Povežite se s nama

Kultura

Venodjalica: kaj se moči najti v škedju ili na guhni? Kaj su parma i parmič?

Objavljeno:

- dana

Unatoč sveopćoj urbanizaciji, u kajkavskoj se svakodnevici još uvijek koriste termini vezani uz tradiciju, običaje i kulturnu baštinu.

Neki su za tradiciju samo čuli, drugi je i vidjeli, no neki je još uvijek i žive.
“Škedenj” ili “škedej”, kako se izgovara, još uvijek je itekako prisutan na većini “gruntova” u sjevernijim dijelovima Hrvatske. Postoje razne vrste “škedji”, a pritom svako selo može imati svoje verzije.

U škedju su se često znali noću sastajati zaljubljeni mladići i djevojke

Škedej (štagalj) je zasebna gospodarska zgrada, s građevinskim i sociološkim posebnostima. U srednjem Međimurju škedej se sastoji od triju dijelova odijeljenih stupovima i gredama: guhna, parme i parmiča.

Ljuščije

Guhno (gumno, guvno) je glavni, središnji dio škedja, te se pojam često upotrebljava, kao istoznačnica, za cijelu strukturu. Na guhnu su se čuvali gospodarski strojevi, ponekad se ručno ljuštilo kukuruz ili razvrstavalo krumpir. Sama je zgrada bila višenamjenska. Pod škedja bio je hladan, zemljani. Najčešće su tu bila smještena kola koja su vukli konji ili goveda, a u novije vrijeme traktori.

I danas postoje škednji na brojnim gospodarstvima, no to više nije strogo namjenska zgrada

Parma je smještena bočno u škedju, a osnovna joj je namjena bila čuvanje sijena – zaštita od vlage. Parme su obično bile i s jedne i s druge strane strukture, a u stražnjem njezinu dijelu ostajao je manji dio koji se mogao ograditi – parmič. U (ili “na”) parmiču često se čuvalo “kurzi(n)je” (kukuruzovina, “ljuščinje”, ljuske klipova kukuruza), koje je imalo mnoge primjene.

Osim osnovnih, praktičnih poljoprivrednih primjena, škedej (točnije parma) je imao i neke sociološke posljedice: na relativno udobnoj parmi, ispunjenoj sijenom, znalo se držati stražu kad se “prasica prasila” ili “krava telila”, odnosno kad se očekivalo da se krmača oprasi ili krava oteli. Budući da je škedej obično bio smješten blizu štale (staje) i svinjca (kajkavski naziv „kotec“ znači „kutak“), predstavljao je idealno mjesto za dežuranje nad “nosečim” životinjama. Ponekad su na takvu stražu znali doći i susjedi s pokojom bocom vina, te bi se ona pretvorila u kartanje ili manju zabavu do jutra.

Sastančenje

U škedju su se i često znali noću sastajati zaljubljeni mladići i djevojke. S obzirom na činjenicu da su uobičajeni bili brakovi koje su ugovarali roditelji, često su ovakvi sastanci bili rijetka prilika da se budući mladenci bolje upoznaju. Naravno, u konačnici su ipak roditelji imali zadnju riječ.

I danas postoje škednji na brojnim gospodarstvima, no to više nije strogo namjenska zgrada. Tako se u škednjima drži i slama, krumpir, gospodarski strojevi, stare odbačene stvari (“stara krama”) koje su ili prevrijedne ili prestare da bi se bacile. Poneki su čak i prenamijenjeni u stočne prostore. Vrijedi se, ipak, prisjetiti negdašnjih vremena i običaja naših starih da bi ostali sačuvani u muzejima, arhivima i pamćenjima mlađih generacija.

Kultura

Dani folklora u Maruševcu iz godine u godinu oduševljavaju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.

Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.

-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.

Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.

Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.

Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.

U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.

Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.

Nastavite čitati

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje