U Varaždinu će ove godine usporiti rast cijena nekretnina, ali građevinski sektor i dalje će raditi punom parom
Prije samo sedam godina u Varaždinu ste za 1300 eura po četvornom metru mogli kupiti stan u novogradnji. No, ta...
Zbog toga su sretni Grad, Vladimir Malogorski i ljubitelji slika iz neprocijenjive zbirke kolekcionara. Ali, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa je s tom odlukom pao i mrak na oči knjižničarima i kazalištarcima.
Iako nitko od njih službeno ne želi komentirati poteze ruke koja ih hrani, saznajemo da su zgroženi ovakvim prelijevanjem iz šupljeg u prazno. Jer, da bi se Zbirka smjestila u “bedekovićku”, iz nje prvo mora iseliti Dječji odjel Knjižnice. On bi pak uselio u HNK, u prostor koji danas koristi dio Knjižnice s budućom adresom u Varteksovoj robnoj kući na Korzu. Ovakav, vele mnogi, besmisleni krug, zagovornici Zbirke Malogorski u vili Bedeković vide kao dobar potez, dok se oponenti hvataju za glavu.
Ali niti se prvi mogu kočoperiti, niti potonji trebaju tugovati. Jer, pitaj Boga koliko je izjava o „konačnoj lokaciji“ suvisla. Neće se baš On miješati, ali Njemu najbliži zemaljski „suradnici“ hoće.
Zvuči nevjerojatno, ali nitko se od onih koji velikodušno nude vilu Bedeković kao rješenje za smještaj vrijednih umjetnina nije dosjetio pitati Crkvu, konkretnije franjevce, što oni misle o tome.
Ne zato što bi ih zanimao crkveni blagoslov ideje, nego jer je stvar vrlo zemaljske naravi: bivši vlasnici vile, franjevci Provincije sv. Ćirila i Metoda, već se desetljećima trude vratiti vilu Bedeković u svoje vlasništvo. Zahtjev za denacionalizaciju vile predali su još krajem devedesetih godina, 1997., ali u skladu s hrvatskom sudskom praksom, upravni spor još uvijek traje.
– Provincijal sam četiri godine i nitko me nikad iz Grada Varaždina nije ništa pitao oko bilo koje varaždinske zgrade u vlasništvu Franjevačkog reda – mirnim glasom, ali decidirano kaže provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda Ilija Vrdoljak, kojemu je takvo ponašanje, kaže, čudno.
Vila Bedeković i zgrada škole u istom dvorištu franjevcima puno znače. – To je od izgradnje 1927. godine do nacionalizacije bila franjevačka Klasična gimnazija velikog ugleda. Nastava se održavala u zgradi današnje Osnovne škole, a u vili su stanovali profesori i koristili je kao zbornicu – govori nam fra Vrdoljak.
U dopisu Vladi Republike Hrvatske, upućenom preko Ministarstva pravosuđa 1999. godine, piše: „Stupanjem na snagu istinske demokracije u našoj domovini računamo na ponovno oživljavanje naše Klasične gimnazije i nastavka predratnog djelovanja. Isto temeljimo na pravu vjerskih zajednica na obavljanje odgojno-prosvjetne djelatnosti, a posebice na činjenici kako na prostoru sjeverne Hrvatske nema ustanove takvih djelatnosti, za razliku od drugih područja…“
Iako franjevci imaju Posjedovni list kao vlasnici sporne čestice na kojoj su vila i škola – a koje su sukcesijom pripale Gradu Varaždinu – Sandra Malenica, zamjenica gradonačelnika, negira franjevcima vlasništvo nad vilom. – Vila Bedeković nije od franjevaca, već je od Pučkog otvorenog učilišta Varaždin te će postupkom denacionalizacije biti vraćena Pučkom učilištu Varaždin – kaže zamjenica.
Varaždinski odvjetnik Mirko Ramušćak, koji za franjevački samostan vodi dugotrajni upravni postupak pri Uredu Državne uprave za povrat nacionalizirane imovine, kaže da na sve to ima samo jedan odgovor: – Grad samo upravlja tom imovinom za koju se bori, a postupak o povratu je u tijeku – kratak je. Svjestan je, kaže, da zgradu škole neće uspjeti vratiti zbog propisa o obrazovnim ustanovama, ali za vilu će se boriti.
Mirko Ramušćak vjeruje da će postupak do konca godine biti gotov. Tada slijedi vrijeme za žalbene postupke pa mogućnost upravnog spora, ali čak ni kad je gotovo – nije gotovo. – Sveta Stolica i Hrvatska su potpisale ugovor, kojim ovakve slučajeve rješava mješovito povjerenstvo. Dakle, ako jedna strana nije zadovoljna presudom u slučaju crkvene imovine, presuda se ne može primijeniti ako mješovito povjerenstvo odluči drukčije – suočava Mirko Ramušćak Sandri Malenici ugovor koji je na snazi.
Zanemarimo li čak pitanje vlasništva, tu je i dalje niz nejasnoća i otvorenih pitanja oko ad hoc postupaka gradskih vlasti kad je kultura u pitanju, zbog čega će mnogi – poput gradskog vijećnika Vjerana Strahonje – reći da „svaka čast hobistima, ali Varaždinu ozbiljno nedostaju menadžeri u kulturi”.
Mnoge se dosadašnje odluke smatraju upitnima, a većina njih je posredno ili neposredno vezana uz vilu Bedeković.
Grad je tako nedavno donio odluku o kupovini Varteksove robne kuće, u koju će se preseliti dio Gradske knjižnice, sada smješten u HNK-u. Iako će Knjižnica ovom selidbom i dalje ostati rascjepkana po lokacijama, smatralo se da i Kazalištu treba taj desetljećima uzurpiran prostor. Međutim, ni koji mjesec potom, govori se o preseljenju Dječjeg odjela iz vile Bedeković u – HNK?!
Konkretno, na pitanje kamo će se preseliti Dječja knjižnica, ako i kada u vilu useli Zbirka Vladimira Malogorskog, Sandra Malenica govori o planiranom „intermedijskom prostoru dječje scene u HNK-u“, u koji će biti, najavljuje, integrirana i Knjižnica.
I što sad? – Nitko ne dvoji da Zbirka Malogorski treba dobiti respektabilni izložbeni prostor i baš je zato žalosno da se sve rješava ovako neprofesionalno. Ali, čemu panika… Ionako si je Grad dao puno vremena: kažu da se mora pričekati do završetka postupka denacionalizacije pa da se ideja ostvari. Mislim da se tom rečenicom otkriva ozbiljnost ideje. Denacionalizacija traje 20 godina, može potrajati još toliko i nikad se ne riješiti u korist Grada. Dobra je ovo taktika. Konkretnom adresom zadovoljiti kulturnu javnost, a neizvjesnim si datumom kupiti vrijeme – kaže naš sugovornik iz kulturno-političkog miljea i dodaje kako je „žalosno da zbog ovakvih postupaka sve, možda i dobre ideje, djeluju šarlatanski“.
Iz Grada najavljuju razgovore sa strukom i hvale se podrškom Ministarstva, a jedini koji o svemu tome nema pojma je ravnatelj Knjižnice Mario Šoštarić. On o svim planovima za
– Do trenutka postavljanja Vašeg pitanja (25. siječnja 2018. godine) iz Grada Varaždina nije bilo službene obavijesti o iseljenju Dječjeg odjela iz vile Bedeković – odgovorio nam je ravnatelj na pitanje što misli o selidbi.
U redakciju Regionalnog tjednika javio nam se ogorčeni mještanin Jalkovca, koji brine za školarce.
– Pogledajte na što liči pješačka staza u Jalkovcu. Sve je puno lokvi, blata i rupa. Djeca tuda idu prema autobusnoj stanici – upozorio je mještanin Jalkovca koji je ljutit.
– Ljudi dragi, pa živimo u 2023. godini. Što je ovo? Grad Varaždin je grad prijatelj djece? – pita se mještanin Jalkovca koji nam je poslao fotografije.
Pred nama su izvanredni izbori za varaždinsko Gradsko vijeće koji će se održati 16. travnja. O nadolazećim izborima, ali i o krizi vlasti, te problemima s baliranim otpadom, razgovarali smo s gospodarstvenikom Davorom Pataftom. Kao nezavisni gradski vijećnik, Patafta se zalagao za ukidanje prireza, te ostalih nameta, ali i za podizanje standarda svim građanima.
Gradu Varaždinu prema njegovim riječima prijeti financijski bankrot, jer bi ponovno mogla pasti vlast, a u tom slučaju iznos za sanaciju bala postat će nedostižno visok, a priliku bi mogli “namirisati” lešinarski fondovi. Kaže i da je već pokušavao SDP i HDZ posjesti za stol.
– Uvijek me vodio optimizam, ali i želja da budem dio onih građana, a takvih je siguran sam većina, koji žele da ovaj naš Varaždin bude bolji. Siguran sam i da većina građana želi da se s političke scene maknu ljudi koji su Varaždinu napravili previše štete i kojima je mjesto u političkoj mirovini. Idemo zajedno očistiti naš grad od bala i politike koja uzima, a ne daje, politike koja ne nudi ništa osim svađa, egoističnih ispada i osobnih interesa pojedinaca – rekao nam je Patafta.
Uspješan ste poduzetnik, svakodnevno se borite s posljedicama krize, godinama upozoravate na štetne namete… Ipak, odlučili ste krenuti i političkim vodama.
U privatnom sam sektoru, iza nas, ali i ispred nas je izazovno razdoblje, a uz ogroman rast troškova, posebice mislim na rast cijena energije, tu su i nameti koji su godinama na leđima tvrtki koje doprinose rastu gospodarstva. Sve to na kraju pada i na leđa vrijednih ljudi koji ovdje na sjeveru rade za mala primanja.
S pozicije gospodarstvenika neću odustati od toga da stalno ponavljam da je ova država, ali i lokalna uprava preskupa. Ne možete očekivati bilo kakav razvoj, ako većina lokalnih uprava svoje proračune krpa na nametima, kao što su prirez, komunalna naknada…
S pozicije građanina Varaždina, koji voli ovaj grad, teško mi je sa strane gledati kako se politika bavi prošlošću, teško mi je slušati političare koji se međusobno optužuju. A što Varaždinci i Varaždinke imaju od toga? Baš ništa.
U politici nisam nikome ništa dužan, nemam iza sebe redove ljudi sa stranačkim iskaznicama koji traže povlastice, dobar posao ili pozicije u upravnim vijećima i nadzornim odborima. Možda bi mi život bio mirniji bez politike, ali uvijek sam se držao toga da pomognem i uključim se ako mislim da mogu na bilo koji način pomoći.
Došlo je vrijeme da učinimo Varaždin boljim gradom, da ga očistimo i od bala i politike koja ne nudi ništa osim svađa.
Stalno se govori o razvoju grada, ali preduvjet je stabilno gospodarstvo.
Ne možete razvijati turizam, sport i društveni život ako vam je gospodarstvo na klimavim nogama, a životni standard sve niži. Ne možete ni govoriti da ćete oživjeti centar, ako vam se prihodi od proračuna temelje na komunalnoj naknadi. Jednostavno – nespojivo. Poslovni prostori u centru nam se prazne, mladi ljudi varaždinske adrese mijenjaju za one u inozemstvu. Uzmimo za primjer Gospodarsku zonu Brezje u kojoj umjesto gospodarstva razvijamo zaraze.
Mene je uvijek vodio optimizam pa je tako i sada. Svaka kriza može biti prilika, pa tako i ova kriza vlasti u kojoj se Varaždin našao zahvaljujući neodgovornoj politici.
Hoćete li se kandidirati i na ovim izvanrednim izborima?
Da, jer osjećam dužnost. Bio sam član Gradskog vijeća, u koje sam ušao zahvaljujući ljudima koji su mi dali glas na temelju programa koji sam ponudio. Osjećam obvezu i prema svim ostalim sugrađanima koje muče isti problemi. Vidjeli smo anketu koju je nedavno naručio Grad Varaždin i koja je pokazala da ljudi smatraju kako je najveći problem balirani otpad u Brezju. Za razliku od političara, ja ne mijenjam mišljenje. Sve ono što sam govorio o baliranom otpadu godinama sad ispada da sam bio u pravu.
Godinama već upozoravate na problematiku baliranog otpada.
Bale su sramota politike koja ih je tamo smjestila, ali i politike koja problem nije riješila. Zamislite, mi skoro 18 godina na ulazu u grad imamo bale i kad čujem da se i dalje ta tema politizira, da se stalno vraćamo na prošlost, da se političari međusobno optužuju i da je ego pojedinaca veći od interesa mojih sugrađana, zaista mi je teško sve to pratiti sa strane. Bale iz Brezja moramo hitno maknuti, aktivirati tu gospodarsku zonu, dovesti investitore i tamo zaposliti 3000 ljudi, a time podići cijenu rada.
Govorio sam i ponovit ću – sjest ću sa svakim tko će maknuti bale, ukinuti prirez i ostale namete i osigurati besplatne vrtiće i povećati naknade umirovljenicima. Pa zar smo toliko kao društvo zaglibili da ispada da je bitnije liječenje kompleksa pojedinih političara od dobrobiti cijeloga društva? Vjerujem da Varaždin zaslužuje bolje od toga.
Politika dosad nije uspjela riješiti bale. Zašto je to tako? Rekli ste da je vrijeme da se maknu političari koji su godinama radili štetu.
Pred skoro 18 godine, sad već davne 2005. godine, bale su u Brezje smjestili Ivan Čehok i Radimir Čačić. Rekli su tada da je to privremeno rješenje. Zatim je pala Čehokova vlast zbog bala, a onda i Habuševa. U međuvremenu je Čačić, upravljajući Habušem, na sve moguće načine sprečavao da se te bale maknu, izmišljali su prijave, izvodili cirkus. U tome im je pomogao i odvjetnik Petrić koji je spomenute prijave pisao. Onda smo imali seriju cirkusiranja aktivista iz Varaždinskog smeća, iz koje je nastala platforma Budimo grad pod upravljanjem istog onog Petrića koji je pisao prijave. Onda su obećavali rješenja za bale, da bi na kraju srušili vlast koje su bili dio!
Čehok je imao u prošlom mandatu još jednu priliku da te bale riješi, ali nije. On sad ima stotine izgovora zašto nije, ali ljude zanima rješenje, a ne međusobne optužbe na političkoj sceni. I od sadašnjeg gradonačelnika Bosilja ljudi očekuju da bale riješi i ako u tome ne uspije, uzalud svi izgovori.
Varaždinska politika je nažalost zagađena prošlošću i osobnim animozitetima, a na štetu svih građana.
Ne možete uspjeh mjeriti prema razini decibela, znamo da neki, poput Čačića, godinama samo galame, a davno su se trebali povući u političku mirovinu. To bi se očekivalo da postoji barem mrvica morala. Ne možete politički uspjeh mjeriti ni prema broju obećanja, slatkorječivosti ili se natjecati tko će reći više rečenica za koje misli da ih građani žele čuti. Politika je sve ono što ne bi trebala biti – podređena privatnim interesima, na štetu javnog interesa, odnosno interesa građana. Vrijeme je da se kaže dosta takvoj politici – Varaždin zaslužuje biti bolji grad.
Kao što sam rekao, nikome nisam dužan i s te pozicije mogu mirnog srca reći da oni koji su godinama radili sramotu Varaždinu, oni koji su smjestili bale u Brezje, a sve ove godine lagali i obmanjivali ljude, trebaju se maknuti. Idemo očistiti grad od bala i svađalačke politike.
Izgradili ste MBO, zbog toga preživjeli javni linč, a sada vam govore da ste bili ispred svog vremena.
MBO sam izgradio, a zatim prodao i trenutno me za tu priču veže jedino obaveza da pomognem svojim iskustvom. Istina, neki mi sad govore da sam tada bio ispred svog vremena, ali ni ja ni moji sugrađani nemamo ništa od takvih rijetkih, ali iskrenih priznanja. Preživio sam kalvariju, kao i moja obitelj. Kad sam oslobođen pravomoćno svih optužbi pao mi je kamen sa srca, ali ostao je onaj gorak okus zbog činjenice da bale i dalje nisu riješene.
A jedini način da se to riješi je da svi sjednu zajedno, da se okane politikanstva.
Mislite da je moguće da u politici sjednu svi zajedno zbog interesa građana?
Vjerujem da je moguće, zato još nisam odustao. No, bez onih koji su dio problema, a to su Čačić i Čehok. Mislim da je gradonačelnik Bosilj napravio grešku na samom početku kad je dogovorio koaliciju s Reformistima i Budimo grad, umjesto da je razgovarao sa svim opcijama. Ta se koalicija raspala i imamo prijevremene izbore, a rješenje za bale, koje je, podsjetimo, čak tri puta skuplje nego ono prvo, stoji u zraku. S druge strane je Čehok pritiskao i ucjenjivao HDZ-ovog župana Stričaka i sad imamo pat poziciju. Dva lika iz prošlosti, koja su problem izazvala i dalje problem drže živim, a moji sugrađani su taoci njihovih egoističnih cirkusiranja.
Ili će HDZ i SDP sjesti za stol, bez Čačića,Čehoka i Budimo grad, ili će Grad Varaždin nastaviti prema financijskom bankrotu, a bale će ostati u Brezju.
Problem je i što nam nitko ne može garantirati da rješenje za bale neće biti još skuplje, a nažalost, ima i onih koji žele da bale ostanu u Brezju još 20 godina.
Tvrdite da građani ne bi trebali toliko plaćati za bale i da je Grad mogao ponuditi jeftinije rješenje?
Prvotni ugovor o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje potpisali su Varkom i T7 Vis. Obje tvrtke su bile u sustavu PDV-a. Varkom je time imao pravo na povrat poreza i trošak za građane bio bi bez tog iznosa PDV-a.
Ovaj zadnji natječaj za zbrinjavanje bala raspisao je Grad Varaždin, a u iznos je uključen PDV. Upozoravao sam ih ranije da su, laički rečeno, to trebali izvesti drugačije. Rekli su mi da nije moguće. Sad imaju naknadnu pamet, a mogli su Gradu i građanima uštedjeti 40 milijuna kuna za taj PDV. Imamo nebuloznu situaciju, očekujemo sufinanciranje države, onda toj istoj državi vraćamo novac za taj PDV, a ne bi trebali.
Ova gradska vlast je trebala gradskim vijećnicima predstaviti taj natječaj za zbrinjavanje bala prije nego su ga objavili, a oni su došli kad je već bilo gotovo. Oni su se dogovorili s Čačićem i Varaždinskim smećem (Budimo grad), a ostale nisu pitali. I sad imamo izbore.
Dugo godina ste u gospodarstvu, uspješno poslujete na vanjskom tržištu. Kako ozbiljni gospodarstvenici uopće mogu gledati na Varaždin s obzirom na ovaj cirkus sa smećem?
Imamo zaista jedinstvenu situaciju, da Grad praktički s istom tvrtkom, odnosno zajednicom ponuditelja treći put ugovara isti posao. Pa na zadnji natječaj javio se jedino C.I.O.S., a imali smo međunarodni natječaj. To dovoljno govori o tome što eventualni međunarodni ponuditelji misle o Gradu. Pa nitko ne želi imati posla s lokalnom sredinom koja skoro dva desetljeća ne može riješiti problem i koja s istim izvođačem ugovara posao. Tko može garantirati da i na četvrtom natječaju ne bi imali istog izvođača i da posao ne bi bio još skuplji?
Kao gradski vijećnik odrekli ste se svih naknada.
Tako je. Gradski vijećnik u jednome mandatu, s osnova naknada, zaradi više od sto tisuća kuna. Ja sam dio svoje prijašnje naknade donirao, a to namjeravam učiniti opet.
Parazitiranje u politici je nažalost jako česta pojava. Imate dizače ruku koji ni ne pročitaju prijedloge odluka, a onda ih zbog vjernosti svojim strankama podrže ili ne podrže, ovisno o željama čelnika stranaka. Ja nisam i nikad neću biti dio takve ekipe. Ne osuđujem nikoga, ali Varaždinu treba promjena.
Gradsko vijeće ne postoji da bi pojedinci zahvaljujući naknadi koju primaju sanirali svoje rate kredita i kartica, nego postoji da bi bilo čuvar gradskih financija i da bi donosilo ključne odluke za razvoj ovoga grada.
Sjever Hrvatske prednjači po izvozu, među najrazvijenijima smo po pitanju gospodarstva, ali ljudi ovdje ipak ne žive kako zaslužuju.
Varaždin i županija imaju najmanje plaće u Hrvatskoj. Zašto? Jer je političarima najlakše građanima zaviriti u džep i proračun krpati nametima. Da se u Brezju razvijalo gospodarstvo umjesto zaraznih bolesti imali bi konkurentnije tržište rada, samim time veći prosjek plaća, a kao krajnji rezultat i ‘’bogatiji’’ proračun, pa ne bi trebalo građane maltretirati velikim nametima. Nije kasno, sve to se još može, ali treba političke odgovornosti. Moja je poruka svim političarima – barem na tren budite ljudi, budite Varaždinci, potražite u sebi malo empatije za svoje sugrađane i nemojte misliti samo na sebe, svoje stranačke kolege i rođake.