– Kad jednom odete u Afriku, njoj se uvijek vraćate. Ta prašina koja vam je konstantno u nosu, ta bliskost i srdačnost ljudi koji žive u teškim uvjetima a toliko su topli i gostoljubivi, ne može vas ostaviti ravnodušnim – započeo je razgovor Krunoslav Gajšek, 34-godišnji Varaždinac koji je prije svega strastveni putnik.

Obišao je gotovo sve kontinente. Zemlje koje je obišao na broji, ali ni jedna zemlja i tamošnji ljudi nisu su ga dirnuli kao autohtoni narod u Zapadnoj Sahari.

Ničija zemlja

Riječ je o zemlji površine 266.000 četvornih kilometara, većoj od Velike Britanije i to je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizma još nije uređen. Zemlja je bila španjolska kolonija, a autohtoni stanovnici Zapadne Sahare, Saharci su nakratko bili opijeni idejom slobode i nezavisnosti. Mauritanija i Maroko podijelili su Zapadnu Saharu 1975. godine prema Madridskom sporazumu. Ipak, 1979. godine Mauritanija se povukla iz Oued Ed-Dahaba, koji predstavlja trećinu Zapadne Sahare, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s oružanom formacijom Zapadne Sahare – Polisario, a u skladu s tim sporazumom odrekla se bilo kakvih zahtjeva prema Zapadnoj Sahari.

Maroko je, međutim, spojio ovu regiju s regijom Saguia el-Hamra, koja je bila pod njegovom kontrolom i predstavlja dvije trećine Sahare kao sastavni dio svog teritorija.

Autohtoni narod je bježao prema alžirskoj granici, no često je kolone izbjeglica bombardirala marokanska avijacija. Izbjeglice su se tako uputile prema dijelovima Sahare gdje i dandanas žive u nekoliko izbjegličkih kampova.

– Za tu priču saznao sam od prijatelja putopisca Damira Vujnovca. Odmah sam se zainteresirao za tu priču i odlučio sam prošle godine nastupiti na Sahara Maratonu koji se održava svake godine kako bi se međunarodnoj zajednici ukazao na taj ogroman problem – dodaje Gajšek koji je prošle godine nastupio na ovom vrlo specifičnom maratonu koji kreće od Tindufa.

Solidarnost

– Riječ je o najekstremnijem maratonu na svijetu. Iskusni maratonci tvrde da to nikada nisu doživjeli. Trčite po pijesku, pa zatim po pustinjskom kamenju. Vi se jednostavno ne možete pripremiti za takvu utrku, a uz to velike su oscilacije u temperaturi zraka od 3 do 50 Celzijusa. Bilo je stvarno iscrpljujuće – objašnjava 34-godišnji Varaždinac koji se za prošlogodišnji maraton pripremao trčeći po Dravi.

– Trčao sam po dravskom kamenju da si malo pripremim gležnjeve na opterećenje. No, to vam je teren kao da trčite u Đurđevačkim peskima i onda tamo stavite puno ogromnog kamenja. Vi se tamo ne možete nigdje skloniti, a ne možete se ni po čemu orijentirati. No, dobra stvar je što svakih 2,5 km imate kontrolnu točku na kojoj možete popiti vode i pojesti naranču – dodao je Varaždinac.

Problem stvaraju i pješčane oluje.

– Morate se držati zlatnog pravila – šćućurite se i čekate da prođe oluja. Onda možete nastaviti trčati – dodao je Gajšek kojeg je u utrci “uhvatila” kiša.

– Nevjerojatno, ali kiša me pratila cijelim putem. Kiša je pala i u pustinji, a prije toga nije je bilo četiri mjeseca. Kad sam trčao po kiši, pijesak vam se kao cement lijepi za tenisice i najednom imate tri kilograma “cementa” s kojim trčite – ispričao je nam je Krunoslav koji je istrčao 10 kilometara Sahara Maratona na kojem je prošle godine nastupilo 102 natjecatelja.

No, samo trčanje, odnosno rezultat mu nije bio primaran. Boravio je sa Saharcima, slušao njihove priče te ih prenio da ih drugi čuju.

Kulturološki šok

– Prvo što me jedna žena pitala: “Što si uopće došao?, Što ti to toliko znači, čemu?”. Na prvu sam doživio kulturološki šok. Oni žive u nekim malim građevinama od blata ili pijeska ili u šatorima. Nemaju struje, pitke vode, nemaju oaze i jedu uglavnom deve. Tu i tamo stigne kakav “diler” s kokošima. No, ljudi su toliko srdačni, puni života, a ništa nemaju. Nakon tog iskustva shvatiš koliko mnogo imaš u životu – opisao je Gajšek koji je živio s ljudima u najvećem izbjegličkom kampu Smara.

Sa sobom je donio odjeću i informatičku opremu koju im je donirao.

– Bili su presretni. Moram reći da je Luka Modrić najveći ambasador Hrvatske jer nitko od mlađih nije znao gdje je Hrvatska, ali za Modrića svi znaju – nastavio je Gajšek koji je djeci predavao engleski jezik.

– To je bila španjolska kolonija pa pričaju španjolski, no među tim narodom pismenost je 95 %. Obrazuju ih da jednom odu u bolji život. No, problem je da teško odlaze iz zemlje jer nemaju što zaraditi– objašnjava 34-godišnjak.

Ovisnost

Oni tako ovise, isključivo i jedino o humanitarnoj pomoći.

– S obzirom na rat u Ukrajini, sva humanitarna pomoć usmjerena je prema Ukrajini. No, svijet mora čuti za problem Saharaca u Zapadnoj Sahari – dodao je Gajšek koji ističe da ključ problema leži u tome što ta država nije priznata od Ujedinjenih naroda.

– Maroko eksploatira Zapadnu Afriku pod blagoslovom velikih svjetskih sila. Procjenjuje se da je tamo najveće nalazište fosfata u svijetu – objasnio je Gajšek koji će i ove godine nastupiti na Sahara Maratonu koji počinje u utorak, 28. veljače.

– Vidjet ću na dan utrke, ali cilj mi je odtrčati polumaraton. Opet sa sobom nosim 10 kilograma odjeće koju ću donirati. No, ponovno mi je važno da se čuje glas Saharaca, jer oko 200.000 ljudi živi u progonstvu u ničijoj zemlji i ovise isključivo o humanitarnoj pomoći – zaključio je Varaždinac.