Povežite se s nama

Kolumne

Čestitka „glupog desničara“

Objavljeno:

- dana

Art/media

U Jutarnjem listu srpski pisac Vladimir Arsenijević trijumfalno javlja da su kanadski znanstvenici dokazali da su desničari gluplji od drugih ljudi. Osobno poznajem Vladu Arsenijevića, cijenim ga kao velikog borca protiv srbijanskih zala, ali čini mi se da je već previše uzrujan svim mogućim četničarenjima da bi bio u stanju racionalno analizirati ovu vijest. 

Naime, znanost je već svašta dokazala, na primjer da dinosauruse nije uništio asteroid, pa se to nedavno odjednom promijenilo, i nikom ništ’. Svi valjda znamo da su desničari koji kolju dječicu samo zato jer su srpska, židovska ili hrvatska onoliko glupi koliko su i zli – a stravično su zli.

No, što je onda s ljevicom? Naime, u istom broju istog lista čitamo sjećanja partizanke Tonke Petričević, koja je kao zatočenica u Auschwitzu dočekala ruske osloboditelje, i koja kaže: „Čekali smo te Ruse ko ozeblo sunce, a onda smo ugledale pijane, prljave i bešćutne vojnike koji su čak silovali neke izgladnjele i očajne logorašice koje su ih dočekivale i mahale crvenim krpama koje su pronašle“.
 
Ne znam, doista, kako je moguće da toliki ljudi skloni lijevim političkim idejama, a koji su od Bleiburga do Kambodže mučki smaknuli oko 100 milijuna ljudi, budu baš toliko pametniji od desno orijentiranih zločinaca. 
 
Ne mogu shvatiti nikoga čija opčinjenost bilo kakvom ideologijom poprima razmjere zločina ili razmjere isključivosti. Ne vidim razliku u pametima onog našeg političara koji se klanja Paveliću i onog našeg umjetnika koji tvrdi da su svi vjernici kreteni.
 
Stoga vam, kao „glupi desničar“, čestitam Praznik rada sa željom da se prisjetimo svih žrtava u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. Bile su to žrtve gluposti i zla, kao i Staljinove ili Hitlerove žrtve. Jer glupost nije ni lijeva niti desna. Ona je samo glupa, a prečesto i zla.
 

Knjigu kolumni „Hrvatski san“ Denisa Peričića, uz poseban popust za čitatelje Regionalnog tjednika (80 kn, poštarina ili dostava uključena u cijenu) možete naručiti pozivom na broj 091/1509893 ili putem e-maila [email protected] 

 

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje