Varaždinka Janja Žnidarić dva je puta posjetila sirotište Sv. Ante u afričkoj državi Tanzaniji koje je osnovala Udruga „Kolajna ljubavi“, a svoje je dojmove prenijela učenicima Osnovne škole Beletinec.

Janja je u Tanzaniju došla putem Udruge „Kolajna ljubavi“ koja vodi tamošnje sirotište i dječji vrtić izgrađene u najsiromašnijoj regiji u gradu Songea na jugu Tanzanije. U sirotištu je smješteno četrdesetero djece različite dobi koji su tamo dobili priliku za novi i bolji život, a sve to uz volontere i donacije iz Hrvatske. S obzirom na to da već neko vrijeme OŠ Beletinec aktivno sudjeluje u projektu “Škole za Afriku” to im je iskustvo iz prve ruke bilo vrlo korisno.

Dirljiva priča o njihovom životu

Janja je djeci pričala o svojim doživljajima na putu za Tanzaniju, višesatnom putovanju do samog sirotišta smještenom u unutrašnjosti, djeci i njihovim životima, hrani, obavezama i svakodnevici. – Nastavnike i naše učenike dirnule su teške sudbine te djece te smo spremni da i ubuduće sudjelujemo u nekoj humanitarnoj akciji kako bismo dali svoj doprinos sretnijem djetinjstvu i obrazovanju te djece. Unatoč svim neprilikama u životu i veoma strogoj disciplini u školi, jer prema njihovim zakonima djeca se u školi mogu tući sa štapom po dlanovima, oni vole ići u školu jer u njoj imaju osiguran jedan obrok i razumiju da ih samo obrazovanje može izvući iz tog kruga siromaštva – navela je učiteljica geografije Sanja Prešnjak. Volonterka Janja učenicima je ispričala kako je dva puta preboljela malariju te da unatoč tome što lijek košta desetak kuna, mnoga djeca umiru jer roditelji nemaju novac za njegovu kupnju. Učenike je naučila i izgovarati neke riječi na svahiliju. – Kada im je rekla da djeca izvan sirotišta imaju samo jedan obrok dnevno te da je to najčešće samo kuhano brašno, ostali su u šoku. Brašno pomiješano s vodom stvara osjećaj sitosti pa se često mogu vidjeti jako mršava djeca samo sa nabreklim trbusima koji nastaju kao posljedica takve prehrane – rekla je Prešnjak. Iskustvo koje obogaćuje život Dodaje da je Janja napomenula kako je unatoč svim teškim stvarima mnogo naučila i kako je to iskustvo obogatilo njezin život i nepovratno je povezalo s tamošnjom djecom. Obećala ih je ponovno posjetiti. Janja se, naime, volontiranjem „zarazila“ još u srednjoj školi kada je animirala djecu u bolnicama te kasnije volontiravši u popravnom domu u Zadru. Kako je ona i profesorica geografije, pokazala je djeci i onu divlju stranu Afrike – fotografije fotosafarija, posjet jezeru Malawi, plažama Indijskog oceana, plantažama vanilije, klinčića i cimeta… Rekla je i da joj nikad nije žao odvojiti novac i vrijeme za posjet toj djeci jer želi svjedočiti tomu da se tim mališanima pruži šansa da uspiju u životu.