Mirne smo ga savjesti razuvjerili. Otkad je kardiolog u najpotentnijim liječničkim godinama, varaždinsku Opću bolnicu zamijenio ordinacijom obiteljske medicine na Mljetu postao je i ostao jedan od novinarskih džokera za multipliciranje čitanosti.
Jer specijalist koji je u egzodusu Hrvata – među kojima je i puno njegovih kolega – mogao birati u kojoj će od prestižnih klinika u svijetu raditi, a otišao je na mali jadranski otok, slučaj je bez presedana i vjerojatno će takav i ostati.
Zimus sam shvatio da je jedan dio mog života nepovratno završio. Ne mojim odlaskom, nego odlaskom mojih kolega u inozemstvo.
– Manje je više – citira Coco Chanel.Ako dosad niste imali priliku vidjeti doktora Cara u „civilu“, kad ga prvi put vidite bez bijele kute, njegova će vam odluka o svojevrsnoj izolaciji biti dodatno intrigantna. Prvo što upada u oči je istančan smisao za modu. Najfiniji engleski tvid u rukama japanskih kreatora njegova je formula za stil.
Tog je čovjeka teško zamisliti u otočkom kamenjaru kako s nonom Marom ćakula o lavandi ili se s barba Joškom – nekada davno malim od kužine na prekooceanskom brodu – prisjeća mirisa Maroka.
Međutim, ne daj Bože da otočanima date barem i naslutiti kako sumnjate u to pripada li doktor Car otoku. Oni ga doslovno smatraju spasiteljem nakon što je njihova liječnica željela u mirovinu, pa je, očajna u nemogućnosti da nađe novog liječnika svojim pacijentima, uputila javni apel putem nacionalnih medija, na koji se javio ni manje ni više nego kardiolog. Čovjek koji je prvi u varaždinskoj bolnici ugradio srčanu premosnicu i do odlaska na Mljet obavio nešto manje od 300 takvih zahvata. Kvalifikacije spasitelja ga plaše.
Pokajao se definitivno nisam nijednom, ali da me ove zime ulovila dosta velika homesick nostalgija – JEST
Bilo bi irealno očekivati da nakon početne euforije mladi liječnik nije preispitivao svoju odluku. Duge zimske noći na otoku saveznice su svakojakih misli. Sigurno je da Siniša Car nije požalio odlazak na Mljet, ali istovremeno ga, kaže, plaši pomisao da se nakon romantičnog dolaska Mljet smatra zadnjom stanicom njegova profesionalnog života.
– Svaki veliki korak u životu čovjek obojan je euforijom. Nakon toga vidiš prednosti i nedostatke i da neke stvari baš i ne možeš tako jednostavno ostaviti kako ti se to činilo da možeš. Zimus sam shvatio da je jedan dio mog života nepovratno završio. Ne mojim odlaskom, nego odlaskom mojih kolega u inozemstvo. Nema više moje sportsko-doktorske ekipe s kojom sam istinski uživao. Počeli su se polako iseljavati, odlaziti. Baš me zaboljela spoznaja da je taj dio mog života nepovratno završio – razmišlja naglas.
Nedostaju mu i majka i otac, Marija i Andrija, brat Tihomir i nećaci, ali…
– Oni su tu, a ovih više nema. Sad znam da i kad bih se u nekom ludilu i htio vratiti u ovu priču, povratka nema. Nema više te priče, završila je, ljudi su otišli – sjetan je.
Na pitanje je li sretan, odgovorit će:
– Uh, jako teško pitanje. Osjećam li se dobro? Da. Ali sreća je više transcendent i malo mi je teško odgovoriti na to. Pokajao se definitivno nisam nijednom, ali da me ove zime ulovila dosta velika homesick nostalgija, jest. Nakratko. Ali s dolaskom lijepog vremena takve misli blijede – kaže i nakon kratke pauze dodaje:
– Gle kako je to strašno. Ideš spašavati sebe i onda ispada da si otišao spasiti cijeli svijet i ta te karma prati. Da si veliki izbavitelj. Bedasto. Ja sam samo išao za onime iznutra, a sve je došlo samo po sebi – veli.
Ideš spašavati sebe i onda ispada da si otišao spasiti cijeli svijet i ta te karma prati.
Svi ti liječnici, kirurzi, u nama, običnom svijetu, izazivaju strahopoštovanje. Zamišljamo ih nedodirljivima, gotovo pa polubožanstvima. Jer „otvoriti“ čovjeka pa spajati žile, prčkati oko srca ili tražiti što je pošlo ukrivo u mozgu, mogu se usuditi samo „posebni ljudi“. I baš su ti, „posebni ljudi“, obično najjednostavniji, a dr. Car je klasičan primjer.
Specijalista krasi dječačka radoznalost, sve oko sebe kao da gleda širom otvorenih očiju, postavlja puno pitanja, razgovara s vama o smislu i besmislu i puno stvari ga veseli. Zaključak o njemu kao modnom znalcu baš ga je od srca nasmijao:
– Volim to, da, ali s obzirom na to gdje živim, većinu stvari ostavljam ovdje u ormaru. Volim da cijelo moje biće izražava unutarnji stav. Moj život traži jako puno kontrole, a s druge pak strane vjerujem da sve treba pustiti da teče svojim tokom. Volim spontanost. Svaki čovjek, neovisno o obrazovanju, ima u sebi sigurno nešto što će meni biti interesantno. Ljudi često zadržavaju neka intuitivna znanja, koja sam ja „zamaljao“ svim slojevima učenja i čitanja. Od zaista autentičnih osoba možeš čuti jako interesantna razmišljanja o životu – veli.
Mislio sam da se to može lakše ostaviti iza sebe, ali još uvijek mi, što bismo rekli, „sline cure“ kad vidim neki slučaj za čije se rješenje treba pomučiti.
Izvan sezone na Mljetu nema puno posla. Ubrzo nakon dolaska, doktor je shvatio da mu najviše zapravo nedostaje adrenalin teških situacija, izazovi. Zbog toga je sretan što su ga u dubrovačkoj bolnici zamolili da odrađuje kardiološka dežurstva, pa je, kako kaže, ipak ostao u struci.
– Mislio sam da se to može lakše ostaviti iza sebe, ali još uvijek mi, što bismo rekli, „sline cure“ kad vidim neki slučaj za čije se rješenje treba pomučiti. S dežurstvima mi je ponovno postalo napeto, što mi je nedostajalo. Vrhunac mi je kad na otoku pod helikopterskom rasvjetom „pikaš“ centralnu venu u totalno neprikladnim uvjetima da nekomu spasiš život. To su neprocjenjivi doživljaji zbog kojih sad imam osjećaj da bih mogao ući u salu i sedam sati dnevno stavljati pejsmejkere.
Nakon njegove odluke da ode na Mljet umjesto u inozemstvo, mnogi su ga smatrali ekscentrikom, međutim, doktor Car kaže da i nije to baš tako. Svjestan je da bi sa svojim zvanjem u inozemstvu mogao zaraditi i trostruko, ali on je zadovoljan plaćom i ovdje. I naglašava da to nije zato što je skroman, nego su njegovi uvjeti drukčiji.
– Samac sam, nemam obitelj o kojoj moram brinuti, i meni je financijski zaista i tu OK. Mogu sutra odapeti i nikog neću zadužiti. Ali kad moraš podići te male stvorove, skroz je drukčije. Kad gledam svoga kolegu, oca dvoje djece, koji je nedavno otišao van, jasno mi je zašto je otišao. I znam da mu neće biti lako. Smatram se kozmopolitom, a ipak se osjećam iskorijenjeno. A ja sam ostao na svome, pa ne mogu zamisliti kako je njemu i svima koji su otišli van – tužan je.
Prije nego sam otišao, na ulasku u salu me tresla anksioznost i, zapravo sam, vjerujem, doživio „izgaranje“.
Taj dan kad smo se susreli s njim za dr. Cara je bio poseban. Nakon pune dvije godine prvi se put spremao zakoračiti nogom u Opću bolnicu Varaždin. S kolegama puno razgovara, ali od Bolnice je, kako kaže, zazirao cijelim bićem.
– Nisam mogao ući u Bolnicu, kao da bolujem od PTSP-a. I danas sam osjećao malu težinu u prsima. Jer, prije nego sam otišao, na ulasku u salu me tresla anksioznost i, zapravo sam, vjerujem, doživio „izgaranje“. I kolege koji danas odlaze kažu da imaju taj osjećaj izgaranja. Stiskao sam prste na nogama samo da ne pođe po zlu. Zbog svega mi je bilo užasno drago kad sam, nakon prve trenutne nelagode, osjetio veliku sreću što vidim drage kolege – zadovoljan je samim sobom zbog pobijeđene treme dr. Siniša Car.
I odaje nam tajnu svih svojih postupaka, pa tako i odlaska na Mljet, ali i budućnosti:
– Puštam stvarima da se dogode.
Pred gradskim vijećnicima Grada Ivanca na tematskoj sjednici održanoj 10. listopada našla se samo jedna tema, a to je pokretanje zatvaranja odlagališta otpada u Jerovcu.
Naime, upravo je to predložio ivanečki gradonačelnik Milorad Batinić vijećnicima i oni su glasali da navedeno podržavaju. Točnije, od 14 nazočnih vijećnika za zatvaranje odlagališta u Jerovcu glasalo je njih 12, dok su protiv bila dvojica vijećnika SDP-a.
Tekst zaključka koji su podržali vijećnici glasi: “Nalaže se tvrtki Ivkom d.d. Ivanec, koja upravlja odlagalištem komunalnog otpada “Jerovec”, pokretanje svih potrebnih aktivnosti s ciljem konačne sanacije i zatvaranja odlagališta, iz razloga popunjenost kapaciteta za daljnje odlaganje komunalnog otpada. Zadužuje se tvrtka Ivkom d.d. Ivanec, da istraži mogućnosti odvoza i zbrinjavanja otpada sa svojeg uslužnog područja (gradovi Ivanec i Lepoglava te općine Bednja, Klenovnik, Donja Voća i Maruševec) na odlagališta s raspoloživim kapacitetom, do početka rada Regionalnog centra za gospodarenje otpadom “Piškornica”, te da osigura potrebnu dokumentaciju, opremu i građevine za kontinuirano vršenje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za vrijeme izvođenja svih radnji potrebnih za zatvaranje odlagališta.”
Osim što zatvaranjem odlagališta u Jerovcu šest jedinca ostaje bez lokacije za odvoz komunalnog otpada do otvaranja Piškornice ova problematika ima više slojeva.
Naime, vlasnik odlagališta u Jerovcu je Grad Ivanec, a ne tvrtka Ivkom te je stoga ovakav zaključak Vijeća moguć. Također, ovo odlagalište i tako je bilo predviđeno za zatvaranje jer bi tijekom 2025. popunilo svoje kapacitete. Prema podacima koje je u četvrtak iznio direktor Ivkoma Edo Rajh u Jerovcu ima mjesta za još 3433 tone otpada, što je dovoljno za manje od godinu dana dovoženja.
Budući da nije završena Piškornica i očekuje se da bi počela raditi vjerojatno tek 2028. godine komunalni otpad je problem na cijelom sjeveru Hrvatske. Država jednostavno jako kasni s Piškornicom pa je nekim jedinicama dozvolila proširenje odlagališta koja još rade, a drugi, koji su već zatvorili svoja odlagališta su u problemu. Za odlagalište u Jerovcu Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša predložili su da se na njemu nastaviti odlagati otpad do maksimalnog iskorištenja kapaciteta. Ovo znači da država predlaže da se na jerovečkom deponiju ponovno otvori već zatvorena i sanirana kazeta te da se na njoj smeće nastavi odlagati najmanje do 2028., kada se predviđa otvaranje Piškornice, a gdje bi se tada odlagao i otpad s područja grada Ivanca.
Anketa
Gradska vlast Ivanca protiv je ovakvog rješenja, a na tragu toga je i zaključak kojeg su donijeli gradski vijećnici 10. listopada. Gradonačelnik Batinić u svom je objašnjenju rekao da građani Gornjeg i Donjeg Jerovca te dijela Dubravca već 35 godina trpe teror smeća i kamiona. Upravo zato je među mještanima ovih naselja provedena ankete s pitanjima o tome jesu li za zatvaranje ili nastavak rada odlagališta Jerovec do otvaranja RCGO Piškornica. U gradsku upravu do kraja kolovoza vraćeno je 415 omotnica s ispunjenim anketama. U anketi su se 303 građana izjasnila „za“ zatvaranje i sanaciju deponija, 107 „za“ nastavak odlaganja otpada do otvaranja Piškornice, a pet anketa je bilo nevažećih.
Kako je objasnio Batinić, ova anketa i nedostatak garancija da se otpad iz drugih dijelova zemlje neće dovoziti u Jerovec glavni su pokretač namjere da se odlagalište zatvori tijekom sljedeće godine. Podsjetio je i na pritisak od prije nekoliko godina koji je vršio Grad Varaždin da se u Jerovec vozi i njihovo smeće.
Budući da je sjednica trajala gotovo dva sata vijećnici su iskazali zabrinutost oko toga da se kasni s ovom odlukom, o nedostatku alternative za odvoz otpada nakon zatvaranja Jerovca, da se radi o Batinićevoj političkoj odluci uoči lokalnih izbora i, najviše, oko rasta cijene odvoza otpada za građane.
Poskupljenje
Ni ivanečki gradonačelnik ni Rajh nisu krili da će do rasta cijene komunalnog otpada za građane doći. Ako će se otpad voziti na okvirno više od 100 km od Ivanca prema Ivkomovom izračunu za građane bi rast bio 32 %. Kako posljednje i najskuplje rješenje naveden je varaždinski MBO. Vijećnici SDP-a bili su revoltirani stalnim poskupljenjima usluga na području Ivanca te smatraju da će cijena odvoza otpada rasti i više od 50 %. Batinić je na to odgovorio da potencijalni rast cijena ne smatra ogromnim, da se u drugim jedicima plaća i više. Dodao je i da će cijena odvoza otpada vjerojatno rasti i za 100 % kada će se ono odvoziti u Piškornicu.
Naravno, nitko ne želi tuđi otpad, a čelni ljudi nisu željeli navesti s kojim se točno gradovima i općinama pregovara da se tamo odvozi otpad nakon zatvaranja Jerovca.
Također, Batinić je rekao da se pregovaralo za otpad s područja Grada Ivanca, a za ostale lokalne jedinice koje pokriva Ivkom se tek raspitivalo te je odmah bilo više nećkanja jer se radi o većoj količini. Prema objašnjenju gradonačelnika svaka bi lokalna jedinica trebala sama sebi tražiti novo odlagalište. Ipak, i Batinić i Rajh su više puta ponovili da je cilj naći cjelovito rješenje za svih šest gradova i općina gdje Ivkom odvozi otpad. Također, Milorad Batinić stalno je skretao pažnju na odgovornost države za kašnjenje Piškornice i na to da u nadležnom ministarstvu od 2022. ne može dobiti termin da bi se razgovaralo o budućnosti odlagališta u Jerovcu.
U mraku
Prema svemu sudeći komunikacija Grada Ivanca i Ivkoma oko zatvaranja odlagališta u Jerovcu s Lepoglavom i drugim općinama daleko je od idealne. U prilog tome je i sjednica Gradskog vijeća Lepoglave održana 25. rujna na kojoj su vijećnici gradonačelnika Škvarića pitali o zatvaranju navedenog odlagališta.
Vijećnika Zorislava Rodeka zanimala je informacija da li se zatvara deponij u Jerovcu. Škvarić je na ovo pitanje rekao kako on nema nikakvu informaciju vezano uz deponij nego prema podacima vijećnika je saznao da bi se kroz četiri do pet mjeseci mogla pokrenuti procedura zatvaranja deponija u Jerovcu.
– Početkom kolovoza kolege načelnici i ja, koji imamo ugovor za odvoz smeća s Ivkomom, zatražili smo sastanak s vlasnikom deponija i gradonačelnikom Ivanca, ali ni nakon dva mjeseca od gradonačelnika nismo dobili nikakav odgovor. No, na našu inicijativu i direktora Ivkoma, zakazan je sastanak na koji je došao i gradonačelnik Ivanca s zamjenikom na kojem je istaknuto kako je gradonačelnik osobno inicirao potpisivanje ankete za mještane Jerovca da se deponij zatvori. Da se prije godinu dana od Fonda zatražilo produljenje za deponij Jerovec na dvije godine kada bi se trebao otvoriti Regionalni centar Piškornica, do ovoga ne bi došlo, a Fond je bio spreman sufinancirati s čak 50 % da se na godinu, dvije produži odlaganje otpada u Jerovcu – obrazložio je gradonačelnik.
I Borisa Šinka također je zanimao deponij Jerovec odnosno da li je Grad pokrenuo inicijativu za pronalaženje novog deponija za odlaganje lepoglavskog smeća na što mu je gradonačelnik dao odgovor kako mogu raskinuti ugovor s koncesionarom koji do sada odvozi smeće ili koncesionar mora osigurati kamo će deponirati smeće.
– Komunalna tvrtka Ivkom je ta koja bi to trebala to napraviti. A pokrenula je inicijativu prije mjesec dana kada ih je vlasnik, Grad Ivanec, obavijestio da odluku o tome donosi Gradsko vijeće ne gradonačelnik i da neće osigurati mogućnost odvajanja odnosno deponiranja na Jerovcu. Mene zanimaju samo dvije stvari. Koje će rješenje imati komunalno poduzeće i koliko će to koštati? Odgovora od onih od kojih bi ih trebali dobiti, još uvijek nema – obrazložio je gradonačelnik Škvarić.
U organizaciji Hrvatske mreže za beskućnike u Čakovcu i Varaždinu od 7. do 9. listopada, pod pokroviteljstvom gradonačelnice Grada Čakovca Ljerke Cividini i gradonačelnika Grada Varaždina Nevena Bosilja održan je 18. Nacionalni susret o beskućništvu.
Pod sloganom „Ulica nije dom“ cilj je upozoriti javnost i odgovorne na problem beskućništva te se zahvaliti volonterima, suradnicima i donatorima koji nesebično pomažu rad organizacija koje skrbe o beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva.
Skup se održava povodom 10. listopada, Međunarodnog dana beskućništva.
Tim je povodom na Trgu kralja Tomislava u Varaždinu Udruga „Novi put“ građanima predstavila svoje kreativne radove, a podjelom prigodnog promotivnog materijala, nastojala se senzibilizirati javnost, ukazujući na sve kompleksniju problematiku beskućništva i probleme beskućnika. Obilježavanje Svjetskog dana beskućništva nastavljeno je okruglim stolom na temu beskućništva.
Panel rasprava „Međuresorna suradnja u skrbi o beskućnicima na području Međimurske županije“
U srijedu pak je u Centru PrInOS u Čakovcu održana panel rasprava na temu „Međuresorna suradnja u skrbi o beskućnicima u Međimurskoj županiji“ na kojoj su pred mnogobrojnim gostima, socijalnim radnicima iz cijele Hrvatske svoja iskustva podijelile Alenka Bilić, dipl. soc. radnica iz HZSR-Županijska služba Međimurske županije, Melita Novak-Ban, dip. soc. radnica iz HZSR- Područni ured Prelog, Lana Remar, mag. soc. rada iz Grada Čakovca, Anja Kovačević, mag. soc. pol. iz Županijske bolnice Čakovec, Vlatka Vincetić, mag. soc. rada iz Gradskog društva Crvenog križa Čakovec-Centar PrInOS uz moderatoricu Đordanu Barbarić, iz splitske Udruge MoSt.
Đordana Barbarić nije krila oduševljenje viđenim u Čakovcu. „Ovdje sam po prvi put i jednostavno nemam riječi kojima bih opisala ono što vidimo. Doći u jedan grad u Hrvatskoj i vidjeti ovakav objekt namijenjen onima koji su u potrebi ili bez krova nad glavom ostavlja vas bez daha.“, kazala je Barbarić.
Na panelu nazočna gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini, svima je prije svega poželjela dobrodošlicu i ugodan boravak u gradu i kazala;
„Najbolje mjerilo zrelosti društva je njegov odnos prema najranjivijim skupinama. Beskućnici sigurno to jesu, a u praksi im jedino sustav može pomoći da ponovno stanu na noge. Centri poput ovog u kojem se nalazimo od samog početka su primjer dobre prakse. S idejom za prijavu u Grad je došlo Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec, Grad je kupio zemljište, financirao idejnu i projektnu dokumentaciju i izdao dozvole. Na europske fondove projekt je prijavio Crveni križ, koji danas i uspješno upravlja ovim centrom. Ovdje nije važno što smo riješili jednu zakonsku obvezu koju imamo. Važno je to da smo dobili instituciju koja problemu beskućništva pristupa sustavno, pružajući tim ljudima krov nad glavom ali im i pomaže da ponovno pokrenu svoj život. Najsretniji smo kada ljudi iz ovog Centra odu nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, postave se na vlastite noge i postanu zadovoljni građani koji mogu pridonijeti daljnjem razvoju zajednice u kojoj žive. To je pravi smisao brige za te ljude i razlog zašto je ovaj Centar bio odlična investicija. Sigurna sam da smo u ovih dvije i pol godine koliko ovaj Centar radi dobili osnovu za razvoj dodatnih socijalnih programa vezanih uz beskućnike, ali i ostale potrebite građane“.
Prema procjeni HMB-a u Hrvatskoj ima više od 2000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima
Svjetski dan beskućnika obilježava se svake godine 10. listopada. Svrha ovog dana je skrenuti pozornost na probleme beskućništva i neadekvatnog stanovanja. Prema procjeni Hrvatske mreže beskućnika u Hrvatskoj ima više od 2000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima, a preko 10000 osoba živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja. Samo 11 od 24 županijskih sjedišta i velikhih gradova ispunjavaju svoju zakonsku obvezu i u svom proračunu osiguravaju sredstva za prihvatilišta i prenoćišta. U posljednje vrijeme među beskućnicima je sve manje radno sposobnih, a sve više starijih osoba s niskim mirovinama i niskim socijalnim naknadama, psihički bolesnih osoba i osoba s intelektualnim teškoćama.
JAVNI NATJEČAJza dodjelu stipendija Međimurskih vodaza deficitarna zanimanja za učenike srednjih škola upisanih uškolsku godinu 2024./2025. Međimurske vode raspisuju natječaj...
O G L A S HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, u skladu sa svojim planom i programom izgradnje cesta,...
U petak je u Trnovcu Bartolovečkom otvorena nova rođendaonica ˝Hakuna Matata˝ i to na adresi Male ledine 37. Ova će...
