S prvim danom iduće godine, prođe li političku proceduru, trebao bi ponovno krenuti obvezni vojni rok u Hrvatskoj, koji je zamrznut 2008. godine i zamijenjen dobrovoljnim služenjem.

Govoreći o motivima za ponovno uvođenje, Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale MORH-a, jutros je u HTV-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” istaknuo kako je u Ustavu RH, u članku 47, upisano da su svi građani RH koji su za to sposobni dužni braniti svoju zemlju, osim što oni koji zbog vjerskih ili moralnih nazora imaju prigovor savjesti ne moraju obnašati vojničke dužnosti, donosi vijesti.hrt.hr.

Jedan od glavnih razloga za uvođenje obveznog vojnog osposobljavanja je da bi se pričuvne postrojbe nesmetano popunjavale, rekao je Jušić.

Naveo je da vojni rok neće biti kraći od dva mjeseca niti duži od tri.

Moglo bi Vas zanimati:

HBOR odgovorio Varteksu: Ponudili smo alternativni prijedlog, ostajemo otvoreni za daljnji dijalog

HBOR je danas odgovorio na navode iz priopćenja Varteksa d.d. >> Iz Varteksa poručili: Ako se HBOR ne predomisli, pričamo...

Naveo je i da HV za početak 2025. ima dovoljno časnika i dočasnika koji mogu provesti temeljno vojno osposobljavanje.

Neke kategorije mladića, poput onih koji idu na studij ili se nalaze u inozemstvu, imat će pravo na odgodu, s tim da će se odrediti krajnji rok za služenje, rekao je Jušić.

Mladići, naravno, moraju proći zdravstvene preglede kako bi se utvrdila njihova sposobnost za vojnu službu, a oni koji nisu sposobni neće biti ni pozvani.

– Za njih će biti nešto lakše nego za ulazak u profesionalnu vojsku, neće morati raditi testove tjelesne spremnosti – rekao je Jušić.

Nakon završetka obveznog vojnog roka, oni koji ne izaberu vojni poziv bit će raspoređeni u pričuvne postrojbe u skladu sa svojim prebivalištem.

Kad bi imali priliku birati, čak 44 % zaposlenika u Hrvatskoj bi radili u javnom sektoru, s tim da je to češći izbor žena nego muškaraca.

U privatnom sektoru bi radilo 29 % ispitanih, dok je za njih 27 % jednako primamljivo raditi u oba sektora.

Osim toga, većina zaposlenih otvorena je prema promjeni posla, ali samo ako im se ukaže prilika, bez proaktivnog traženja.

Dio je to podataka iz istraživanja koje je agencija Ipsos provela u svibnju i lipnju ove godine za Mastercard u povodu lansiranja četvrte sezone projekta Uplift, posvećenog razvoju mikro, malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj. Cilj istraživanja je pružiti uvide u zadovoljstvo i preferencije zaposlenika, pomažući tvrtkama stvoriti bolje radne uvjete te privući i zadržati talente usred značajnih izazova vezanih uz radnu snagu.

Moglo bi Vas zanimati:

Poznat je datum kad kreće isplata povrata poreza

Porezna uprava objavila je da isplata povrata poreza na dohodak kreće 2. svibnja. Pravo na povrat ima čak 830.122 porezna...

Plaće

Najbitniji kriterij zadovoljstva poslom je plaća (97 % ispitanih), dok su na drugom mjestu međuljudski odnosi (96 %), a potom odnos s nadređenim (95 %) te balans između privatnog i poslovnog života (94 %).

Među važne elemente ispitanici su stavili i sigurnost zaposlenja, bonuse, dane godišnjeg odmora, a zanimljivo je da im je najmanje važan faktor mogućnost rada od kuće.

No, koliko god im je on najmanje važan generalno, toliko su zaposlenici na trenutnim radnim mjestima upravo tim segmentom najmanje zadovoljni (33 %). Među segmentima s kojima su ispitanici najmanje zadovoljni na svom trenutnom poslu još su mogućnost napredovanja (39 %), mogućnost dodatne edukacije i usavršavanja (43 %) te zadovoljstvo plaćama (45 %).

Među onima koji rade u javnom sektoru najnezadovoljniji plaćama su u tvrtkama u vlasništvu grada ili županija, dok su najzadovoljniji zaposleni u policiji, vojsci i vatrogastvu.

Što se pak tiče privatnog sektora s plaćama su najzadovoljniji u građevini i ugostiteljstvu, dok su najnezadovoljniji u ostalim uslužnim djelatnostima. Od svega, ispitanici su na svojim poslovima trenutno najviše zadovoljni ugovorom na neodređeno radno vrijeme, slobodnim vikendima te sigurnosti zaposlenja.

Zadovoljstvo

Zanimljivo je i da se po pitanju zadovoljstva prema Ipsosovom istraživanju uočavaju razlike između privatnog i javnog sektora. Usporedbom zaposlenika u javnom i privatnom sektoru vidljivo je da su zaposlenici u javnom sektoru zadovoljniji slobodnim vikendima, sigurnosti zaposlenja, brojem dana godišnjeg odmora dok su zaposlenici u privatnom sektoru zadovoljniji mogućnošću napredovanja, dobrim međuljudskim odnosima, mogućnošću rada od kuće i kliznim radnim vremenom.

Kad pričamo o industrijama, s nagradama i bonusima su najzadovoljniji zaposleni u lokalnoj i gradskoj vlasti, dok su s međuljudskim odnosima najzadovoljniji zaposleni u poljoprivredi i građevini.

Što se tiče balansa između poslovnog i privatnog života, najzadovoljniji su zaposlenici u školstvu, tvrtkama u vlasništvu grada ili županije i građevini, a najnezadovoljniji policajci, vojnici i vatrogasci.

Čak 80 % ispitanih je otvoreno prema opciji da promjene svoj posao u idućih godinu dana iako od ukupno ispitanih samo njih 14 % to želi izrazito jako, 14 % ih to želi, ali im nije važno, dok čak 50 % ispitanih ne bi mijenjali posao, ali bi razmislili ako dobiju ponudu. Promjeni posla su nešto skloniji ispitanici koji rade u privatnom sektoru nego oni u javnom.