dobar posao za sve – zaključio je župan Stričak.

Damir Habijan

Otvarajući novi Kuharski praktikum, ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan je istaknuo kako je Varaždinska županija lider u Republici Hrvatskoj po pitanju ulaganja u područje obrazovanja.

– Što se tiče radne snage, kada govorimo o strukovnim zanimanjima, po tom smo pitanju doista deficitarni, ali to nije nešto što se odnosi samo na Hrvatsku. Pogledamo li zapadno europske zemlje, odnosno zemlje Europske unije, nažalost i one se bore s istim problemom. Ako pogledamo Republiku Hrvatsku, čak 70 % učenika koji upisuju srednje škole upisuju upravo strukovna zanimanja, ali unatoč tome s tim zanimanjima i s nedostatkom radne snage i dalje imamo problem. Učenici koji će ovdje završiti Gospodarsku školu i ovo hvalevrijedno zanimanje bez problema će naći posao na tržištu rada. Po pitanju obrtništva, nekoliko brojki: u zadnje četiri godine broj obrta u Hrvatskoj skočio je sa 75.000 na 116.000, dakle imamo 55.000, više otvorenih obrta na razini države. Grad Varaždin je po tom pitanju čak i bolji i ima gotovo 65 novih obrta. Ono što mogu reći ispred Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, što smatram bitnim, pogotovo u segmentu obrtništva, to su mjere koje možemo poduzeti, koje smo dosad poduzeli i daju rezultate. Prije svega, ono što je zanimljivo jest stipendiranje učenika – 15.500 stipendija koje je dodijeljeno u vrijednosti 29 milijuna eura i 1.316 stipendija gospodarskim subjektima vrijednih 11,5 milijuna eura, dakle ukupno 40,5 milijuna eura je dalo rezultate. U školskoj godini 2022./’23. nakon dugo vremena imamo porast broja upisa u strukovne škole i to nas veseli – rekao je ministar Habijan.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje