Situacija prva: Pregaženi pas, još uvijek živ, u večernjim satima ozlijeđen leži na cesti. Slučajni prolaznik zove policiju, komunalnog redara, Veterinarsku stanicu i Udrugu Spas.

Nakon dva sata pregovora i čekanja, u 23.30 odaziva se samo volonter Spasa s namjerom prijevoza stradale životinje do veterinara, međutim, iznemogla životinja ugiba.

Situacija druga: Šetač naleti na napuštenu kuju sa štencima. Pozove komunalnog redara i ode svojim putom, vjerujući da će majka i štenci biti zbrinuti. Dan kasnije sretne ih iznova, sljedećeg su dana još uvijek tu, i sve dane poslije toga se bore za preživljavanje u nesklonim im uvjetima. Jedina je razlika što ih je svakim danom sve manje, a lešina sve više.

Obje su situacije primjer svakodnevnog nepoštivanja Zakona o zaštiti životinja, donesenog u listopadu 2017. godine. Pritom u prvom slučaju nije u pitanju samo dobrobit životinje nego je ugrožena i sigurnost na cesti.

Moglo bi Vas zanimati:

U Općini Sračinec moraju se ponoviti parlamentarni izbori

DIP je 18. travnja održao konferenciju za medije na kojem su govorili i o nepravilnostima na koje su birači naišli...

Zakon o zaštiti životinja izgleda da su rijetki shvatili ozbiljno, a ovo su samo neki od slučajeva koji to i potvrđuju.

Iako novi Zakon propisuje „odgovornost i obveze fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihova života, zdravlja i dobrobiti, način postupanja prema njima“, sve je to najčešće, pokazuje svakodnevna praksa, tek mrtvo slovo na papiru. Gdje je zapelo? Očekivano, na novcu.

Mačke i miševi

U oba naša slučaja (a takvi se ponavljaju gotovo svakodnevno) akteri su međusobno prebacivali odgovornost, iako je Zakonom točno propisano tko je i kada zadužen za zbrinjavanje životinje. Kad nije pomogao prvi, onaj tko je životinju ozlijedio ili je izbacio na ulicu, za pomoć je, propisuje Zakon, zadužena jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena.

Iako su sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj Zakonom obvezne početkom tekuće godine potpisati Ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih i izgubljenih životinja sa skloništem na regionalnom području, što je u ovom slučaju varaždinski Spas, obveznici se već na startu spotaknu – ignoriraju Ugovor i Zakon, a sve zbog nekoliko tisuća kuna, koliko stoji godišnji paušal. Ima i perfidnijih, koji potpišu Ugovor i plate paušal, ali se potom ne pridržavaju daljnjih obveza.

Naime, svaku napuštenu ili izgubljenu životinju na svom je području komunalni redar dužan prijaviti skloništu, koji će s Veterinarskom stanicom Varaždin kao potkoncesionarom organizirati njezin prijevoz i daljnje zbrinjavanje. Općinsku ili gradsku vlast to će stajati 1000 kuna, a taj je novac razlog za neprijavljivanje napuštene životinje, pa radije istu prepuštaju ulici.

Gore nego prije

Štednja je tako postala najveći neprijatelj dobrobiti životinja. Zbog 1000 kuna će neodgovorne općinske vlasti, kažu iz udruga za zaštitu životinja, radije muljati sa zakonskim pravilima.

Također, nema li općina Zakonom propisani Ugovor, iz Spasa nemaju obvezu reagirati na poziv.

Upravo se to dogodilo u prvom slučaju s početka priče, u Gornjem Ladanju, kad se zbog kršenja Zakona sve odužilo. Općina Vinica nije imala predmetni Ugovor, policija se nije odazvala pozivu, a komunalni redar je ignorirao dojavu o psu na cesti, pa time ugrozio i sigurnost vozača.

Iz Udruge Spas su na kraju samo dobrom voljom došli po pregaženog psa, a Općina će ionako morati platiti račun po narudžbenici, što će u konačnici i skuplje stajati. Jer sad se, naime, više ne plaća jedinična cijena od 1000 kuna, nego konačni zbir stvarnih troškova. A on je, uglavnom, puno veći od 1000 kuna. Zahvaljujući novom Zakonu, životinjama je omogućena kompletna skrb, koja uključuje cijepljenje, čipiranje, veterinarsku brigu…

– Svaka općina ili grad može i sama osnovati sklonište ako to želi, ali u Varaždinskoj županiji ga nema nitko osim nas, pa su prema Zakonu dužni s nama surađivati. Svaka nebriga druge strane nama uzrokuje još veće probleme nego što ih imamo. Žalosno je da novi Zakon, dobro napisan, nije donio pomake u brizi za životinje. U ovom trenutku u Spasu imamo čak 500 pasa, a prije njegova donošenja, 2017. godine, bilo ih je 420.

Mi smo već 18 godina „no kill“ sklonište, čime se ponosimo, i za mnoge pse nismo samo prolazna stanica nego dom. Svaka nam je pomoć ionako dobrodošla i kršenje Zakona, kojim se zaobilazi financiranje, nas i životinje dovodi u još težu situaciju – govori Gordana Lacko, predsjednica varaždinskog Spasa.

Upravo je u tijeku potpisivanje godišnjih ugovora i predsjednica je, kaže, zadovoljna odazivom i vjeruje da ubuduće neće biti općina bez ugovora.
Međutim, ugovor sam po sebi za životinje i neće previše vrijediti namjeravaju li ga neke općine i dalje ignorirati u svim njegovim odredbama i pokušati uštedjeti koju kunu na njihovoj dobrobiti.

Ovakvu im taktiku jedino mogu pomrsiti veterinarski inspektori, nakon čijeg će ih posjeta i zaključka igra mačke i miša sa Zakonom višestruko skuplje stajati.

Bez čipa i kontrole

Mreža za zaštitu životinja, koja okuplja 45 udruga, glasno upozorava da se Zakon o zaštiti životinja iz listopada 2017. godine i dalje ne provodi u velikom dijelu Hrvatske. Glavni je razlog, kažu, inertnost i čekanje da problem riješi netko drugi.

Više od polovice jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj nije donijelo Odluku o načinu i uvjetima držanja kućnih ljubimaca koja bi bila usklađena sa Zakonom o zaštiti životinja, a mnoge nemaju ugovor sa skloništem o skupljanju napuštenih i izgubljenih životinja.
Mnoge od njih, također, nemaju riješeno zbrinjavanje napuštenih i ranjenih životinja, nisu provele kontrolu mikročipiranja svih pasa i nisu propisale trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja pasa i mačaka, iako ovo zadnje ne traži financijske izdatke, a može donijeti konkretne uštede.

Također, rijetke su općine i gradovi proveli kontrolu mikročipiranja pasa, a što su bile dužne učiniti do 30. lipnja 2018. godine. Budući da se velika većina JLS-ova oglušila o ovu odredbu, rok je produljen do kraja prošle godine. Međutim, ni produljenje od pola godine nije bilo dovoljno za ispunjavanje ove obveze.

Kao rijetko dobar primjer poštovanja Zakona istaknut je Grad Čakovec, gdje je uz kontrolu mikročipiranja pasa propisana i trajna sterilizacija kućnih ljubimaca.

– Vrijeme je i da, prije svih, reagiraju resorno ministarstvo i veterinarska inspekcija, te da napokon počnu kažnjavati one koji ignoriraju svoje Zakonom propisane obveze i koji nisu napravili ništa od onoga što su bili dužni u 2018. godini – zaključak je Mreže za zaštitu životinja.