Zahvaljujući mladom varaždinskom studentu arhitekture Domagoju Koloniću i njegovom kolegi Josipu Fabijancu iz Velike Gorice, poginuli pripadnici PU varaždinske dobili su velebnu spomeničku instalaciju u Milčetićevoj ulici, ali Kolonić nije mirovao i u diplomskom radu pozabavio se autobusnim kolodvorom.

Niz nelogičnosti

Naime, kao student na zagrebačkom fakultetu, često je koristio autobusni prijevoz. Ideja projektiranja varaždinskog autobusnog kolodvora započela je već oko 2019. godine, nedugo nakon obnove samog kolodvora.

– Iako je kolodvor bio “friško” obnovljen, smatrao sam da je novo rješenje rezultiralo uvođenjem novih problema i nelogičnosti. Informacija koja me posebno inspirirala bila je vezana uz povijest samog prostora. Naime, prije autobusnog kolodvora na tom prostoru bio je vrt crkvenog reda Kapucina. Daljnjim istraživanjima dolazio sam sve više do zaključka kako novi kolodvor i nije baš “novi”, nije funkcionalan niti u skladu s potrebama grada. Sve više sam osjećao želju da napravim svoju viziju tog prostora i ukažem na njegov neiskorišteni potencijal. Tako sam došao do ideje da to napravim putem završnog, diplomskog rada. Kao i svi studentski projekti, htio sam da i ovaj, zadnji projekt nastao na fakultetu, pomiče granice mogućeg. Pa iako se to može činiti nedostižnim – da projekt popravi stanje u prostoru i time da arhitekturi, na možda osobni način, novu ulogu u definiranju urbanih kvaliteta Varaždina – objasnio je Kolonić.

Koncept osebujnog autobusnog kolodvora kombinacija je kolodvora i gradskog parka, usmjerena k želji vraćanja oduzetog gradu, ali i zadržavanja trenutne namjene.

– Temelji se na prethodnoj namjeni mjesta – kapucinski vrt koji je sada vraćen u obliku javnog parka. Kolodvor kao mjesto konstantnog prometa, dolaska i odlaska, na ovaj način postaje i mjesto zadržavanja, druženja i opuštanja. Krov, kao jedan od glavnih elemenata autobusnih kolodvora, postaje iskoristiv. Osim svoje osnovne namjene natkrivanja perona i zaštite korisnika od padalina, postaje i prostor za čekanje, odmor, sportske aktivnosti, kulturne događaje ili samo bezbrižnu šetnju parkom – ističe naš sugovornik koji se osvrnuo i na program projekta koji je kombinacija građevine namijenjene za transport putnika, autobusnog kolodvora, i gradskog parka koji se proteže kroz cijeli objekt.

– Program sam podijelio na tri etaže. Podzemna etaža obuhvaća automobilski promet (kratko zadržavanje, parkiranje, taxi…), tehničke prostorije, ali i radne prostore (urede) zaposlenika kolodvora, sanitarije za korisnike, prostor za prtljagu i čekaonice te ujedno pothodnikom povezuje kolodvor s prostorom preko prometno intenzivne Ulice Zrinskih i Frankopana. Prizemlje sadrži natkriveni prostor 20 perona za autobuse, čekaonice, info pult i prodaju karata, kiosk, ugibališta za gradski/prigradski bus te na obodu prostore namijenjene parkiranju bicikala. Na krovu se u zatvorenom dijelu nalaze pekara i caffe bar, a u vanjskom je najveći dio gradskog parka s dodatnim sadržajima poput teatra, igrališta, terasa kafića, teretana te prostora za odmor i višenamjenski trg (aerobik i drugo) – govori Kolonić kojem je kvalitetno prometno rješenje bilo primarni zadatak.

Manje perona

Bolji protok prometa postignut je odvajanjem automobilskog i autobusnog prometa na različite etaže te postavljanjem ugibališta za autobuse uz obje strane Ulice Zrinskih i Frankopana.

– Na taj način dobar dio autobusnog prometa može se odvijati upravo uz cestu, bez potrebe ulaska u zonu kolodvora i prekidanja automobilskog prometa. Također, smanjuje se broj autobusnih perona s 35 na 20, s obzirom na to da je trenutno nepotrebno velik broj (noviji kolodvori u Hrvatskoj imaju i dvostruko manje perona). U svojem rješenju predlažem da se za parkiranje autobusa na duže vrijeme koristi i tehnički kolodvor u Gospodarskoj ulici. Ulazi za automobile omogućeni su pomoću rampa s manjim ugibalištima kako bi se što manje prekidao promet. Postavljeni su obodno kako se ne bi kosilo kretanje automobila s autobusima. Pothodnikom je pojačana pješačka veza zapad-istok ispod Ulice Zrinskih i Frankopana. Na taj način smatram da se “oživljava” javni prostor kod zgrade Zabe i prostor Ulice Tome Blažeka. Pješačke veze omogućene su u obodnom prostoru cijelog kolodvora, s posebnim dijelovima za parkiranje bicikla/romobila. Jedan od ciljeva bio mi je vratiti zelenilo gradu – nekadašnji kapucinski vrt vraćen je u obliku javnog gradskog parka koji se proteže kroz cijeli kolodvor. Glavna zona parka nalazi se na krovu, gdje se, osim raskošnog zelenila, nalaze i razni sadržaji za korisnike kolodvora/građane svih dobnih skupina, pa tako i vanjski teatar – ističe Kolonić koji smatra da trenutni, novi kolodvor, ne zadovoljava današnje standarde i potrebe grada.

Mediji u zabludi

– Trenutna lokacija dosta je specifična za autobusni kolodvor, nalazi se na samoj granici povijesne jezgre i smatram da ima ogroman, ali neiskorišten potencijal. Ujedno sam fasciniran izjavom u medijima kako je ovo “prvi zeleni kolodvor u Hrvatskoj”. Govorimo o par četvornih metara zelenog, i to neprohodnog krova… Jedan od ciljeva mojeg diplomskog rada bio je upravo to – ukazati na neiskorišteni potencijal varaždinskog autobusnog kolodvora. Jer nalazi se na lokaciji prevelike vrijednosti za grad i građane – zaključuje Domagoj Kolonić.