TRADICIJA

Bogatstvo nekog prostora mjeri se i bogatstvom kulturne baštine stvarane stoljećima.

Tradicija prenošena s koljena na koljeno, očuvana znanja i vještine, predmeti, kao i ljudi te proces njihova nastajanja, vrijednosti su koje je potrebno zaštititi od zaborava. Upravo s tim ciljem Muzej Međimurja Čakovec započeo je s projektom dokumentiranja nematerijalne baštine, koji je dio jedne puno šire priče. Naime, 2020. godine završit će uređenje fortifikacije dvorca Zrinski, u čijem će stalnom postavu biti zastupljene sve zaštićene natuknice nematerijalne baštine Međimurja.

Zlatari i čipka

– Na području Međimurja zaštićeno je čak 15 natuknica nematerijalne baštine, što je iznimno velik broj. Upravo stoga započeli smo s višegodišnjim projektom. Kroz godinu dokumentiramo po dvije nematerijalne natuknice u obliku visokokvalitetnih dokumentarnih filmova u trajanju od sedam do 10 minuta, tako ćemo kroz desetak godina završiti s kompletnim poslom. Veliku pomoć pritom imamo od Ministarstva kulture, koje projekt financira od prošle godine – informirala nas je Janja Kovač, kustosica i voditeljica etnografskih zbirki u Muzeju Međimurja. Tijekom srpnja odrađeno je snimanje vještine ispiranja zlata, dok je u rujnu na rasporedu snimanje filma o svetomarskoj čipki.

U sklopu stalnog postava Muzeja nematerijalne baštine bit će i tri stalne radionice

– S članovima Moto nautičkog kluba “Vidovski zlatari” na terenu smo proveli dva dana. Snimali smo dva aspekta zlatarenja. S nama je bio i 94-ogodišnji Matej Horvat, koji od malih nogu ispire zlato na Dravi, te nam je pokazao kako je on to radio. Tu su nam vještinu demonstrirali i članovi “Vidovskih zlatara”. Oni se tom vještinom ne bave profesionalno, već iz ljubavi i želje za očuvanjem tradicije zlatarenja. Iznimno je važno za nematerijalnu baštinu da postoje ljude koji poznaju izvornu vještinu te svoje znanje čuvaju i prenose na nove naraštaje. Zlatarenje se kroz godine malo izmijenilo, što ne čudi jer se zanati i vještine nadograđuju, prilagođavaju, mijenjaju… Mi smo zabilježili oba načina – onaj izvorni, ali i moderni, kako zlatarenje izgleda danas – rekla nam je Kovač.

Fokus istraživanja nematerijalne baštine premješta se sa samog predmeta na proces njegove izrade, osobu koja ga je izradila, na vještinu izvođenja usmenih djela i kontekst u kojem se izvodi

U cijelom tom procesu važno je naglasiti da se fokus istraživanja nematerijalne baštine premješta sa samog predmeta na proces njegove izrade, osobu koja ga je izradila, na vještinu izvođenja usmenih djela, na kontekst u kojem se ono izvodi. Ministarstvu su prijavljeni filmovi i za sljedeću godinu, kada bi na raspored trebali doći sviranje cimbula i međimurska popevka.

Otvorenje izložbe

– Ljepota nematerijalne baštine je da ona postoji desetljećima ili stoljećima, ali i dalje nastaje, mijenja se i nadopunjuje. Posjedujemo kompletnu opremu za zlatarenje, medičarstvo, imamo puno lončarskih proizvoda… No, bitniji od toga je sam proces nastajanja nekog predmeta, odnosno umijeće izvođenja, poput međimurske popevke, štrigovskog govora ili svetomarske toponimije – dodaje kustosica Kovač.

Upravo stoga u sklopu budućega stalnog postava Muzeja nematerijalne baštine bit će i tri stalne radionice, a u projektu su i sredstva za opremu edukativnog dijela Muzeja. Riječ je o radionicama izrade svetomarske čipke, tradicijsko lončarstvo, odnosno oblikovanje gline na tradicijskom kolu, ali i izrada moderne keramike na današnji način inspirirane tradicijom. Tako će posjetitelji osim razgledavanja postava moći i sami isprobati izrađivati međimurske tradicijske predmete.

– Jedan od projekata etnografskog odjela je i otvorenje izložbe “Ljudstvo moje međimursko – imaš blaga i bogatstva – nematerijalna baština Međimurja” 1. prosinca ove godine. Riječ je o svojevrsnoj najavi onoga što ćemo vidjeti 2020. godine kad zaživi novouređeni prostor sa stalnim postavom. Na izložbi će biti prezentirane sve natuknice sa sudjelovanjem ljudi s terena. Planiramo bogat popratni program. Posjetitelji će sami moći izrađivati predmete koji se nalaze na popisu nematerijalne baštine. Upravo je to najzanimljiviji dio mog posla, da na terenu mogu surađivati s ljudima koji to znaju raditi i svoje znanje prenose na druge – zaključila je kustosica Janja Kovač.

Konvenciju o zaštiti nematerijalne baštine UNESCO usvojio 2003.

Nematerijalna baština nije toliko nov pojam. Naime, UNESCO je još 2003. godine usvojio Konvenciju o zaštiti nematerijalne baštine, a dvije godine poslije Konvenciju je ratificirala i Hrvatska. No, još od 1999. godine Hrvatska u svom zakonodavstvu poznaje pojam nematerijalne baštine uz pojam materijalne.
– Upravo taj podatak odlično opisuje stanje u našem muzeju. Iako se projekt naziva Dokumentiranje nematerijalne baštine, nju su već istraživale i o njoj pisale moje prethodnice. Smiljana Petar Marčec je autorica stalnog postava Etnografskog odjela, u koji je uključen velik broj natuknica, jer su sve one jako dugo prisutne na ovom području – rekla je Janja Kovač.

Na području Međimurja, ali i širega kulturno-geografskog područja označenoga kao sjeverozapadna Hrvatska, nalazi se 15 natuknica zaštićenih na razini Republike Hrvatske. 

Riječ je o: medičarstvu, odnosno licitarstvu, međimurskoj popevki, kotoripskoj skupini govora, svetomarskoj toponimiji, štrigovskoj skupini govora, tradicijskom lončarstvu, svetomarskoj čipki, tradicijskim igračkama, izradi i sviranju cimbala, selničkom pikaču, tradicijskim božićnim jaslicama, izradi božićnog nakita – kinča, izradi nakita i božićnog lustera, sviranju tambura farkašica te umijeću ispiranja zlata.

Izvor: RT
Foto: Ivan Agnezović