U Donjoj Voći ovog se lipnja susrela generacija učenika koja je završila osnovnu školu prije 50 godina.

Posebnost ovog susreta bila je u činjenici da je to bio njihov prvi zajednički susret otkako su napustili osnovnoškolske klupe. Upisali su se u školu u školskoj godini 1961./62. kao sedmogodišnjaci, a pogled na fotografije iz školske pismohrane na kojima se smiješi sedamdesetero, uglavnom bosonoge djece, natjerao je mnogima suzu u oko. Posebno emotivno o njihovim školskim danima govorila je Josipa Krtanjek, umirovljena učiteljica biologije, bivša učenica 1.a razreda, te njihova učiteljica koja ih je primila u prvom razredu Marija Hižak. Učiteljica je svoje učiteljske dane s učenicima opisala kao sretne i ispunjene zadovoljstvom, ali se prisjetila i teškog i skromnog života u seoskoj sredini koji je obilježio i nju kao i učenike. Izrazila je zahvalnost što su je pozvali i sreću što su iz ove generacije u svijet srednjoškolskog obrazovanja otišli mnogi učenici koji su postali izvrsni majstori, medicinske sestre, učiteljice, ali i vrijedni radnici, poljoprivrednici pa sve do uspješnog informatičara koji je ostvario zavidnu karijeru direktora Intereurope, ali nikad nije zaboravio svoj rodni kraj i školu iz koje je potekao pomažući u humanitarnim aktivnostima u vrijeme Domovinskog rata kad je to bilo najpotrebnije. U školi ih je primila sadašnja ravnateljica prof. Rahela Blažević, koja im je pročitala zanimljivosti iz školskog ljetopisa za 1961./62 godinu, kojih su se i okupljeni živo sjećali te im je predstavila školu danas sa svim njenim posebnostima. Učenička zadruga priredila je izložbu svojih uradaka, a ravnateljica je izložila ljetopise i fotografije iz povijesti škole. Druženje se nakon školskog sata sjećanja nastavilo u mjesnoj crkvi uz misu za sve pokojne učenike i učitelje ove generacije koju je služio ivanečki svećenik zbog spriječenosti domaćeg svećenika te zajedničkim fotografiranjem ispred obnovljene školske zgrade i večerom u obližnjem restoranu. Dvadesetero okupljenih 65-godišnjaka obećalo si je da će se češće sastajati, makar samo uz kavu, jer je ostalo još toliko neispričanih sjećanja koja su dio njihovih bogatih životnih priča.