Dvije najsjevernije hrvatske županije godinama su bile pravi eldorado za nezakoniti ribolov. No, zahvaljujući preventivno-represivnim akcijama policijskih službenika i ribočuvara, znatno je smanjen krivolov na rijekama i vodama stajačicama.

 

Tako su svojom ribočuvarskom službom, za čiji rad godišnje izdvajaju oko 150 tisuća kuna, iznimno zadovoljni u Savezu sportsko ribolovnih društava Međimurske županije (SSRDMŽ).

– Činjenica je da je znatno smanjen krivolov, naročito u prekršajnom smislu. Prijašnjih smo godina pokretali oko 160 optužnih prijedloga na Prekršajnom sudu, a danas ih je svega 30-ak. Riječ je o lovu ribe bez dozvole, prekobrojnom priboru i ulovu, lovu u vrijeme lovostaja i ispod dozvoljene minimalne mjere… Za teže delikte, koji obuhvaćaju lov nedozvoljenim sredstvima poput mreža, vrša ili parangala, policija pokreće kazneni postupak. Vrlo rijetko je počinitelj poznata osoba, jer ju je teško ili gotovo nemoguće uhvatiti u toj raboti. Stoga se sredstva za krivolov izuzimaju po nepoznatom vlasniku – pojasnio je Darko Oreški, tajnik SSRDMŽ, u koji je učlanjeno je 36 društava.

Mreže iz Dalmacije

Savez ima 19 ribočuvara raspoređenih u dvije interventne ekipe. Jedna djeluje na rijeci Muri, a jedna na Dravi. Svaka ima službeno vozilo, gumeni čamac s motorom i svu ostalu potrebnu opremu (dnevni i noćni dalekozori, kuke za pronalaženje mreža provođenjem tzv. „mačkanja“). Najizraženiji krivolov je na jezerima hidroelektrana, gdje se postavljaju mreže, te na zatvorenijim dijelovima kanala Zrinski kod Gornjega Kuršanca, Hubertove grabe kod Preloga i na rijeci Muri u blizini Kotoribe. U zimskom razdoblju lokacije krivolova su na zimovalištima riba, koja se svakih nekoliko godina mijenjaju. Trenutno je to na kanalu u Donjoj Dubravi i kod tamošnjega cestovnog mosta, potom na rijeci Muri kod Novakovca i kanalu Zrinski kod Gornjega Kuršanca.

– Osim interventnih ribočuvara, na svakom području djeluju i lokalni ribočuvari, kojih je 53. Njihova upornost rezultirala je smanjenjem krivolova. Naime, prijašnjih godina pronalazili smo od 2 do 3 kilometra mreža, a sada se količina kreće oko 1,5 km. Gotovo sve mreže su izuzete po nepoznatom vlasniku. Riječ je o najčešćem i najopasnijem sredstvu krivolova, koje ribokradice nabavljaju iz Dalmacije i nisu pretjerano skupe. Nije mi poznato kontrolira li itko što se događa na tom tržištu – rekao je Oreški, dodavši da ribe zarobljene u mreži ugibaju vrlo brzo, a ribočuvarima je cilj da ih što prije oslobode i puste.

Muški posao

Međimurski savez je ovlaštenik ribolovnog prava na 2200 hektara vodenih površina, i u svima ima ribe. Prema gospodarskoj osnovi, u tim vodama obitava 61 vrsta riba, čiju populaciju nije jednostavno nadzirati. Štoviše, fizički ili verbalni napadi na ribočuvare u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji nisu rijetkost. Međutim, kada situacija eskalira, ribočuvar poziva u pomoć policiju, koja se uvijek odaziva, pa se situacija smiruje. Ovakva dobra suradnja s policijskim službenicima posebno je izražena u Sportsko ribolovnom klubu Cestica (SRKC), koji gospodari vodama u administrativnim granicama Općine.

– Kod nas lani nema zabilježenoga krivolova mrežarenjem ili uz upotrebu eksploziva. Imamo 17 ribočuvara, a među njima su i policijski službenici koji ujedno obavljaju zaštitu i nadzor državne granice. Naši ribočuvari vode upornu borbu s ribokradicama jer smo 2017. za poribljavanje potrošili 60.000 kuna i nije nam svejedno kakva je situacija s ribljim fondom. Srećom, u tome participira i HEP PP Sjever sa 750 kilograma šarana – ističe Marijan Kolednjak, predsjednik SRKC i tajnik Sportsko ribolovnog saveza Varaždinske županije.

Potonji savez, za razliku od međimurskoga, ne gospodari ribolovnim vodama jer to pravo na području Varaždinske županije ima zasebno 12 ribolovnih udruga, od kojih je 5 bez ribolovnih voda.

– Svaki klub ili društvo (ovlaštenik) ima ribočuvarsku službu i onu za ekologiju. Stoga moraju samostalno ili u suradnji s policijom organizirati preventivne i represivne akcije – napominje Kolednjak.

Nema predaha

Na njega se nadovezao Kristijan Kosmačin, predsjednik Športsko ribolovnog kluba Varaždin (ŠRKV), napomenuvši da je krivolov u varaždinskom kraju gotovo nemoguće sputati, iako stalno unapređuju svoju ribočuvarsku službu.

– U njoj smo 2017. godine imali 9 ovlaštenih ribočuvara. Aktivno ih je radilo 6, a petorica vrlo intenzivno, te su lani ostvarili 360 izlazaka (službenim automobilom i motociklima, klupskim čamcima, privatnim vozilima i biciklima). U nadzoru voda kojima gospodarimo proveli su 1200 radnih sati. Kontrolirano je više od 800 ribiča, zaplijenjeno 40 postavljača, vrša, 400 metara parangala i dvije mreže. U suradnji s PU varaždinskom podneseno je 9 prekršajnih prijava protiv poznatih i nepoznatih počinitelja – naglasio je Kosmačin, čelnik udruge koja je lani za poribljavanje potrošila više od 90.000 kuna.

Dodao je da je ŠRKV dosad dobio većinu rješenja Prekršajnog suda u Varaždinu za krivolov iz kojih proizlazi da su počinitelji kažnjeni, a ujedno im je oduzet alat i pribor za ribolov.

– Kazne za spomenute prekršaje su propisane Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i kreću se od 1000 kuna naviše. Izrečene kazne od strane sudova iznose od 500 do 2000 kuna, ovisno o socijalnim uvjetima i ostalim faktorima koje sud po Zakonu o prekršajima mora uzimati u obzir. Najčešće sud trajno oduzima sredstva krivolova, koja Porezna uprava prodaje. Novac prikupljen od njihove prodaje i naplaćenih kazni se slijeva u zajedničku državnu blagajnu – napominje tajnik SSRDMŽ, koji svake godine svoje vode poribljava prema gospodarskoj osnovi s ribom u vrijednosti od 300 do 350 tisuća kuna.

Nažalost, dok se ribočuvari za polovicu dnevnice (ako zadovoljavaju zakonske uvjete!) dragovoljno bore s onima koji danju i noću odlaze u nezakonit ribolov, vodama dviju susjednih županija hara još jedna pošast.

Riječ je o kormoranima (veliki vranac), koji se isključivo hrane ribom iz rijeka, jezera i ostalih voda. Kormoran dnevno pojede oko 0,5 kg ribe, tako da se svakog dana samo u varaždinskom kraju pogoste s oko 350 kilograma ribe. Nije bolje ni u Međimurju.

Pernata pošast

– Štete na ribljem fondu uzrokuje više faktora, a osim čovjeka (krivolov, zagađenje voda, izravnavanje korita rijeke Mure, izgradnja hidroelektrana na rijeci Dravi…), značajnu štetu uzrokuje i kormoran. Ozbiljnih studija o broju te vrste ptica u Hrvatskoj nema. Iznose se paušalne ocjene ornitologa s jedne i ribiča s druge strane. No, činjenica je da se u godinama hladnih zima u Međimurju konstantno događa devastacija drenažnog jarka uz jezero HE Dubrava. Riječ je o tzv. pastrvskom kanalu, a posljednja takva zima je bila na prijelazu iz 2016. na 2017. godinu. Početkom sezone lova na pastrvu (1. ožujka), osim ribe koja je bila puštena neposredno prije njezina početka, nije se mogao uloviti nijedan primjerak veće ili manje pastrve – podsjeća Oreški.

Pravo na naknadu štete ribolovci nemaju, a dosad nisu imali ni pravo na odstrel kormorana. Treba znati i da je plašenje ovih ptica sklonih prežderavanju potpuno beskorisno.

– Problem je veći u trenutku kada se vode u sjevernijim dijelovima Europe zamrznu, pa i njihovi kormorani dođu k nama na zimovanje – veli Oreški, koji dvoji u učinak najnovije odluke da se lovcima ipak odobri odstrel tih nezasitnih ptica.

Naime, kvote za odstrel kormorana su za pojedina staništa definitivno premale, a kako doznajemo od Ivana Kutnjaka, predsjednika Lovačkog saveza Varaždinske županije, lovci još nisu dobili odobrenje za smanjenje brojnog stanja tih ptica.