Tehničko obrazovanje i odgoj mladih neprekinuta je, konstantna aktivnost Radiokluba Ludbreg koji kroz tečajeve za konstruktore, radiogoniometriju i druge, nepunih sedam desetljeća stvara radioamatere koji postižu vrhunske rezultate.

Bežična komunikacija

Zadnji višemjesečni tečaj za petoricu novih radio-operatora “P” razreda završen je u travnju ove godine, a kako doznajemo od tajnika Željka Roščića, ispiti nisu bili jednostavni jer se sastoje od stotinjak pitanja.

– Naši članovi moraju u malom prstu imati elektroniku, komunikacije, antenske sustave…, stoga nas raduje činjenica da su trojica imali potpuno točne sve odgovore. Ovih dana stigle su im i dozvole za rad koje izdaje HAKOM temeljem svjedodžbi Hrvatskog radioamaterskog saveza. Riječ je o srednjoškolcima, učenicima 2. razreda Srednje škole Ludbreg, među kojima su jedan Varaždinac i Koprivničanac – ističe naš sugovornik od kojeg doznajemo da mlade nije lako “zaraziti” ovim osebujnim hobijem.

Naime, on nije jako popularan i za radioamatere se obično čuje tek kad sudjeluju u organizaciji i provedbi manifestacija koje zahtijevaju potporu znalaca za bežičnu komunikaciju, koji, između ostalog, posjeduju namjenske primopredajnike.

– Mi smatramo da smo nepravedno zapostavljeni jer nas na državnoj i lokalnoj razini skoro pa ignoriraju dionici sustava kojim rukovodi Ravnateljstvo civilne zaštite. Nažalost, oni ne prepoznaju opasnosti koje se skrivaju u oslanjanju isključivo na mobilnu telefoniju. Nedavno sam razgovarao s pročelnicom u gradu Ludbregu i predložio joj da utrke i slične priredbe pokrivaju naši mladi članovi. Oni raspolažu Walkie – Talkie uređajima koji garantiraju 100 % sigurnu komunikacijsku mrežu. Štoviše, svi znamo za stradanje vatrogasaca na Kornatima, a zaboravlja se da su na intervenciju poslani samo s mobitelima. Da su imali prijenosne radio uređaje poput naših, bez problema bi dojavili u kakvoj su pogibelji i životi bi bili spašeni. Nažalost, na tom otoku oni nisu imali signal i zato je radioamaterima nevjerojatno da odgovorni ne čuju na što im sve ukazujemo – ističe Roščić.

Da su radioamateri u pravu, bezbroj puta pokazalo se kod nestanka struje i oluja. To su situacije kada se sustav bežične telefonije bez problema “zaguši”, dok radioamaterima ne pričinjava nikakve probleme.

– U praksi, mi bez problema iz Ludbrega ostvarujemo radio veze oko cijele zemaljske kugle. To sada čine i naši po stažu u Klubu i godinama – najmlađi članovi. Uime Radiokluba Ludbreg zahvaljujem se osoblju Srednje škole Ludbreg oko ustupanja prostorija, a posebno pedagoginji Saši Posavec koja je puno pomogla u provođenju tečaja i ispita za “P” razred. Naša mlada ekipa bila je prijavljena u osebujnu “Ligu potapanja brodova” Hrvatskog radioamaterskog saveza i pobijedila, a uskoro ćemo se javljati i u drugim radioamaterskim natjecanjima. Nadamo se da ćemo ih uspjeti motivirati da nastave s aktivnim sudjelovanjem u radu Kluba u kojem trenutno instaliraju programe za pohranu podataka o ostvarenim vezama. Takve evidencije čuvaju se 5 godina, a za svaku ostvarenu vezu članovi dobivaju tzv. QSL potvrde i tisuće ih prikupe s godinama. Dakako, potvrde su dokaznice za dobivanje različitih diploma i priznanja – veli tajnik udruge koja će iduće godine obilježiti 70. obljetnicu rada.

Eksperti za “lov na lisicu”

Podsjećamo, nastanak i razvoj radioamaterstva u Ludbregu vezan je uz 1924. godinu. Naime, tada su prvu radioamatersku vezu u ludbreškom kraju uspostavili na srednjem valu Stjepan Sabljak i Dragutin Jany.

– Iz ostavštine Dragutina Janyja imamo sačuvan jedan od prvih serijski proizvedenih Philipsovih radio aparata kojeg je nadogradio posebnim zvučnikom kojeg je sam izradio. Radioklub Ludbreg, 9A1EZA, osnovan je 29. srpnja 1954. godine. Osnovali su ga Zvonimir Jany, Krunoslav Perin i Milan Molnar. Uz manje poteškoće zbog stalnog seljenja Klub je radio sve do 1962. godine, kada su članovi zbog nedostatka odgovarajućeg prostora morali prekinuti sve organizirane aktivnosti. Rad Kluba obnovljen je 1966. godine zahvaljujući Antunu Matijašecu koji je kasnije bio i njegov dugogodišnji tajnik. Klub je od tada organizacijski i kadrovski ojačan nekolicinom vrsnih radioamatera, poput Ivana Marcijana i Nevenka Brckovića. Nabavkom suvremenijih uređaja, Klub postiže zapažene rezultate u svim oblicima radioamaterizma, a mlađi operatori na najbolji mogući način promoviraju radioamaterizam i svoj Klub u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, te kasnije i u Europi – govori jedan od čelnika Kluba koji je poznat po amaterskoj radiogoniometriji, ili “lovu na lisicu”.

Spomenuta tehničko-sportska disciplina počinje se razvijati u Ludbregu 1972. godine i od tada se redovito postižu vrhunski rezultati. Sve do sredine osamdesetih godina Radioklub Ludbreg jedini u Hrvatskoj njeguje ovu disciplinu.

– Svakako najbolji rezultat ludbreških radiogoniometrista postigao je Zvonko Magić još 1981. godine, osvojivši prvo mjesto na međunarodnom prvenstvu Mađarske u juniorskoj konkurenciji. Pored uspjeha u amaterskoj radiogoniometriji, održavanju radio-veza na kratkovalnom području, značajno je osvajanje nekoliko svjetski najcjenjenijih radioamaterskih diploma, od kojih su najvažnije: 5BDXCC, WAJA 21 MHz, JCC-300, WPX, 5BWAC, 5BWAZ. Ne zapostavljajući rad na kratkovalnim opsezima, operatori početkom osamdesetih godina sve se više orijentiraju prema radu na 144 MHz. To je postalo izraženije nabavkom kvalitetnijih uređaja i izradom antenskog sustava koji je omogućavao održavanje radio-veza refleksijom od meteoritskih tragova, refleksijom od Mjeseca, sporadičnog E-sloja i polarne svjetlosti. Štoviše, 19. prosinca 1980. godine operator Velimir Jež, Piki, uspostavio je prvu radio-vezu u povijesti radioamaterizma refleksijom od polarne svjetlosti na području južne Europe, a 1989. godine Ivan Marcijan je nakon dugotrajnih priprema i kompletiranja tehničke opreme u prosincu uspostavio i prvu s pozivnim znakom 9A1EZA radio-vezu refleksijom od mjeseca na 144 MHz s američkim radioamaterom KB8RQ – ističe Roščić.

Od 1990. godine ludbreški radioamateri, osim zapaženih uspjeha u “osnovnoj djelatnosti”, postaju organizacijski najsposobniji Radioklub u Republici Hrvatskoj te tri puta zaredom organiziraju Državno prvenstvo u amaterskoj radiogoniometriji.

– Kruna našeg dugogodišnjeg rada i možda najvažniji događaj u povijesti Kluba bila je organizacija 12. prvenstva I. regiona IARU-a u amaterskoj radiogoniometriji od 7. do 12. rujna 1999. godine u Ludbregu. Na prvenstvu je sudjelovalo ukupno 339 sudionika iz 23 zemlje Europe, Afrike i Azije. Sudionici prvenstva su se složili da je to bilo najbolje organizirano prvenstvo dotad i da će novopostavljene standarde biti teško dostići. To ne čudi jer smo za potrebe 12. prvenstva I. regiona IARU-a razvili nekoliko vlastitih rješenja opreme za natjecanje u radiogoniometriji i software za obradu podataka – rekao je Roščić koji u ludbreškim radioamaterskim vodama uspješno “pliva” od davne 1972. godine.

Monografija u rukopisu

Na kraju kažimo i to da je Radioklub Ludbreg dugo vremena, kada je riječ o prostoru za rad, doslovno bio ni na nebu ni na zemlji.

– Godinama smo se morali seliti i za nas je ova suradnja sa Srednjom školom Ludbreg pravi blagoslov. Imamo krov nad glavom, idealne uvjete za rad i osjećamo se kao dio ove izvrsne odgojno-obrazovne ustanove. Predstoji nam i izborna skupština na kojoj ćemo definirati na koji način obilježiti 70. obljetnicu. U svakom slučaju, bit će skromno. Naime, monografija Kluba nam godinama stoji u pripremljenom rukopisu, a najmlađa radiostanica nabavljena je prije 15 godina. Nije nimalo lako “izgurati” godinu dana aktivnosti kad imate svega 7000 kuna dotacije za rad udruge i znate da moderna radiostanica stoji oko 4000 eura – zaključio je Željko Roščić. (jn)