Animacijska igra o Padovcu u Karlsruheu, Vanima za Varaždin u Ostravi
Nakon sjajnih uspjeha na brojnim filmskim festivalima i smotrama širom svijeta o kojima smo krajem prošle i početkom ovo godine...
Hoće li se ugasiti VKO?
Varaždinski komorni orkestar prije desetak je dana odsvirao prvi koncert u novoj, 23. sezoni. U sezonu su ušli još uvijek registrirani kao Udruga građana, s Gradom Varaždinom kao osnivačem, što već neko vrijeme bezuspješno pokušavaju promijeniti.
Komorni orkestar danas preživljava sa odobrenih 167 tisuća kuna, a vele da im je realno samo za pet osnovnih programa potrebno u prosjeku minimalno 300 tisuća kuna. Glazbenici se odriču svojih honorara kako orkestar ne bi propao
U orkestru smatraju kako je VKO – kao međunarodno priznati orkestar sa pet premijera u sezoni – već odavno nadišao nivo udruge, kako je registriran 1994. godine. Konkretno, Komorni orkestar u istom je rangu kao folklorna društva, iako je VKO, zapravo, veli njegov voditelj Krešimir Lazar, profesionalni pogon.
– „Udruga“ nam se obija o glavu. Kad se u krizi režu dotacije, prvo se reže udrugama građana. Komorni orkestar ne spada u to okruženje – veli Lazar.
On smatra da bi Komorni orkestar trebao biti gradska institucija ili dio neke gradske institucije. Zbog toga su iz Komornog orkestra već neko vrijeme u pregovorima sa varaždinskim Hrvatskim narodnim kazalištem. – Intenzivirali smo pregovore za registraciju unutar HNK-a. Kazalište je dobilo nacionalni status pa je dužno imati produkciju glazbeno scenskih programa – priča Lazar o obostranom interesu Kazališta i Komornog orkestra.
O tome se već neko vrijeme razgovara s gradskim vodstvom i takva im se opcija čini jedina izglednom. – Nadamo se da ćemo do kraja godine stvoriti pravne pretpostavke za to – priča. To znači da Kazalište mora promijeniti svoj Statut, nakon čega bi Grad, preko Gradskog vijeća, morao blagosloviti cijelu priču. Tada bi se VKO, kao dio gradske institucije, pozicionirao unutar proračuna – To nam je zadnja šansa da se prestanemo, kao i svih ovih 23 godine, natezati oko novca. Više ne bi sve bilo na nivou obećanja, i to ćesto neispunjenih – govori.
Komorni orkestar danas živi s odobrenih 167 tisuća kuna, a vele da im je samo za pet osnovnih programa realno potrebno minimalno 300 tisuća kuna. I tu nisu uračunati gostujući koncerti. – Promet na računu nam je oko 600 tisuća kuna pa i do milijun – veli Lazar. Na pitanje kako se od 160 tisuća kuna namakne 600 tisuća, Lazar veli da je to zaslugom – entuzijazma.
– Zarađeni novac od komercijalnih koncerata, kao koncerti na Baroknim večerima ili gostovanje na Dubrovačkim ljetnim igrama, ulažemo u sezonu jer nemamo izbora. Glazbenici, njih 19, se odriču honorara. Podijeli se simboličan novac, a veći dio se dalje investira – kaže Lazar. On veli kako Komornom orkestru u startu fali najmanje 50 posto novca. – Sponzora je sve manje, na žalost – kaže.
I sve je rezigniraniji : – Moramo shvatiti da je u pitanju visoka kultura, čija je publika možda pet posto stanovnika. Trebamo se dogovoriti sami sa sobom želimo li biti Benin ili Hrvatska. Benin ne treba visoku kulturu niti komorni orkestar. Društvo i vlast trebaju prihvatiti da smo došli do civilizacijske razine koja košta. Nismo Halid Bešlić nego Varaždinski komorni Da smo Halid Bešlić, Grad nam ne bi trebao dati ništa jer bi tri dana punili Arenu sa kartama od 100 kuna. Ali Bešlića sluša 90 posto pučanstva, a Bacha njih pet posto – ljut je Lazar.
Njemu je jasno, kaže, da njihovih 160 tisuća kuna u tom rangu „bode oči“ jer amaterska udruga ljubitelja nečega dobije deset tisuća. – Godinama nas prozivaju da dobijemo nemjerljivo više i da se nemamo razloga žaliti – priča
O čemu govori Krešimir Lazar jasnije je kad se usporede njihove financije s onima koje imaju drugi orkestri istog ranga. Tu je riječ o milijunima. Tako Dubrovački komorni orkestar godišnje troši između četiri i osam milijuna gradskih kuna, a zadarski najmanje 400 tisuća kuna ali svira samo u Zadru. Varaždinski komorni orkestar, pak, svira u cijeloj Hrvatskoj, a i vani.
Lazar je svjestan da orkestar nema šanse odmah se skroz profesionalizirati pa predlažu prijelazno rješenje.
– S Kazalištem bi dogovorili devet predstava u sezoni i deset koncerata koje bi pokrivao proračun. Težnja bi bila potpuna profesionalizacija. Naravno da je to nemoguće od danas do sutra jer bi to bio šok za proračun. Godišnje bi profesionalizirali petero glazbenika – predlaže. Zbog svega toga Komorni orkestar bi zadržao dio svoje autonomije. – Bio bi to princip holdinga. Imali bismo svoju umjetničku autonomiju i odvojeni žiro račun, kako bi se jasno definirale koncertna i glazbeno-scenska djelatnost. Jer ipak se radi o Varaždinskom komornom orkestru koji bi zadržao ime – kaže Lazar.
Trenutno je u tijeku rješavanje pravnih poslova, dakle promjene oba statuta, HNK i VKO. Nakon toga bi Komorni orkestar postao nositelj glazbene produkcije HNK. Lazar alarmira kako je kranje vrijeme to učiniti, ukoliko se ne želi gašenje Komornog orkestra. – Naša generacija je pred penziju, a ako sve ostane na entuzijazmu on će ishlapjeti i orkestar će se ugasiti. Profesionalci nam više neće dolaziti iz Zagreba bez novaca – upozorava Lazar.
Izvor:
Foto:
U Gradsku vijećnicu Grada Varaždina u utorak je vraćena monumentalna i vrlo vrijedna slika, ulje na platnu ˝Varaždinsko korzo“ najpoznatijeg varaždinskog slikara Miljenka Stančića. Vraćanju slike u salon vijećnice nazočio je i gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Neven Bosilj kojem je kustosica Elizabeta Igrec otkrila neke detalje vezane uz poznatu sliku.
Slika je u periodu od lipnja do rujna 2024. godine izbivala iz Vijećnice zbog premještaja u Hrvatski restauratorski zavod u Zagreb, gdje je pod vodstvom konzervatora – restauratora Slobodana Radića izvršena opsežna restauracija.
Slika Miljenka Stančića ˝Varaždinsko korzo“ nastala je 1973. godine u tehnici ulja na platnu velikog formata 140 x 223 cm i jedina je slika u Stančićevu opusu slikana u impresionističkoj maniri točkastih nanosa boje u tonskim skalama okera, narančaste i smeđe.
Sliku je Hrvatski sabor 22. studenog 1981. godine u prilici svečanog otvorenja Galerije slika u Varaždinu poklonio Gradu – odnosno Gradskom muzeju Varaždin povodom proslave 800. godišnjice prvog spominjanja imena Varaždina u pisanom tekstu. Od 1981. slika se kontinuirano nalazila izložena u svečanoj dvorani Gradske vijećnice u Varaždinu te je postala poznati i lako prepoznatljiv vizualni simbol Varaždina. U istoj dvorani, salonu vijećnice u kojem se primaju najugledniji domaći i strani gosti, organiziraju prijemi i najznačajniji društveni događaji, izloženo je još desetak djela Miljenka Stančića.
-Slika ˝Varaždinsko korzo“ je ponovno zasjala onim svojim starim sjajem, kojim ju je gledao naš najistaknutiji varaždinski slikar Miljenko Stančić, te varaždinsko korzo ponovno titra u svojim jesenjim bojama u svečanom salonu Vijećnice – istaknula je Elizabeta Igrec koja je s djelatnicima Gradskog muzeja Varaždin vratila sliku na njeno mjesto.
U utorak, 8. listopada, koncert će održati talentirana mlada pijanistica, bivša učenica Glazbene škole u Varaždinu Dora Petković.
Na programu će biti djela B. Kunca, A. Skrjabina, M. Ravela i S. Rahmanjinova.
Koncert će se održati u Velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu s početkom u 19 sati, a ulaz na koncert je slobodan.
Dora Petković diplomirala je (Master of Arts in Specialised Music Performance with a Solo Performance Major) na FHNW Musik–Akademie u Baselu, u klasi prof. Filippa Gambe. Klavir je počela učiti u dobi od osam godina u klasi prof. Lee Šantek u Glazbenoj školi u Varaždinu, gdje je maturirala 2014. godine. Paralelno pohađa i Prvu gimnaziju Varaždin. 2019.g. diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Srđana Čaldarovića.
Redovito osvaja nagrade na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih se ističu: 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju Pia Tebaldini u Brescii 2008.g., 1. apsolutna nagrada na Međunarodnom natjecanju Giovani Musicisti u Trevisu 2011.g., 1. mjesto na Međunarodnom natjecanju Insula u Izoli (Slovenija) 2014. g., posebna nagrada na Premio pianistico internazionale “Stefano Marizza” u Trstu 2015.g., 2. nagrada na 55. hrvatskom državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Zagrebu 2017.g., 2. nagrada na EPTA Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku 2017.g., 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Sonus op. 5 2019.g., apsolutna 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju Citta di Palmanova 2019.g., 2. nagrada na međunarodnom online natjecanju Leopold Bellan 2020.g., 2. nagrada na G-Clef međunarodnom online natjecanju 2021. godine. Godine 2018. kao sudionica Tel-Hai International Piano Master classes osvojila je nagradu Memorial Marina Bondarenko za izvanrednog sudionika masterclassa. Iste godine osvojila je stipendiju Lions kluba Portogruaro kao sudionik na Festival Musicale di Portogruaro u Italiji. Godine 2022. osvojila je nagradu za najbolji recital na “55. Tribini Darko Lukić” u Zagrebu. Hrvatska glazbena mladež Varaždin i Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu dodijelili su joj nagradu Krajanski za recital održan u lipnju 2023 u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu.
Nastupala je kao solist s Varaždinskim komornim orkestrom u Glazbenoj školi Varaždin (2010.) i na Varaždinskim baroknim večerima (2011. i 2013.). Akademsku godinu 2017. /2018. provela je na studentskoj razmjeni Erasmus u Parmi u Italiji u klasi prof. Andree Padove, gdje je nastupala kao solist s Orchestra Regionale dell Emilia– Romagna. Pohađala je seminare kod brojnih istaknutih pedagoga (Dmitry Bashkirov, Viktor Derevianko, Natalia Trull, Jerome Rose, Grigory Gruzman, Aleksandar Madžar, Peter Jablonski itd).