Jad i bijeda

Od sporta u Varaždinu nije ostalo niti „s“. Malo s.

Grad je nekad imao 13 prvoligaša, danas ih je tek nekoliko; varaždinski sportaši treniraju negdje drugdje; varaždinski stručnjaci treniraju nekog drugog; novac se dijeli bez smisla; najbolji klubovi su privatni; broj djece sportaša je mizeran.

To su rezultati odnosa gradskih vlasti prema sportu u zadnjih nekoliko godina. Sportski stručnjaci Branko Ivanković, Saša Hiršzon, Stjepan Cvek i Tomislav Vrbnjak razočarani su takvom situacijom. Smatraju da varaždinski sport nikad nije bio na nižim granama.

– Varaždin je potjerao sport i sportaše iz Grada. Rastjerani su svi ljudi koji iskustvom i znanjem mogu pomoći. Nepojmljivo – oštar je Branko Ivanković, nogometni trener , jedan od osnivača Lige za Varaždin, koja se kandidira na lokalnim izborima s Vladom Sevšekom kao nositeljem liste.

Prodaja ili propast

Odbojka, rukomet, košarka, nogomet, biciklizam, atletika – to su sportovi u kojima su varaždinski klubovi postizali velike uspjehe. Ti su klubovi ili propali ili su ih kupili privatnici ili životare u slabim ligama.

A Grad je nekad, i ne tako davno, bio perspektivna sportska sredina.

Dok je NK Varteks igrao prvu ligu, sve je bilo drukčije.

– Htjeli mi priznati ili ne, nogomet je lokomotiva sporta i kad je Varteks bio u ekspanziji i svi ostali sportovi su „cvjetali“. Bilo je vrijeme kad je Varteks bio najbolja udavača poslije Dinama i Hajduka. Klub je 25 godina igrao u prvoj ligi. Za varaždinsku dvoranu se zna točno koliki je gubitak, mjerljiv je. Propast nogometa je nemjerljiv. Jedan euro uložen u sport donosi tri eura – ljudi su zdraviji pa štedi zdravstvo, discipliniraniji pa su bolji radnici… Užasno sam razočaran da nitko sport ne spominje kao važnu društvenu aktivnost. Sport je jedini medij u kojemu nije moguća konzumacija opijata i alkohola – kaže Ivanković, a s njim se slažu Cvek, Hiršzon i Vrbnjak.

I što se dogodilo? Bivši Varteks, danas NK Varaždin je propao. Postoji, ali teško je tu govoriti o kvaliteti. – Ljudi koji odlučuju ne razumiju važnost sporta i nisu smatrali potrebnim pomoći. Konkretno, Varaždin je iz prve lige ispao zbog 100 tisuća kuna. Prije nekoliko godina sam gradonačelniku Habušu doveo vodeće ljude Hrvatskog nogometnog saveza – Vrbanovića, Šukera i Mamića. Kurtoazno ih je primio i to je bilo sve – navode.

Nepojmljivo da Solin ili Dugopolje imaju sredstva da financiraju barem drugoligaša, a Varaždin s velikim potencijalom sramotno ne može financirati jednog prvoligaša u nogometu.

Kažu da će Liga – kao jedina koja uopće razmišlja o sportu – napraviti sve da se to promijeni.

Najviše novca za bejzbol

Grad i Zajednica sportskih udruga nisu omiljeni među sportašima.

– Zajednica bi trebala biti nositelj sporta za profesionalce. Ali ne. U zadnje četiri godine najviše novca je dobio bejzbol. Svaka čast bejzbolu, ali budimo realni…. – slažu se.

U Varaždinu je puno sportskih klubova, a novaca malo – 105 klubova i 2, 5 milijuna kuna. – Kad se taj novac rasporedi po klubovima, nitko nema baš neke koristi –  ističu.

Zato naši sugovornici misle da ne treba otkrivati toplu vodu, nego napraviti strategiju za sport i odrediti prioritete.

– Prvo treba napraviti kategorizaciju, realno bez emocija. Alpinizam sigurno ne može biti nositelj varaždinskog sporta. Grad nema tradiciju. U Gradu koji je bio nogometno jak i treba opet biti, nema niti jednog čovjeka iz nogometa u Zajednici sportskih udruga – vele naši sugovornici.

Na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, objektivno najvećem uspjehu hrvatskog sporta, aktivno je sudjelovalo najviše Varaždinaca. Anđelko Herjavec kao dopredsjednik Saveza (do danas se nitko nije sjetio napraviti memorijalni turnir u njegovu čast), Branko Ivanković kao trener, doktor Boris Nemec kao liječnik, Tomislav Vrbnjak kao fizioterapeut reprezentacije, Marijan Mrmić i Dražen Ladić kao igrači i Tomislav Čop kao generalni tajnik. Varaždinci kojima je grad u srcu, pomažu mu u svim segmentima, a u varaždinskom sportu ih nema. Nitko ih niti ne traži.

Ponavljaju da nogomet, jasno, nije jedini sport, ali je činjenica da je on „lokomotiva sporta“.

Teniski centar Dionare Safine? Ne može

U Varaždinu se događa veliki preokret. U gradu se nikad manje mladih nije bavilo sportom. – Tragedija je da Varaždin nije imao nikad manje mladih sportaša. Sve je vezano uz privatnu inicijativu roditelja, a ne uz jedan od najvažnijih društvenih aspekata.  Zagreb ima 120 zaposlenih nogometnih trenera koji rade s najmlađima. Varaždin niti jednog – spominju kao primjer odnosa Grada prema sportu.

Varaždin je poznat kao rodni grad odličnih tenisača i atletičara. To je, također, mali grad, s odličnim trenerskim kadrom – Zlatkom Dalićem, Brankom Ivankovićem, Samirom Toplakom, Draženom Besekom. Ali taj vrhunski trenerski kadar trenira po cijelom svijetu osim u Varaždinu.

– Sport je marginaliziran kao i sve ostalo u gradu. Svedeno je na inicijalnu želju pojedinaca, a ne društva. O zdravlju ne treba govoriti, a sport je najbolji lijek. Grad svojim nemarom prema sportu direktno ugrožava zdravlje svojih stanovnika. Bez profesionalnog sporta i vrhunskih rezultata je nemoguće animirati mlade za sport. Novaca ima ali se troše na nešto drugo – zaključuju naši sugovornici.

Stara vlast niti u sportu nije znala izvući novac. To nije ništa novo, ali nudio se na pladnju. Poznata ruska tenisačica Dinara Safina je, u vrijeme kad ju je trenirao varaždinski trener Davis cup reprezentacije Željko Krajan, htjela otvoriti teniski centar u Varaždinu. Grad joj nije izašao u susret. Čak i kad drugi daju novac, Grad za sport nije imao sluha.

Sport = gledatelji = turizam = gospodarski razvoj = novac.

Liga za Varaždin namjerava to tako posložiti. Kad dobije priliku.

Kompletan razgovor Branka Ivankovića s novinarkom Regionalnog tjednika poslušajte u audio prilogu:

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović