Jedan od najljepših i najvrednijih arboretuma Europe, onaj kraj Opeke, zbog višedesetljetne nebrige i maćehinskog odnosa prema dvorcu i zelenilu koje ga okružuje na najboljem je putu da ostane bez statusa spomenika parkovne arhitekture.

Kataklizma

Naime, iz njega ne samo da su nepovratno nestale vrijedne samonikle jedinke, ili one koje je zasadio grof Bombelles, već je šumski teren danas uglavnom neprohodan, s više tisuća suhih i trulih stabala. Ona su nepresušan izvor gljivičnih infekcija i hrana strizibubama te potkornjacima. Različiti štetnici raširili su se po parku, a sada ugrožavaju i sve šume u viničkom kraju, upozorava dr. sc. Miroslav Benko iz Zavoda za uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku Hrvatskoga šumarskog instituta.

– Ako se napokon krene s uklanjanjem posušenih i bolesnih stabala, koja su potencijalna opasnost za korisnike i posjetitelje, taj će posao stajati najmanje 380.000 kuna. Arboretum je na rubu propadanja, a ružnu sliku stanja zelenila dopunjavaju zapušteni i uništeni parkovni elementi poput klupica, rubnjaka od opeke, odvodnih kanalića, klesanih klupa, koševa za smeće i kamenih međaša – ističe Benko, kojem je na prošlotjednom predavanju „Arboretum okom šumara“ na „Srijedi u Muzeju“ pošlo za rukom argumentirano upozoriti na katastrofalno stanje cijeloga parkovnoga kompleksa.

Štoviše, u svom je izlaganju napomenuo da polaznici Srednje škole “Arboretum Opeka” u Marčanu danas ne smiju kročiti u arboretum na terensku nastavu!

– Donesen je takav propis da ako žele skupiti materijal za herbarije ili pak uživo upoznati raznolikosti i bogatstvo biljaka, to mogu napraviti samo izvan nastave. Na svoju ruku, kao obični posjetitelji. Riječ je o administrativnom paradoksu i anomaliji koja djeci omogućava učenje u razredima i rasadniku, ali ne i u arboretumu, koji bi trebao služiti za educiranje i uživanje – naglasio je Benko, napomenuvši da je s preminulom kolegom Brunom Jalušićem prije 40 godina prvi put kročio u arboretum kako bi prikupio dendrološki materijal neophodan za nastavu studenata šumarstva.

Osvrnuo se i na detaljnu inventarizaciju perivojnog dijela arboretuma koju su obavili zaposlenici Šumarskog instituta Jastrebarsko 2006. godine.

Kriv je i Tito

– Popisali su i opisali stanje svakog stabla u njemu. Pronašli smo velik broj mladih stabala koja nemaju veze s vremenima kada je o parku brinuo grof Bombelles. Dio njih niknuo je iz sjemenki koje donesu vjetar i ptice, ali su neka neplanski namjerno sađena, što se nije smjelo dogoditi. Primjerice, i u Opeki je posađeno 88 stabala za druga Tita, iako ona nikako ne pašu u kontekst 19. stoljeća – smatra ovaj iskusni šumar, i u tome vjerojatno nije usamljen.

Posljednja inventarizacija je u arboretumu napravljena 2015. godine za potrebe prijave na natječaj Ministarstva regionalnoga razvoja za sredstva iz EU fondova. Nositelj spomenutog projekta je bila Varaždinska županija, a popisivači su se s mukom i mačetama probijali šumom koja se prostire na 35 hektara.

– Ona i danas nalikuje na džunglu. Trebalo je prići svakom drvetu, izmjeriti ga, locirati GPS-om i determinirati, kako bismo znali čime raspolažemo. Bez toga je nemoguće gospodariti arboretumom, koji samo u perivojnom dijelu ima 2816 jedinki (stabala), odnosno 86 rodova i 44 porodice. Zastupljene su jele, duglazije, tulipanovci, sekvoje, močvarni taksodiji i druga vrijedna stabla. Mjerena je i njihova visina, te je utvrđeno da je u perivoju 1494 stabla visine do 10 metara, ali i 188 impozantnih stabala viših od 30 metara, što ukazuje na dobar klimat i tlo na kojem rastu – pojasnio je Benko, dodavši da arboretum treba pažljivo obnoviti.

Porazna anamneza

To ne znači da će netko rušiti stabla i saditi nova, već struka prije svega razmišlja o revitalizaciji.

– U šumarstvu, za razliku od medicine, ne postoji način da se propiše recept za lijek ili injekciju, već se različitim metodama njege, čišćenja i kontrole nadzire prisutnost različitih štetnika. Oni su uočeni kod inventarizacije jer se ujedno nadziralo i zdravstveno stanje svakoga kartiranog drveta i grma. Ono što nas posebno zabrinjava u perivojnom dijelu je prisutnost 64 potpuno osušenih stabla, a čak 117 stabala je još 2006. godine bilo znatno oštećeno i polusuho. Drastičan primjer su vrijedni Lawsonovi pačempresi, kod kojih je uočeno sušenje vrhova i pojedinih grana. Kakvo je danas stanje, nije mi poznato. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Varaždinske županije je trebala voditi brigu da se prijava evidentiranih osušenih stabala pošalje u Državnu agenciju za upravljanje državnom imovinom (DUDI). Tu zapravo nastaju problemi jer kada DUDI odobri sječu velikih stabala, to mogu obaviti jedino privatnici ili Šumarija s namjenskom opremom. Tu nastaje trošak koji netko mora podmiriti, a sustav gospodarenja šumom u arboretumu još uvijek nije definiran – zaključio je Benko.

Ekolozi a vole parazite – obožavaju imelu, bršljan, povijuše…

Kod inventarizacije šumskog dijela arboretuma iznad dvorca, u kojem ima oko 398 m³ drva po hektaru, šumari su 2015. godine uočili da više nema stabala Jeffreyjevog bora ni japanske pršljenke.

– Bilo je to svojevremeno jedino takvo stablo u Jugoistočnoj Europi. Danas ih možete nabaviti u boljim rasadnicima, ali to nije ono što je grof Bombelles donio i posadio u arboretumu. U šumi smo izmjerili 12.635 živih stabala (srednji promjer im je 35 cm) i procijenili da u njoj postoji 13.923 m³ drvne zalihe. Između ostaloga, izbrojano je 3161 stablo kestena, 884 stabla bukve, 1293 stabla graba, 803 komada duglazije, 600 ariša… Nažalost, izbrojano je 2751 potpuno suho stablo, od čega 880 kestena, 313 borova i drugih vrsta. U šumi su propala 2852 m³ drva, koja bi, da nisu propala, na tržištu po cjeniku Hrvatskih šuma vrijedila oko 770.000 kuna – ustvrdio je Benko.

Dodao je da nijedno od 1410 srušenih stabala nije uklonjeno iz šume, baš kao ni 1341 stojeće posušeno stablo. Potonja su u ovom slučaju odumrla isključivo zbog ljudske nebrige i nijemo joj svjedoče.

– Krajnje je vrijeme da spasimo ono što imamo, ali to neće biti jednostavno jer su problem i ekolozi, kojima se, za razliku od šumara, jako sviđa bršljan. No, nažalost, on nemilice uništava drveće na koje se penje. Uništavaju ga i različite povijuše, koje su leglo štetnika i bolesti. Napadnuto je i od imela, koje neukima lijepo izgledaju, ali to su poluparaziti koji uništavaju stabla i nisu dobrodošli u perivoju i šumi. Još gora situacija je na području „Kostanjevca“, gdje su gljive (Cryphonectria) uzrokovale rak stabla kestena i njegove kore – rekao je Benko.