SUDBINA

Na zadnjem ročištu na Općinskom sudu u sporu Đurđice Vlah i Varteksa prošli mjesec donesena je odluka o novom vještačenju procjene vrijednosti nekretnine kojoj prijeti ovrha. Bit će to treće vještačenje poslovnih prostora u varaždinskoj Kranjčevićoj ulici u 26 godina.

Toliko, naime, traje spor između varaždinske umirovljenice i negdašnjeg tekstilnog giganta. Prve 23 godine tužitelj je bila Đurđica Vlah, ali nakon izgubljenog sudskog spora, uloge su se okrenule. S obzirom na to da je Vlah izgubila parnicu kojom je tužila Varteks za naknadu štete uzrokovane rekonstrukcijom robne kuće na Franjevačkom trgu, Varteks zadnjih pet godina tuži nju zbog plaćanja odvjetničkih troškova.

Budući da se ona ne slaže s procjenom vrijednosti nekretnina u samoj baroknoj jezgri, zatražila je novo vještačenje. Zadnji vještak je ustvrdio da poslovni prostor u strogom centru površine 240 kvadrata vrijedi 94 tisuće eura, dok Đurđica, uspoređujući s cijenama lokala u neposrednoj blizini, smatra da je vrijednost iznad 300 tisuća eura. Novog će vještaka odrediti sud, a ona će ga platiti.

Tunel s tablom

Sve je počelo 1. travnja 1986. godine renoviranjem Varteksove robne kuće. Nasuprot robne kuće, u Kranjčevićevoj 1 Đurđica Vlah vodila je butik, a njezin suprug fotoatelje.

U Kranjčevićevoj je imala butik, a njezin suprug je vodio fotoatelje

– Premda je Varteks dobio dozvolu za rekonstrukciju zgrade u trajanju od šest mjeseci, radovi su trajali četiri godine – žali se Đurđica Vlah.

Kaže da je tijekom svih tih godina od dobrostojeće vlasnice butika u Kranjčevićevoj ulici spala na udovicu na burzi rada. U međuvremenu, tvrdi, četiri godine polaganog propadanja. – S obzirom na to da je prilikom gradnje u potpunosti zatvorena Kranjčevićeva ulica, nije bilo prilaza lokalima. Izvođač je samo stavio tunel širine 80-ak centimetara za prolaz s tablom upozorenja da “ulazite na vlastitu odgovornost” jer ulazite na gradilište. U dvorištu, gdje se nalazio suprugov lokal, smjestili su trafostanicu i dizalicu, dok se do mojih radionica, šivaonice u potkrovlju objekta, moglo jedino kroz dvorište – gradilište. I nije neka atmosfera za kupovinu modne odjeće – govori Đurđica Vlah.

Supružnici su se na kraju počeli baviti videosnimanjem i montažom. Ured im je bio u stanu, a Đurđica je formalno bila zaposlena kod supruga. No, samo godinu dana, jer u rujnu 1987. godine nenadano ostaje udovica s dvoje djece. Vlasnica privatnog poslovnog prostora u Gradu morala je posuditi novac kako bi mogla pokopati supruga.

Odbijenice

Godinu dana nakon suprugove smrti podnosi tužbu radi naknade štete zbog nemogućnosti korištenja prostora u kojemu sada vlasništvo dijeli s djecom nakon očeve ostavštine. U prosincu 1988. otvara samoposlugu koju sljedeće godine i zatvara.

U srpnju 2005. godine, dakle 17 godina nakon podnošenja tužbe, dolazi sudsko rješenje Vrhovnog suda u korist tužiteljice. Ipak, na ponovljenom suđenju na Općinskom sudu Đurđica Vlah gubi sudsku bitku. Županijski sud u Varaždinu godinu dana kasnije također presuđuje protiv nje.

– Sud je smatrao da investitor i izvođač nisu radili nikakve štetne radnje, osim što četiri godine nisam mogla koristiti svoje vlasništvo – rezignirana je.

Sve je krenulo nizbrdo kada je Đurđičin suprug 1987. iznenada preminuo

U veljači 2010. godine Vrhovni sud donosi rješenje u kojoj je predmet, nakon sada već 24 godine, odbijen kao neosnovan. U svibnju 2010. godine slijedi Ustavna tužba Đurđice Vlah koja je odbijena.

Koliko vrijedi?

Đurđica Vlah pomirila se s presudom i odlučila platiti sudske troškove. Uputila je pisani zahtjev Varteksu i Zagorje-Tehnobetonu (kao izvođaču radova) za dostavu broja žiro-računa. – Do danas mi nisu dostavljeni. Tada sam imala novac da platim, ali uporno su mi odbijali dati brojeve računa – tvrdi Vlah.

Napominje da dok je ona pismeno pregovarala o dostavljanju broja računa kako bi mogla uplatiti novac po presudi, druga strana je pokrenula ovršni postupak nad objektom. Bilo je to u rujnu 2009. godine. Tada Đurđica Vlah od tužitelja postaje tuženik.

Pet godina kasnije, u rujnu ove godine, sutkinja donosi zaključak o prodaji nekretnine na 719 tisuća kuna, na što Vlah ulaže prigovor, s obzirom na to da je u to vrijeme raspolagala već s dva vještačenja odrađena radi utvrđivanja štete. Iznos je bio puno veći.

Na zadnjoj sudskoj raspravi, 17. listopada, sudjelovao je i zadnji sudski vještak koji je ostao pri svojoj prvotnoj procjeni, a to je da poslovni prostor u strogom centru površine 240 kvadrata vrijedi 94 tisuće eura. – Nekretnina je upisana kao gospodarski objekt, no vještačena je kao obiteljska kuća – ponavlja Đurđica Vlah.
S velikom nadom, ali istovremeno i strahom čeka novu procjenu vještaka, dokument kojim bi napokon trebao završiti spor koji traje duže od dva desetljeća.

“Izostanak prihoda zbog smrti, a ne gradnje”

Općinski sud u Varaždinu je 19. prosinca 2008. godine u ponovljenom postupku odbio tužbu Đurđice Vlah i njezine djec. Neosnovanim su ocijenili njihove zahtjeve koji su od Varteksa d.d. i GP Zagorja d.d. tražili isplatu odštete radi izmakle koristi (nemogućnosti iznajmljivljanja), tako i materijalne štete nastale na samoj građevini.

– Tuženici su u odgovoru na tužbu odgovorili da su se svi radovi obavljali na temelju zakonito ishođenih dozvola (…), a slijedom takovih dozvola tuženicima je odobreno korištenje javnih površina oko tog objekta – navedeno je u obrazloženju presude.

Radovi na robnoj kući počeli su 1. travnja 1986. te su trebali biti dovršeni u veljači 1987.

– Radovi su bili pod stalnom kontrolom stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika, a  slijedom čega je došlo do nepredviđenih potreba za preinakama, pa i tri izmjene projekta, a sve na zahtjev Zavoda uz adekvatne dozvole. Stoga su tuženici ujedno istaknuli i prigovor promašene pasivne legitimacije, smatrajući da je za eventualnu štetu odgovorna tadašnja Općina Varaždin, odnosno danas Grad Varaždin – piše u presudi.

Sud navodi i da nema dvojbe da je doista došlo do određenih problema i teškoća u prilazu butiku Đurđice Vlah. Međutim, napominju da je tužiteljica sama izričito tvrdila da je njezin suprug mogao uredno raditi u tom istom prostoru, u fotografskoj radnji. – Sud zaključuje da je do izostanka prihoda ustvari došlo ne zbog gradnje, već naprotiv zbog obiteljske situacije (…) smrti prednika tužitelja. Upravo je tom činjenicom ta obitelj i ostala bez prihoda što se tiče rada – navedeno je u presudi Općinskog suda.

Izvor:
Foto: