Povežite se s nama

U fokusu

Pšenicu ratari prodaju za 16 centi po kilogramu, pa kako je moguće da kruh plaćamo gotovo dva eura?

Objavljeno:

- dana

Cijene pekarskih proizvoda otišle su u nebo. Prošle godine kao razlog za to navodila se moguća nestašica žitarica zbog ukrajinske krize, ali u međuvremenu se ispostavilo da razloga za paniku nije bilo. Pšenice ima, ali hrvatski ratari nemaju razloga zadovoljno trljati ruke. Baš naprotiv.

U Hrvatskoj je na većini imanja u srpnju završila žetva pšenice. U odnosu na prošlu godinu prinosi su gotovo upola manji zbog vremenski (ne)prilika, zbog čega su poljoprivrednici zabrinuti.

Jeftina ukrajinska pšenica

Osim toga, tu su bile i bolesti na žitaricama, jeftina ukrajinska pšenica, a točka na i je niska otkupna cijena.

Mladi poljoprivrednik Tadej Bohorč iz Svetog Petra Ludbreškog s kojim smo razgovarali imao je pšenicu za 20 hektara zemlje. Otkupna cijena ove godine kretala se od 1,20 pa do 1,28 kuna, odnosno od otprilike 0,16 eura do 0,17 eura za kilogram. To bi otprilike značilo da bi trebalo gotovo 8 kilograma pšenice za jedno pecivo u pekari.

Spomenimo i da kilogram kruha u prosjeku košta oko 11 kuna, pa do 14 ili više kuna, odnosno za gotovo dva eura. Trgovci i pekari pravdaju se da su cijene proizvoda porasle zbog visokih troškova energenata.

Spomenimo i da većina trgovačkih lanaca prodaje kruh koji gotovi dođe iz uvoza, oni ga samo ispeku i stave na police.

– Prošle godine govorili su da je nestašica pšenice, sad je odjednom na tržištu ima previše – kaže nam Bohorč. Dodaje da su ove godine prinosi znatno smanjeni zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, što zaključno dovodi do toga da je većina poljoprivrednika na gubitku zbog niskih otkupnih cijena. Kad se tome doda i činjenica da repromaterijal drži visoke cijene već nekoliko godina, zabrinutost poljoprivrednika ne čudi.

-Tržište umjetnog gnojiva je nestabilno, cijene su visoke još od korona krize, a sad nam je manji i prinos, i to ne samo za pšenicu, nego i za uljanu repicu. Jedino od kukuruza očekujemo dobar prinos, ali cijene nisu obećavajuće – kaže Bohorč.

Nestabilno tržište

Što se tiče globalnog tržišta žitarica, Hrvatska ima neznatno mali udio u ukupnoj proizvodnji. Stoga je i logično da cijenu određuje strano tržište. Međutim, otkupne cijene pšenice u Hrvatskoj među najnižima su u Europskoj uniji.

Problem je i neorganizirano i nestabilno tržište pa je teško predvidjeti isplati li se pšenicu prodati odmah nakon žetve ili pak skladištiti (oni koji imaju gdje pošto u Hrvatskoj nema dovoljno skladišta) i čekati bolju cijenu.

Kako bilo, proizvodnja žitarica, pogotovo kukuruza i pšenice, tradicionalno je najzastupljenija u hrvatskoj ratarskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Koliko dugo će biti tako i hoće li poljoprivrednici odustati od proizvodnje ostaje za vidjeti. Jedno je sigurno, Hrvatska ima kapaciteta i samodostatna je za proizvodnju žitarica.

Domaća pšenica se izvozi, a kruh sve skuplji

Međutim, trgovci uvoze jeftinije žito, a ono naših ratara ide u izvoz. Jedan od razloga zašto se kvalitetna domaća pšenica izvozi je taj jer se nema gdje skladištiti.

Hrvatski poljoprivrednici proizvedu i više pšenice nego su domaće potrebe, ali se izvozi jer se nema gdje preraditi.

Dok se to ne promijeni plaćat ćemo skupi kruh, a poljoprivrednici će i dalje biti nezadovoljni.

Koliko zarađuju poljoprivrednici, a koliko trgovci?

Zanimljivo je da se za jedan kilogram pšenice dobije u prosjeku oko 600 grama brašna, ovisno naravno o kvaliteti pšenice. Taj kilogram pšenice naši ratari prodaju za otprilike 16 centi.

U trgovinama kilogram brašna plaćamo otprilike šest kuna, ili više.

Trgovački lanci pak prodaju kruh po cijeni od devet do 14 kuna, i to ne za kilogram kruha,već za 500 ili 700 grama.

Čakovečki mlinovi ovogodišnju pšenicu Premium klase plaćali 200 eura po toni

Čakovečki mlinovi s otkupom ovogodišnjeg uroda pšenice i raži započeli su 11. srpnja, a trajao je do popunjenja silosnih kapaciteta, odnosno do 15. kolovoza. Najviša otkupna cijena bila je 200 eura za tonu pšenice Premium klase, objavljeno je na internetskim stranicama Čakovečkih mlinova. Za tonu pšenice 1. klase poljoprivrednici su dobivali 190 eura, zatim 180 eura za 2. klasu, 170 eura za 3. klasu, dok se 4. klasa pšenice otkupljivala po cijeni od 160 eura za tonu. Tonu raži Čakovečki mlinovi plaćali su 170 eura.

Sve žitarice koje su se primale morale su biti zdravstveno ispravne za upotrebu u mlinskoj industriji. Poljoprivrednici su svoj novac dobila u roku od dva radna dana od predaje žitarica u silos, odnosno dva radna dana od dana izdavanja otkupnog bloka ili primitka fakture.

U fokusu

Evo kako je Varteks od tekstilnog diva postao tvrtka koja vapi za spasom

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nekad tekstilni div i ponos cijelog ovog kraja, a danas tvrtka koja vapi za slamkom spasa. Odgovor na pitanje kako je Varteks došao do stanja u kakvom je danas, kad preostali radnici strahuju hoće li dobiti plaće, a borba za opstanak postaje sve veći izazov, treba potražiti godinama unazad.

Varteks, koji je osnovan davne 1918. godine, prošlog je tjedna opet završio u blokadi, na sreću kratkotrajnoj. To je bila peta po redu blokada u posljednjih šest godina. Varteks je ove godine bio blokiran i 19. ožujka, no samo na jedan dan.

Početkom travnja došlo je do obustave rada jer plaće za veljaču nisu bile u cijelosti isplaćene. Navedeni problem uskoro je riješen isplatom većine plaća.

Dokapitalizacija

Potom su dva člana Nadzornog odbora dali ostavke, a Uprava je predložila dokapitalizaciju i povlačenju dionica sa Zagrebačke burze.

Povlačenje dionica s burze članica Uprave Jelena Bošnjak opravdala je ciljem pojednostavljivanja poslovanja i postizanja uštede od skoro 50.000 eura na godišnjoj razini.

No, kako je do ovoga došlo?

Praktički se gotovo dva desetljeća nije ulagalo ni u ljude, a ni imovinu. Baš naprotiv, prodani su strojevi koji su mogli jamčiti napredak u tekstilnoj industriji, a do 2018. godine nagomilano je nevjerojatnih 800 milijuna kuna duga. Dugovi su se gomilali unatoč tome što su prodane i vrijedne nekretnine. Zoran Košćec, predsjednik uprave Varteksa od 2005. do 2018, završio je na optuženičkoj klupi, teretilo ga se za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a vezano za slučaj prodaje robne kuće u Beogradu. Ukratko, objekt od dvije tisuće kvadrata prodan je za 670.000 eura, iako je cijena bila 1,6 milijuna eura. Novi vlasnik istu je nekretninu u studenom 2007. prodao za iznos od 2.350.000 eura…

Ljudi i imovina

Varteks može spasiti jedino vlasnik koji će ulagati, govorili su nam članovi Uprave s kojima smo razgovarali u zadnje dvije godine. Nakon ulaska Nenada Bakića i dokapitalizacije 2018. godine naziralo se svjetlo na kraju tunela.

– Bez obzira tko što mislio o Bakiću, slagali se s njim ili ne oko nekih stvari, taj je čovjek uložio svoje novce – govore nam dobro upućeni u poslovanje Varteksa.

Nenad Bakić je 2018. godine za 20 milijuna kuna, odnosno 46,69 % dionica, postao većinski vlasnik Varteksa. Iduće, 2019. godine preuzeo je mjesto predsjednika Uprave tvrtke. Isticao je tada da je njegov plan u potpunosti financijski stabilizirati kompaniju, povećati produktivnost, broj radnika i njihove plaće. No, s pandemijom koronavirusa stigli su i problemi za varaždinsku tvrtku.

Prvo je 2022. godine ustupio svoju tražbinu prema Varteksu. U razgovoru za Regionalni tjednik tada nam je rekao kako smatra da Varteks i dalje ima potencijala. Podsjetio je i kako banke jednostavno nisu htjele pratiti ulaganja.

– Kad bih ja ulagao u tu tvrtku, banke bi isisale taj novac, što je nevjerojatno. Recimo, prodamo neko zemljište i umjesto da novac ostane Varteksu, one bi odmah sjele na njega. Posebno je zanimljiva uloga Hrvatske banke za obnovu i razvoj koja je, dok sam ja ubacivao novac za plaće, pohlepno naplatila drugi dio izvoznog kredita pri prvom dotoku novca ‘jer im je malo smanjeno osiguranje’ u trenutku najgore krize – govorio je tada Bakić.

Novi vlasnici

U travnju prošle godine prodao je dionice Varteksa. Tada je u vlasničku strukturu ušao Marko Vučijević s 24.91 posto dionica. Potom, mjesec dana kasnije, preostale dionice od Bakića je kupio Antonio Popić. Postao je vlasnik 10,67 posto dionica. Popić je stekao još oko 4 posto dionica.

Međutim, ovih dana i Vučijević i Popić prodali su svoje dionice.

Antonio Popić svojih 749.859 dionica koje predstavljaju 14,92 posto glasačkih prava prodao je Igoru Mešiću iz Varaždina. Marko Vučijević koji je do sada bio najveći dioničar, prodao je svojih 1.252.090 dionica koje predstavljaju 24,91 posto glasačkih prava. Kupila ih je mlada modna dizajnerica Karla Ćorluka po cijeni od 0,08 centi po dionici, odnosno za 100.167 eura. Ćorluka je od prosinca članica Nadzornog odbora Varteksa. Među većim dioničarima Varteksa je i IT poduzetnik poduzetnik Stjepan Čajić koji kontrolira 24,9 posto udjela.

Varteks je ovih dana na Burzi objavio kako je njihova revizorska kuća odbila sklopiti ugovor s njima, zbog čega neće na vrijeme moći objaviti godišnji financijski izvještaj za 2023. godinu i za 1. kvartal 2024. godine. Na izvanrednoj glavnoj skupštini koja će se održati 21. svibnja 2024. godine u planu je izbor novog revizora.

Plan nove Uprave je dokapitalizacija zbog prikupljanja neophodnog kapitala za očuvanje društva i radnih mjesta, budući da još uvijek posluju s gubicima.

Tako će na spomenutoj Glavnoj skupštini jedna od točaka biti odluka o dokapitalizaciji poduzeća za oko 100 tisuća eura. No, temeljni će kapital biti smanjen sa 6,7 mlijuna eura na oko 300 tisuća eura. To se radi, navodi se u obrazloženju, zbog pokrića gubitaka poduzeća iz prethodnih razdoblja. Također, spojit će se dionice, za 174 starih izdat će se jedna nova, bez nominalnog iznosa.

Stogodišnja tradicija

Počeci Varteksa datiraju iz 1918. godine kada je osnovana Tekstilna tvornica Varaždin. Proizvodnja vunenog prediva i tkanina započinje 1922., a 1926. godine se proizvodnja širi na izradu odjevnih predmeta, a već 1929. se otvara prva prodavaonica.

Tvornica do 1948. nosi naziv Tekstilna industrija d.d. Varaždin ili skraćeno Tivar.

Kroz stogodišnju tradiciju Varteks je stvarao modu i postao sinonim za klasičnu eleganciju, a u varaždinskim pogonima proizvodila se odjeća i za najveće svjetske brandove kao što su Hugo Boss, J.Lindeberg i Zadig & Voltaire. Možda najpoznatija suradnja bila je ona s Levi’s®om.

Rasprodali imovinu

Varteks je za Jugoslavije, diljem države imao više od 200 trgovina. U toj varaždinskoj tvrtki radilo je preko 1000 radnika.

Prije dokapitalizacije, poslovanje Varteksa bilo je katastrofalno. Tvrtku je 13 godina vodio Zoran Košćec i od 2005. do 2018. godine, nagomilao više od 800 milijuna kuna duga. Prošao je postupak predstečajne nagodbe, a da bi se namirili vjerovnici, tvrtka je rasprodavala vrijednu imovinu.

Prodali su sve velike trgovačke zgrade u svim velikim gradovima, poput zgrade Varteksa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Ta je zgrada, samo koju godinu ranije, bila potpuno renovirana. Nekretnine koje nisu uspjeli prodati stavljene su pod hipoteke bankama.

Ljudi rade za minimalac, a dugovi se gomilaju

Problem je i što ljudi u Varteksu rade za minimalac, i tako već dva desetljeća. Nije se ulagalo ni u nove tehnologije, a ni u nova znanja, a samim time Varteks je kroz godine postao sve manje konkurentan.

Paralelno s tim, godinama se gomilaju dugovi, a uz hipotekarne utege prema bankama, tvrtka se stalno bori s pokrivanjem troškova iz operativnog poslovanja koji su stvoreni prema dobavljačima u prijašnjem razdoblju.

Ovrha Porezne i Grada Varaždina

Varteks je u zadnjih nekoliko godina više puta bio u blokadi. Tako je pred dvije godine blokiran nakon što ga je ovršila Porezna uprava, a potom i Grad Varaždin.

Ipak, Grad Varaždin je ubrzo ovrhu povukao.

– Na temelju apela tvrtke i s obzirom na cjelokupnu socijalnu situaciju i financijske probleme u kojima se Varteks našao, uzevši u obzir da je Varaždin dio dugovanja u visini od 1,2 milijuna kuna naplatio, odlučili smo povući s naplate koja je stavljena na Finu rješenje o ovrsi u iznosu od otprilike pola milijuna kuna – pojasnio je pred dvije godine gradonačelnik Bosilj nakon deblokade računa Varteksa.

No, to nije bio kraj sage. Samo tri mjeseca poslije, u rujnu 2022. godine Grad Varaždin i Kaufland raskidaju ugovor jer se vjerovnici nisu dogovorili. Varteks je pak Gradu Varaždinu u ime preostalog duga ponudio dvije zgrade; bivšu krojačnicu i zgradu bivše pripreme konfekcije.

Krajem 2022. godine vjerovnici su ipak postigli neki kompromis te je Kaufland kupio zemljište. Trgovački centar u međuvremenu je izgrađen, ali problemi za Varteks time nisu završili.

Strateški projekt Vlade

Vlada je u lipnju 2021. godine ˝Varteks kvart – urbanu regeneraciju˝ proglasila strateškim projektom.

To ne znači, kako mnogi tumače, da se Vlada na bilo koji način obvezala financirati dubioze Varteksa. Isto tako ni jedna državna ili lokalna javna institucija nije dužna financirati dugove privatne tvrtke. Strateški projekt podrazumijeva lakše i brže ishođenje papirologije i lakši prolaz kroz birokratske prepreke.

Prva faza projekta podrazumijevala je realizaciju sjevernoga kružnog toka na Zagrebačkoj cesti s pristupnom prometnicom, uključivo svu pripadajuću komunalnu infrastrukturu, a druga realizaciju južnoga kružnog toka i srednjeg “T” raskrižja na Zagrebačkoj cesti te preostalog dijela prometnica s komunalnom infrastrukturom. Prva faza je dakle riješena, a u međuvremenu izgrađen je i Kaufland.

Unutar područja obuhvata zone Varteksa, kako stoji u odluci Vlade, planiraju se ujedno i zahvati uklanjanja neaktivnih građevina, koji imaju za cilj stvaranje pretpostavki za novu gradnju, čime se postižu uvjeti za funkcionalnu urbanističku i arhitektonsku rekonstrukciju cijele zone.

– Kao posljedica realizacije tog strateškog projekta stvorit će se uvjeti za transformaciju postojećih središnjih dijelova zone koji će ostati u postojećoj funkciji tekstilne i modne industrije, kao i za izgradnju novih građevina, s naglaskom na javnim sadržajima i funkcijama od osobite važnosti za lokalnu zajednicu. Projekt će, uz ostalo, i znatno pridonijeti održavanju i razvoju poslovanja Varteksa te očuvanju postojećih radnih mjesta – objasnili su tada u Vladi. Kako će se dalje stvari odvijati ovisi o Varteksu, odnosno Upravi i dioničarima.

Nastavite čitati

U fokusu

Varaždinac Habijan ostaje ministar i u novoj Vladi, ali će voditi drugi resor?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čini se kako je dogovorena i podjela resora u Vladi između HDZ-a i Domovinskog pokreta.

Kao nepoznanica ostaju tek imena ministara.

Prema neslužbenim informacijama Slobodne Dalmacije, u novoj Vladi premijera Andreja Plenkovića neće biti mjesta za Šibenčanina Ivana Malenicu, dojučerašnjeg ministra pravosuđa i uprave koji je nosio koalicijsku listu predvoođenu HDZ-om u 9. izbornoj jedinici.

Kako se može čuti, razlog tome nije Plenkovićevo nezadovoljstvo Malenicom, već činjenica da DP želio barem dio mega Ministarstva gospodarstva kojemu je na čelu bio premijerov “libling” Damir Habijan.

Navodno, Plenković pošto poto želi zadržati Habijana u Vladi te će mu dati resor – pravosuđa. Stoga je za Malenicu rezerviran pričuvni položaj.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje