Nekoliko udruga koje se bave promicanjem etike u poslovanju zaslužno je za projekt “Mali svjetionik za velike ljude”, koji je ponovo organiziran i ove godine.

Kako pišu organizatori, cilj projekta jest pronaći vrijednoga zaposlenika koji svakoga dana pridonosi okolini poštovanjem načela rada, odgovornosti i iskrenosti te tako ostvaruje dodanu vrijednost za klijente poduzeća u kojem radi, pri čemu unutar poduzeća širi pozitivnu energiju te se brine za svoje kolege, nadređene i podređene.

– Želimo skrenuti pozornost na sve djelatnike, bez obzira na njihov staž i branšu, koji se u svakodnevnom poslu posebno trude. Nekada taj trud može proći neopaženo, ali mi vjerujemo da su one ‘male stvari’ zapravo jako bitne i da svaka priča koja na bilo koji način promiče vrijednosti koje zastupa projekt ‘Mali svjetionik’ zaslužuje priliku biti ispričana. Takve priče mogu potaknuti druge da slijede taj primjer! – poručuju nositelji projekta.

Iznos Nagrade “Dr. Dražen Glavaš” koju će osvojiti pobjednik projekta je 100.000 kuna. Među prvih 15 kandidata našao se i jedan Međimurec, Denis Perhoč iz Dragoslavca.

 

Iz prijave:

“Denis Perhoč ima tek 24 godine: upravo je njegova mladost glavni adut da bude proglašen Najradnikom godine. On ne radi u branši gdje su visoke plaće, no njegov moto nije kao kod mnogih mladih, htjeli mi to priznati ili ne: “Koliko para toliko muzike!” Denis četiri godine radi kao konobar u firmi korporacijskoga sustava poslovanja. Događa mu se da je svaki tjedan u drugom restoranu, kafiću, pubu ili baru u sklopu istoga kompleksa. Ponekad je ujutro na jednoj poziciji, popodne na drugoj. Nikad nije rekao: “Ne!” Doći će popodne na drugu poziciju nasmiješen, vedar, ljubazan, susretljiv, komunikativan, uslužan, okretan kao da je upravo počeo raditi, kao da to jutro nije radio na drugoj poziciji.

Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini koji će završiti sve poslove na svim pozicijama koje su mu zadane taj dan, nekad planirano, nekad silom prilika mora uletjeti i neplanirano na neku poziciju koja taj dan uopće nije bila u planu, ali neće onako krepan i umoran otići doma… Ako vidi da mu kolega/-ica još radi na drugoj poziciji i ima još dosta za obaviti prije nego bude mogao/mogla ići kući, on će doći i upitati treba li pomoć, a često neće ni pitati, nego će jednostavno početi pomagati. I tako još uvijek, nakon četiri godine, nije posustao ni milimetra! Nakon kvalitetno i savjesno obavljenog vlastitog posla uskočit će drugima u pomoć, iako drugima tako nešto nije ni na kraj pameti kad bi možda trebalo uskočiti pomoći njemu.

Ni nakon četiri godine nije postao umišljenik koji misli da je naučio sve, kao recimo mnogi mladi konobari njegovih godina koji eventualno nauče kuhati kavu (a i to je upitno) i onda se meni, koji imam 30 godina radnog iskustva kao KV konobar, ali onaj pravi konobar, obrati s: “Kolega!” Ne, nisi mi kolega, jer ni ne znaš što je to pravi konobar, a nažalost, ne želiš ni naučiti. Denis dapače, rado uči i neće prezati da pita nas starije za savjet u nekoj situaciji ili oko nekog posluživanja, serviranja, uslužnosti, jer želi da gosti budu zadovoljni, bez primjedbi i da im pruži maksimum koji im se može dati.

S druge strane, budući da shvaća sve zamke ugostiteljstva i konobarenja, imat će ponekad i svoju ideju oko odrađivanja nekog eventa i predložit će je razumno, logično i argumentirano ističući njene prednosti da gosti budu ne zadovoljni, nego oduševljeni. Da gosti jesu oduševljeni njegovim radom, govore i njihove česte pohvale na njegov račun, ističući ponekad da je čak otišao i na onu drugu lokaciju udaljenu 200 metara po nešto da bi im mogao ispuniti neku želju. Rekao bi netko, normalna stvar za ugostiteljskog radnika, no koliko ugostiteljskih radnika to doista i napravi i to još u najvećoj gužvi?

Uvijek je spreman dati podršku kolegama, biti gostoljubiv prema gostima čak i kad mu je radno vrijeme završilo, pomoći svakome na radnome mjestu, ali i na parkiralištu ako treba. Pukla guma, krepan je od umora, jedva već stoji na nogama, ali će pomoći zamijeniti gumu bilo kolegi, bilo gostu! Ima u kompleksu i radnika iz drugih država, a kompleks niti je u gradu, niti je baš povezan javnim prijevozom do prvoga grada. Denis će ih rado odvesti ponekad u grad, na izlet, na autobus kad putuju negdje, i to bez naknade! Nije lijepo zarađivati na ljudskoj muci, a pomaganje može usrećiti i onoga kome se pomaže, ali još više onoga koji pomaže!

Denis Perhoč je vrijedan, marljiv i pošten mlad čovjek. Zaslužio je da bude proglašen Najradnikom prvo zato što to on i jest, a drugo i zato da mladi vide da ih cijenimo, da uvažavamo njihov trud, da se može biti i nagrađen za trud… i još nešto: da se poštenje isplati!

Mlada nada poduzeća

Denis Perhoč je u LifeClass Termama Sveti Martin počeo raditi kao učenik i svojim se zalaganjem uvijek isticao među kolegama. Nekoliko godina intenzivno je radio na sebi da bi što prije mogao ravnopravno stati uz svoje kolege te postati punopravni član zanimanja i zvanja konobara. Svoj je entuzijazam prenio i na mlađe kolege koji su dolazili na praktičnu nastavu, ali i na nove zaposlenike.

Bitno je naglasiti da je on osoba koja nas svaki dan podsjeća što znači biti izrazito ljubazan, uslužan i fleksibilan. Njegove se vrijednosti prenose i na druge članove tima, a njegove su kvalitete zamijetili i gosti pa ga često spominju u recenzijama ili pozitivnim dojmovima svog boravka. U samo nekoliko godina rada, u tvrtki je pokazao kako se na dobar način može napredovati i svakodnevno nadopunjavati znanjem. Unazad tri godine, interno je nagrađen godišnjim priznanjima  (“Mlada nada” i “Najljubazniji zaposlenik”) Uprave društva!”

Ovo je bio samo dio teksta u prijavnici koji je napisao Denisov tridesetak godina stariji radni kolega. Više o njemu možete pročitati, te za njega do petka, 22. studenoga dati glas, na ovoj poveznici!