Nakon što je na zagrebačkom Županijskom sudu u četvrtak objavljena nepravomoćna presuda varaždinskom gradonačelniku Ivanu Čehoku, optuženom da je u prethodnome mandatu, od kraja 2007. do sredine 2011. pogodovao poduzetniku Davoru Patafti – čime je Varaždin navodno oštećen za oko 6 milijuna kuna – ispostavilo se da su po prvoj točki optužnice, koja se odnosi na optužbe za sklapanje ugovora za MBO, Ivan Čehok, Davor Patafta i bivši direktor Varkoma Tomislav Kezelj oslobođeni krivnje.

Naime, Sudsko vijeće je između ostaloga ocijenilo da je prema nalazima Inspekcije zaštite okoliša situacija u Brezju, u kojem i danas leži odloženi balirani otpad, bila takva da nije trebalo provoditi javnu nabavu, već se njegovo zbrinjavanje moglo izravno ugovarati s T7 VIS-om. Podsjećamo, riječ je o jednoj od tvrtki varaždinskog poduzetnika Davora Patafte, koji u razgovoru za Regionalni tjednik otvoreno progovara o poslovnim uspjesima, ali i višegodišnjem kaznenom postupku koji se protiv njega vodio u Zagrebu.

Pravosudna vratolomija

Nakon što je više puta mijenjana optužnica, napokon je donesena i nepravomoćna presuda. Kakve će biti njezine pravne posljedice?

To je nepravomoćna presuda suda prvog stupnja. Ona sada ne proizvodi pravne učinke, ali daje određene signale o tome što hrvatsko pravosuđe prvog stupnja misli o optužnici koja je bila predmet raspravljanja pet godina u sudskom postupku, a kojeg sada više nema kao aktivnog postupka, niti optužnice na sudu prvog stupnja kao dosad.

Što slijedi?
Nije uobičajeno da se komentiraju presude koje su nepravomoćne, odnosno tek presude suda prvog stupnja, ali mogu vam odgovoriti jer smatram da je to u interesu varaždinske javnosti i jer sam javno prošle godine obećao da ću kao javna osoba apsolutno sve oko toga sudskog postupka javno komunicirati i davati sve informacije zainteresiranim stranama da se ne dogode pogreške u Gradu Varaždinu kao što su se dogodile pogreške oko rješavanja problematike otpada u Brezju.

Moglo bi Vas zanimati:

Varaždinci o uvođenju obveznog vojnog roka: Dva puta sam bio ranjen i svojem djetetu bih noge polomio da ide u rat

Prije osam mjeseci iz Ministarstva obrane priopćeno je da se ne razmatra ponovno uvođenje obveznog vojnog roka u Hrvatskoj. Iz...

Prvostupanjski sud je odbio sve svjedoke obrane, a saslušano je čak 50-ak svjedoka tužiteljstva

Prema onome što ja znam i što mi odvjetnici i struka govore, sada se mora čekati da sud prvog stupnja dostavi napisanu presudu sa svim zakonom definiranim sadržajem i obrazloženjima jer ovo je bila samo javna objava i predstava za javnost. To se obično u ovakvim predmetima od po 50.000 stranica, po iskustvima odvjetnika, čeka otprilike od 3 do 12 mjeseci. Tek nakon toga se ulažu žalbe na dio s kojim strana nije zadovoljna i tada o istome odlučuje sud drugog stupnja, koji je u ovom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske, i na kojem se za ovakve predmete s 50.000 stranica, prema informacijama dobivenima od odvjetnika, čeka od dvije do pet godina.

Neki ne znaju kako sustav funkcionira i da danas u Hrvatskoj nije nekomu lako presuditi preko noći ili paušalno jer otkako smo ušli u Europsku uniju postoje višestruki mehanizmi kontrole zbog zaštite osnovnih ljudskih prava, i zato i nakon Vrhovnog suda postoji mogućnost pisanja prigovora i tužbe na Ustavnom sudu ili Europskom sudu za ljudska prava. Dakle, postoje četiri stupnja kontrole i nadzora te je tako i u mnogim drugim državama EU. Ako viši sud utvrdi opravdanost prigovora, postupak se vraća nižem sudu i sve kreće ispočetka.

Iako je tu riječ o jednom složenom predmetu, zašto suđenje tako dugo traje?
To morate pitati nekoga u hrvatskom pravosuđu, a ne mene. Po mome mišljenju, velika je krivnja i tužitelja u ovom predmetu, koji je napravio gužvu, a onda kao da je sam htio da postupak traje godinama. U ovom postupku ja sam taj koji je zadnjih godina požurivao postupak da se on što prije okonča i da dobijemo to što ćemo dobiti u pisanom obliku tek krajem ove ili početkom iduće godine. Da smo čitali svih 50.000 stranica, kako se krenulo, vjerujte da ni presuda prvog stupnja ne bi bila napisana ne 2019. godine, nego možda ni 2025. Zašto je tužiteljstvo generiralo 50.000 stranica spisa, to morate pitati njih. Mi smo vam, u nogometnom žargonu, tek sada, nakon osam godina, gotovi s prvim poluvremenom. Još nije ni krenulo drugo poluvrijeme, a možda će se još igrati i produžeci i penali – naravno, ako bi netko prekršio neka prava obrane, a u čemu, nažalost, postoje brojni primjeri.

Kako ste Vi osobno doživjeli prvostupanjsku presudu?
Ja sam vrlo zadovoljan što ćemo uskoro imati pisanu presudu suda prvog stupnja i da više neću morati odlaziti na rasprave na sud koje su zadnjih godina bile održane više od 100 puta i na kojima smo bili u Zagrebu oko 200 puta i napravili 40.000 kilometara na relaciji Varaždin – Zagreb koliko vam autom treba oko planeta Zemlje.

Kako komentirate činjenicu da za najveći dio optužnice niste proglašeni krivim?
Mislim da je percepcija javnosti kriva jer ne analizira samu bit toga sudskog postupka i koliko se štete napravilo i glupog troška, nego samo računa koliko bi koga sud mogao kazniti. Upravo se srušila velika kula od karata tužiteljstvu jer su ih prijavitelji zbog politike obmanuli. Vrlo sam zadovoljan presudom jer je sud prvog stupnja presudio i srušio osnovne sumnje u najveće dijelove optužbe koja je od početka bila tragikomedija, kako sam i tvrdio. Sud je potvrdio da je ugovor o MBO obradi problematičnoga varaždinskoga baliranog otpada, vrijedan 148 milijuna kuna, ispravan i da nitko nije kriv za njega, kako se godinama optuživalo.

Hoće li se netko ispričati VIS-u jer se nije poštivao ugovor za MBO? Habuš je kao gradonačelnik s čekićem sam sebe i građane udarao po nozi samo da ne bi ispalo kako je Čehok napravio dobar ugovor s tadašnjim direktorom Varkoma Tomislavom Kezeljem. Također, sud je presudio da je ugovor Winaira i Grada Varaždina o modernizaciji i razvoju aerodroma u Varaždinu na oko 20 do 30 milijuna kuna, pa i više u budućnosti, ispravan i da nitko nije kriv vezano uz ugovor o projektu ulaganja. No, hoće li sad netko Winairu vratiti novac uložen u aerodrom s kojeg su ga izbacili?
Sud je također presudio da je ugovor o projektu POS stanogradnje na lokaciji u Ulici Vilka Novaka, u vrijednosti oko 42 milijuna kuna, ispravan i da nitko nije kriv, kako je netko drugi ranije tvrdio. Izrazito sam ponosan na te vrlo korisne projekte koji su u prošlosti pokrenuti i za koje je trebalo 10 godina da ih svi shvate s njihovim prednostima, pa u konačnici, evo, i sud prvog stupnja. Sada možemo još jednom reći: „Bravo svima koji su vjerovali u prednosti tih projekata, i da je čak i hrvatski sud prvog stupnja to potvrdio.“ I ja i T7 VIS i T7 Grupa i Winair smo za sve velike ugovore i projekte oslobođeni bilo kakve krivnje. Sve optužbe rušim već osam godina, 90 posto je dosad srušeno i netko je odgovoran za spomenute štete, a srušit ću i tih preostalih 10 posto.

Gradili i ulagali

A u dijelu u kojem Vas je sud proglasio krivim po prvom stupnju?
Uvijek sam govorio da je taj sudski postupak tragikomedija. Tako i sada mislim i za dio presude za koji me pitate. U dijelu možda razumijem i sud prvog stupnja da želi sve provjere i viših sudova i da, s obzirom na njegovu prisutnost, Čehoka nije htio stvoriti žrtvom. Primjerice, sud prvog stupnja je prema optužnici tužiteljstva presudio da bih ja trebao ići u zatvor na šest mjeseci jer je Winair u naravi primio tijekom 2009. godine mogućnost da koristi neke urede na aerodromu u Varaždinu.

Na taj dio ćemo se žaliti i mislimo, prema procjenama, da će taj dio presude pasti kao trula kruška sa stabla. Dajte zamislite: Winair pokreće investiciju u gradsku imovinu od oko 20 milijuna kuna odmah 2008. godine i još 20 milijuna kuna u sljedećim razdobljima, a iste te godine potpisuje i plaća ugovore za pet velikih mlaznih zrakoplova, tragom ugovora s Gradom u vrijednosti od oko 200 milijuna kuna, a sve u cilju da se jedan sportski i neograđeni aerodrom modernizira i da ne vidimo traktore i bicikliste na pisti.

I onda ispada da je najveći problem to što su investitor i građevinari koristili, dok su gradili i ulagali, nekoliko kancelarija na 1. katu zgrade na aerodromu na kojem se krovište raspada i cure oborinske vode. Kad te kvadrate stavite u cjenik Grada Zagreba, koji je bogatiji, dobijete da nije sporno 29.000 kuna, nego oko 7000 kuna s obzirom na to da je tužitelj koristio cjenik Grada za poslovne prostore u gradu, a ne za sportski aerodrom i takve prostore na periferiji grada. Osim toga, u ugovorima između Winaira i Grada Varaždina i Varaždin Airporta, koje je potvrdilo Gradsko poglavarstvo, stoji jasno da Grad i Varaždin Airport moraju osigurati uredske prostore za investitora, Winair, i izvođače radova. Ako ću trebati za oko 5 do 10 godina ići zbog tih 7000 kuna u zatvor, vjerujte mi da ići ću s ponosom na ono što smo na aerodromu napravili u dvije godine.

“Winair je Gradu Varaždinu napravio toliko koristi da tih 7 do 29 tisuća kuna ne može biti namjerno kazneno djelo čak niti na Marsu”

Da nije bilo nas, ne bi bilo ni ograde ni dvostruko većeg aerodroma i površina za sigurnost, niti novog hangara, niti sanirane piste od 1,8 kilometara, a niti bi gradska tvrtka uz menadžment Winaira otkupila zemljište od više od 100 privatnih vlasnika kako bi se postavila ograda na dovoljnu udaljenost od piste. Svi ti ljudi su u te prostore dolazili na pregovore i zaključivanje posla i sada je glavni problem korištenje tih kancelarija?! U isto vrijeme Winair je činio korist Gradu Varaždinu te je Grad imao toliko protuusluga u tom zajedničkom poduhvatu i poslu da tih 7 do 29 tisuća kuna ne može biti namjerno kazneno djelo čak ni na Marsu. Oni koji znaju mene i gospođu Huljev, znaju da mi nismo ljudi kojima je stalo do besplatnoga korištenja kancelarija.

U VIS-u smo tada imali oko 4000 m² kancelarija. Gospođa Huljev je volonterski radila dvije godine na tom projektu za svoj Varaždin. Da je primala plaću kakvu su si donedavno isplaćivali oni koji su poslije došli, a nisu napravili ništa osim što su zaustavili razvoj aerodroma, Grad bi joj trebao isplatiti oko 250.000 kuna bruto plaće. I sad je problem korištenje ureda i da se gospođu Huljev i mene zbog toga pošalje u zatvor na šest mjeseci? Mislim da je tu nastao problem jer je sud zatrpan s 50.000 stranica spisa i teško je povezati sve ugovore, a ključni ugovor i dokumenti koji se na njega vežu nisu jednostavni. U svakom takvom poslu treba gledati svrhu svih ugovora i ciljeve ugovora i ugovornih strana. Tzv. joint venture ugovori se ne sklapaju svaki dan u Hrvatskoj. Ne možete uzeti pincetu i njome izvaditi dio ugovornog odnosa kao da drugo ne postoji i tada to zasebno tumačiti. To je kao da iz ugovora o kreditu s bankom izuzmete samo onaj dio u kojem banka vama daje novce, a za onaj dio u kojem ih trebate vratiti kažete da ne vrijedi. Uvijek treba sagledavati cjeline, kako u ugovorima tako i u ovoj presudi.

Ovo je poput serije Lud, zbunjen, normalan. Tragikomedija.

Vaši kritičari smatraju da niste dobro upravljali varaždinskim aerodromom. Ipak, ovog je vikenda na tom istom aerodromu održan najveći aeromiting u novijoj hrvatskoj povijesti?
Vidite, koristi se pista čijih smo ukupna 2 kilometra mi obnovili i gotovo 10 kilometara pukotina sanirali, koristi se zemljište koje je kupljeno našim novcima, koristi se hangar koji smo mi rekonstruirali, koristi se 5 kilometara ograde koju smo mi postavili. Nekad je sportski aerodrom imao 300.000 m², a sada ima 700.000 m² i bez ovakvih sigurnosnih površina zbog rizika izlijetanja i bez ograde ne bi mogli slijetati po svim propisima mlazni avioni a da još toliko gledatelja pored stoji. A da ne kažem da se koji traktorist vozi kao nekad između Varaždina i mjesta Trnovec preko piste.

Puno apsurda

Ali sud po presudi smatra da je ukupna pričinjena šteta Gradu od oko 5 milijuna kuna!? Kako su došli do tog iznosa?
Da, osim aerodroma i pitanja ureda, sud prvog stupnja odredio je i u najvažnijemu najveću stavku da se šteta dogodila kod ugovora o zamjeni nekretnina između T7 VIS-a i Grada Varaždina i da tu misli da moramo biti kažnjeni s jednom godinom zatvora. Međutim, riječ je o sličnom primjeru kao i kod aerodroma jer je sud na silovanje tužiteljstva prihvatio apsolutno krivu logiku da se ugovor ne gleda kao cjelina te umjesto provedbe procjene po novom vještaku, prihvatio tužiteljevu kontrolnu procjenu. Naime, VIS nije prodavao svoju nekretninu u Jalkovcu da bi bilo tko bilo što platio, nego je potpisao s Gradom ugovor o zamjeni nekretnina, znači čistu tzv. kompenzaciju.

I to na izričito traženje Grada Varaždina jer je Grad Varaždin htio da se tvornica MBO gradi blizu samih bala, a ne na zemljištu koje je VIS imao u Jalkovcu i Poljani Biškupečkoj kao druge opcije. Gradu je to bilo interesantno da izbjegne plaćanje oko 5 do 10 milijuna kuna prijevoza bala kroz grad i mjesto i da ne iritira već uvelike iziritirane građane s problemom otpada. Također, postojao je interes da se u Brezju na tom zemljištu što prije izgrade pogoni kako ga Grad ne bi morao vratiti državi od koje je zemljište dobio u svrhu brze izgradnje poslovne zone. Naime, Grad je od države dobio zemljište za svega 4,5 milijuna kuna te ga za samo pet mjeseci „uvalio“ VIS-u pod račun za čak 14 milijuna kuna za zemljište u Jalkovcu.

Grad je time brzopotezno zaradio 9 milijuna kuna, a kamoli da bi izgubio ili bio oštećen! Sumnja se samo je li zaradio manje ili više, a ne je li izgubio i da je oštećen! To zemljište je procijenjeno na oko 14 milijuna kuna, ali sada tužitelj upire da je njegov procjenitelj utvrdio da zemljište u Jalkovcu ne vrijedi 14 milijuna kuna, nego 10 milijuna kuna i da je time Grad oštećen. Gospodo, nebu išlo! Prvo, ugovor o zamjeni je cjelina, drugo, vještak tužitelja je na sudu potvrdio da je Grad u četiri mjeseca ostvario čisti profit od 9 milijuna kuna, treće, okoristio se da otpad ne treba u MBO voziti u drugo mjesto pored grada, nego da mu je MBO u neposrednoj blizini, gradi i pokreće zonu u Brezju, itd.

“Mi smo vam u nogometnom žargonu, tek sada, nakon osam godina gotovi s prvim poluvremenom”

Znači, kada bi procjenitelj tužitelja i bio u pravu, nije sagledao cjelinu i zarade Grada, jer i tako gledano Grad je opet u zaradi, a ne na gubitku. Istina je da je sud rekao da ne vjeruje tom vještaku i dva puta odredio novo vještačenje, a od kojeg je na kraju odustao. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske oko logike i svrhe jest sagledati cjelinu. Pa i Špoljarić, vještak tužiteljstva, se slaže da se mora gledati gospodarska bit! Kada se to sagleda i kod aerodroma i kod zamjene zemljišta, pametnomu sve jasno!

Zašto smatrate da se takvim sudskim postupkom krše osnovna prava optuženih?

Samo jedan mali primjer. Morate i možete sada znati da je prvostupanjski sud odbio sve svjedoke obrane i nije na sud došao nijedan, a saslušao je čak oko 50 svjedoka tužiteljstva, i na kraju možete zaključiti kakve su to optužbe bile kada smo se mi obranili u dijelu koji je oslobođen i potvrđen kao ispravan s 50 svjedoka, i to tužiteljevima, a nijednim svjedokom obrane! Takvih primjera ima još, ali molim vas da sada to zadržim za sebe jer je u tijeku tek čekanje pisane presude i žalbeni postupak.

Preduga suđenja iziskuju astronomske troškove. Tko to na kraju plaća?
Ponovno se vraćamo na početak. Tužitelj je stvorio zbrku s 50.000 stranica papira, a i obrane su trebale dostavljati dokumentaciju jer je svaki peti bitan papir nedostajao, a kojeg je, bilo namjerno bilo nenamjerno, tužitelj izostavio. Stvorili su se nepotrebni troškovi i puno rasprava koje nisu bili potrebni. Primjerice, s obzirom na većinsku oslobađajuću presudu, sud je donio presudu da se svi troškovi okrivljenima moraju isplatiti iz državnog proračuna.

O tome nitko ne piše i ne govori, već samo hoće li netko možda biti poslan u zatvor i kada. A troškovi su koje će porezni obveznici platiti svim okrivljenima koji su išli na sud, pa i predstavnicima tvrtki, oko 5 milijuna kuna, plus troškovi USKOK-a i suda i vještaka, su još dodatnih oko 5 milijuna kuna, koji su plaćeni iz državnog proračuna. Znači 10 milijuna kuna troškova postupka je tužitelj pokrenuo da možda utvrdi da je 7000 kuna nekih ureda dvojbeno, odnosno je li ih koji izvođač radova na milijunskom projektu par mjeseci mogao koristiti. To vam je kao da maleru na kraju posla kažete da mora platiti najam jer je u garaži ostavljao alat svaki dan kad je doma išao i kad je bojio. Ovo je poput serije „Lud, zbunjen, normalan“. Tragikomedija. Znam da je većini tužitelja i prijavitelja sad teško priznati da su pogriješili, ali – u sebi ili javno – morat će jednom reći, vidjet ćete to.

Imate li kakvu poruku za kraj?
Ovim dušobrižnicima koji su se javno počeli javljati i koji su potpisali kaznenu prijavu i napravili najveće štete Gradu u povijesti, a cijela Hrvatska nas osim po kulturi zna i kao grad s problemom smeća na ulazu u „grad kulture“, poručujem da počnu razvijati projekte i to trenirati i da se ne trude uspjeti druge omalovažavati i željeti im zlo već da rade i stvaraju.

Ako zbog 7000 kuna najma nekih trulih kancelarija koje su radini ljudi koristili nekoliko mjeseci u 2009. godini trebam jednog dana u dalekoj budućnosti – kad svi sudovi to iskontoliraju – otići u zatvor na 6 mjeseci, otići ću se malo odmoriti i izmisliti opet nove projekte, a oni će uvijek ostati štetočine i nesposobnjakovići. Ja pak mislim da iza sebe sa svojim suradnicima i radnicima u VIS-u i drugim tvrtkama u kojima sam dosad bio aktivan imam predivnih 20-tak projekata i uspjeha i to mi nitko ne može osporiti ni sa 100 sudskih vještaka!

Svoj rad u Gradskom vijeću nastavljam kao i dosad

Hoće li i kako ova sudska saga utjecati na Vaš status gradskog vijećnika i potpredsjednika Gradskog vijeća?
Svoj rad ću nastaviti kao i dosad. Presumpcija nevinosti je jasna kao dan i vrijedi u cijeloj Europi, pa mora i u Varaždinu. Štoviše, smatram da je oko najvećih problema sada situacija jasnija nego kad je bila podignuta optužnica i trajao sudski proces oko tema otpada, MBO obrade i aerodroma. Sada postoji prvostupanjska presuda koja kaže da su ugovori vezani uz MBO i varaždinski aerodrom ispravni.

I dalje stojim iza svog obećanja i neću odlučivati o poslovima u kojima sam sudjelovao u prošlosti. Međutim, uvijek sam na raspolaganju svim kolegama vijećnicima za sva pitanja i informacije kako se ne bi dogodile nove štete za Grad Varaždin poput onih iz prošlosti.