TUŽNA PRIČA

Njih osmero imaju između dvije i 16 godina, dijele vlasništvo nad kućom u Donjem Vratnu i u skrbništvu su bake i tete.

Roditelji su im se utopili spašavajući strica iz Drave. Kuću nadograđuju, ne jadikuju zbog vlage i nedostaje im samo jedno: struja. S vlastitim bi priključkom dobili ono što im i najviše treba – pravi dom.

Djeca iz obitelji Bogdan nisu razmažena i zahtjevna, za to nisu ni imali vremena. S roditeljima su živjela u potleušici u romskome naselju, redovno se školovala, a roditelji su se i u toj neimaštini trudili da ima daju najviše što su mogli. Socijalni radnici im nisu imali razloge dolaziti doma.

Baka i teta nisu dozvolile da se djeca razdvoje, pa su preuzele skrbnštvo 

Bogdani su živjeli od socijalne pomoći i povremenih poslova, ali i s tim su prihodima uspjeli dogovoriti izgradnju pristojne kuće za sebe i djecu. S tvrtkom MDV Plus su dogovorili kreditiranje građevinskog materijala i ni jedan mjesec nisu kasnili s otplatom. Rate su plaćali novcem socijalne pomoći. Mislili su da je bolje živjeti i skromnije nego što su živjeli, ali stvoriti pristojan dom svojoj djeci.

Sagrađenu kuću je trebalo urediti – postaviti pločice u kuhinji, kupaonici i blagavaonici te laminat u sobama, uvesti vodu i iskopati septičku jamu. Obitelj je dala koliko je imala, a s ostatkom su im sa 16 tisuća kuna pomogli Ministarstvo socijalne politike i mladih, Varaždinska županija i Općina Petrijanec, dok su privatni donatori prikupili još četiri tisuće kuna.

Obitelj je – kao dobar primjer perspektivne romske obitelji, koja se na adekvatan način brine o djeci i njihovu školovanju – bila tema radijskih emisija i nacionalne televizije, TV-magazina „Prizma“.

Tragedija

I taman kad se činilo da slijede bolji dani u pristojnom domu, dogodila se tragedija. Roditelji osmero djece, Branko Bogdan i Slađana Kalanjoš, tragično su se lani u travnju utopili u rijeci Dravi. Prvi se poskliznuo i upao u Dravu Brankov brat, ovaj je skočio za njim da mu pomogne, a Slađana nije mogla nemoćno gledati kako joj muža odnosi Drava, pa je i sama skočila u hladnu rijeku da mu pomogne. Oboje su se utopili i za sobom ostavilo osmero siročadi.

To je situacija u kojoj se djeca uglavnom udomljavaju u različite obitelji ili ustanove, ali baki i teti malih Bogdana takvo što nije padalo na pamet. – Nikako ne bismo razdvojili djecu. Oni su braća i sestre, vole se i nismo željeli da velika tragedija postane još i veća. U našoj obitelji su djeca blagoslov i nema razloga zbog kojih bismo im učinili nažao. A ništa ne bi bilo gore nego da ih razdvojimo – kaže baka Irma, koja je preuzela skrbništvo nad petero djece, dok o ostalo troje službeno brine teta Vesna Bogdan, samohrana majka dvoje mališana.

“Teško je zamisliti što dijete osjeća kad u istom trenutku ostane bez mame i tate.”

Njih su se dvije uselile u kuću – koja je u jednakim omjerima vlasništvo osmero djece – i pokušavaju na sve načine umanjiti bol zbog nedostatka roditelja.
Brinuti o osmero djece koja nose traumu gubitka roditelja nije lagan zadatak. Tu su beba, djeca predškolske dobi, školarci, pubertetlije, tinejdžeri. – Djeca se svatko na svoj način nose s gubitkom, a mi se trudimo razumjeti ih i pomoći im. Teško je zamisliti kako se osjeća dijete koje u istom trenutku ostane bez mame i tate. To nitko od nas ne može znati. Branko i Slađana su s djecom imali dobar odnos i razumjeli su potrebe svakog svojeg djeteta, koje god dobi ono bilo. Naravno da u obitelji i među djecom uvijek ima nesuglasica, ali su imali odličan osjećaj za smirivanje rasprava među njima – govori baka Irma, žena na početku šezdesetih sa svim boljkama koje sa sobom nose godine teškog života. Ona je svjesna da im ne može zamijeniti oca i majku, ali i toga koliko je stabilna obitelj – koju im nastoji pružiti – potrebna za kvalitetno odrastanje.

Molimo struju

Ali za to, kvalitetno odrastanje, potrebni su i neki drugi uvjeti o kojima se u 21. stoljeću ne diskutira. Dok njihovi vršnjaci uče robotiku, u školu se uvodi informatika od prvog razreda, osmero Bogdanovih nema vlastiti priključak na struju. Bili bi beskrajno zahvalni samo da mogu živjeti kao i njihovi školski prijatelji.

I da sve bude gore, nova kuća je puna vlage, pa su djeca izložena bolesti, a najmlađi Karlo je rođen s kroničnim bronhitisom. Zbog toga je baka Irma, uz pomoć doniranih 13 tisuća kuna od Saveza Roma Hrvatske, odlučila napraviti neophodno krovište. Kad se već morao graditi krov, ništa skuplje nije bilo odmah napraviti i potkrovlje kako bi djeca dobila više prostora za život i učenje. Novaca za vlastiti priključak struje nemaju, a da to ozbiljno ne ugrozi osnovni životni standard osmero djece.

Baka Irma i teta Vesna nas mole da spomenemo i javno zahvalimo njihovim dosadašnjim donatorima – MDV-u Plus, Frigu, Primi, Ciglani Cerje, Udruženju Roma, Varaždinskoj županiji, Ministarstvu, Općini Petrijanec i privatnim donatorima, ali i TV magazinu „Prizma“, koji je već objavio njihovu priču, a obećali su emitirati i emisiju o sretnom završetku.

Ako i kada do njega dođe. Jedini način da bi osmero malih Bogdana – Martina (16), Marina (14), Sebastijan (11), Branko (9), Dominik (7), Mihael (5), Marin (4) i Karlo (2) – dobilo svoju struju, su donacije. Oni vam unaprijed zahvaljuju.

POMOZITE
IRMA ORŠUŠ
HPB
HR8323900013290651403

Izvor: RT
Foto: Ivan Agnezović