ZABORAVLJENI OBIČAJ OŽIVLJEN U LEŠTAKOVCU

– Za duge zimske noći domaćice su dugo spremale perje. Odlazilo se k sujedima i tamo se čehalo i pjevalo. Domaćica je uvijek prostrla stol, a sve koje smo čehale dobile smo pogaču s orehima i pijaču – jabučicu i hruškovicu. Došli su i dečki – prisjeća se najstarija mještanka Leštakovca Cecilija Horvat (95).

Jučer je čehanje perja, ovaj već gotovo zaboravljen narodni običaj, u Društevnom domu, oživjela Udruga žena koja u Leštakovcu djeluje već punih 36 godina. – Htjele smo mladima pokazati kako je to nekad bilo, čime su se ljudi u zimi bavili i kako se družilo – pojasnila je predsjednica Udruge Štefanija Novak.

Posao za duge zimske noći

Čehanje perja bila je nazaobilazan posao tijekom zime, kada nije bilo puno posla na polju i sa blagom, ali na ova su seoska druženja bila i mjesto rađanja novih ljubavi.

-Žene su čehale, muži su svirali, snubaki su se napravili. Ali kad se i koja puca ženila za nju onda celo selo organiziralo čehanje pa su se napravile blazine. I za mene se u Leštakovcu, kad sam došla ko sneha iz Ludbrega, organiziralo čehanje. To je bilo prije 47 godina – kaže nam Milka Vugirnec.

Čehanje je zapravo bila stara verzija Facebooka, objašnjavaju u šali mlađi mještani Leštakovca.

najbolje perje je guskino jer je najmekanije

U subotu se čehalo svakakvo perje – i ono od guske, patke, pure i kokoši. – Kad se životinja zakolje, odmah se mora poskupsti i pospremiti. A najbolje je ono od guske jer je najmekanije – veli nam Milka.

U čehari se u subotu i plesalo i pjevalo, a najmlađi iz Leštakovca prisjetili su se kako je to vrijeme kratiti uz ružđenje kuruze.

Izvor:
Foto: Siniša Sović