– Kad jednom odete u Afriku, njoj se uvijek vraćate. Ta prašina koja vam je konstantno u nosu, ta bliskost i srdačnost ljudi koji žive u teškim uvjetima a toliko su topli i gostoljubivi, ne može vas ostaviti ravnodušnim – pričao nam je prošle godine Krunoslav Gajšek, 35-godišnji Varaždinac koji je prije svega strastveni putnik.

Obišao je gotovo sve kontinente. Zemlje koje je obišao ne broji, ali ni jedna zemlja i tamošnji ljudi nisu su ga dirnuli kao autohtoni narod u Zapadnoj Sahari.

Naime, Zapadna Sahara je zemlja površine 266.000 četvornih kilometara. To je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizma još nije uređen. Zemlja je bila španjolska kolonija, a autohtoni stanovnici Zapadne Sahare, Saharci su nakratko bili opijeni idejom slobode i nezavisnosti. Mauritanija i Maroko podijelili su Zapadnu Saharu 1975. godine prema Madridskom sporazumu. Ipak, 1979. godine Mauritanija se povukla iz Oued Ed-Dahaba, koji predstavlja trećinu Zapadne Sahare, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s oružanom formacijom Zapadne Sahare – Polisario, a u skladu s tim sporazumom odrekla se bilo kakvih zahtjeva prema Zapadnoj Sahari.

Maroko je, međutim, spojio ovu regiju s regijom Saguia el-Hamra, koja je bila pod njegovom kontrolom i predstavlja dvije trećine Sahare kao sastavni dio svog teritorija.

Patnje

Autohtoni narod je bježao prema alžirskoj granici, no često je kolone izbjeglica bombardirala marokanska avijacija. Izbjeglice su se tako uputile prema dijelovima Sahare gdje i dandanas žive u nekoliko izbjegličkih kampova.

Kako je započeo rat u Ukrajini prije dvije godine, a prije nekoliko mjeseci i rat u Gazi, Saharci su zaboravljeni. Da bi svijet obratio pažnju s kakvim problemima se susreću Saharci svake godine, trči se Sahara Maraton.

Riječ je o najekstremnijem maratonu na svijetu koji se trči isključivo po pustinji, a Hrvatska je ove godine imala troje predstavnika. Varaždincu Krunoslavu Gajšeku ovo je bio treći nastup na Sahara Maratonu.

– Ovogodišnji maraton posebno je obilježen naporima i izazovima koji su me pratili na putu prema cilju. Moja odluka da sudjelujem u Sahara Maratonu imala je snažan humanitarni karakter. Uz pomoć prijatelja iz Španjolske, skupio sam odjeću i obuću koja je poslana u izbjegličke kampove prije mog odlaska. Također, uz podršku članova Baseball kluba Vindija (Fran Mesić, Jelena Vujec, Karlo Kos i Jura Abramić) prikupio sam školski pribor, od pernica do torbi, s ciljem pružanja podrške djeci u tim teškim uvjetima – stiče 35-godišnji Krunoslav Gajšek.

Izazov

Gajšek nam je opisao teren po kojem se trči. Riječ je o terenu kao što su Đurđevački peski u kombinaciji s ogromnim kamenjem. Problem je što se ne možete nigdje skloniti ni po čemu orijentirati. Također, veliki izazov su i pustinjske oluje jer se u tom trenutku morate šćućuriti i čekati da prođe oluja te zatim nastaviti trčati.

– Ovogodišnji maraton donio je posebne izazove za mene. Nakon ozbiljne ozljede noge prije Nove godine, nisam imao priliku za puni trening. Ipak, odlučio sam se suočiti s izazovom i trčati polumaraton. Vremenske prilike s s temperaturom većom od 37 stupnjeva Celzijusa i saharskim vjetrom koji je nosio pijesak u oči, činile su utrku još težom – opisuje Varaždinac.

I dok je prošle i pretprošle godine trčao sam, ovaj put imao je potporu. S njim su trčali otac i kći iz Siska, Klara i Marko Rafaj.

Klara je tako postala ujedno i prva Hrvatica koja je nastupila na Sahara Maratonu.

Suosjećanje

– Bez njih teško da bi završio utrku. Bili su mi velika podrška i dizali me kad nisam mogao i kad sam mislio da ću odustati – dodao je Gajšek.

Bez obzira na to da je utrka bila iznimno naporno iskustvo, nekako je Krunoslav stisnuo zube. Sve zbog solidarnosti.

– Nadam se da će ovaj događaj osvijestiti ljude o situaciji Sahrawi naroda i potaknuti ih na djelovanje kako bi se olakšala njihova sudbina. Meni je sad to već treći uzastopni odlazak u srce Sahare, sad već mogu reći i prijatelje Saharce, jer me svake godine sve više i više iznenade. Mogu izdvojit još jedan primjer koji je meni ostao izuzetan i pamtit ću gu zauvijek. Moja prijateljica Alžirka potegnula je 1800 kilometara sa sjevera Alžira, samo da bi mi donijela rođendanski poklon, to sve govori o njihovoj osobini velikog srca i zahvalnosti što činimo neke korake za Saharce – zaključio je Gajšek.