Povežite se s nama

Kultura

HNK u Varaždinu: ove subote praizvedba teksta „Ništa novo“ u režiji Hrvoja Korbara

Objavljeno:

- dana

U subotu, 19. rujna, s početkom u 20 sati na Sceni Zvonimira Rogoza Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu održat će se praizvedba teksta Luke Vlašića „Ništa novo“.

Redatelj predstave je Hrvoje Korbar, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, kostimografkinja Barbara Bourek, glazbu je odabrao Vid Novak Kralj, a igraju Ljiljana Bogojević, Robert Španić, Maruška Aras, Hana Hegedušić i Karlo Mrkša.

Predstava je na rasporedu 20., 21. i 30. rujna, te 1. i 2. listopada.

Sve izvedbe počinju u 20 sati na Sceni Zvonimira Rogoza.

U opisu predstave Hrvoja Korbara stoji:

„Dramski tekst “Ništa novo”, kao što mu i naslov kaže – naizgled ne pokušava stvoriti ništa novo. Kao polazište svog teksta, Vlašić uzima teme, motive, situacije i likove tekstova građanske dramaturgije 19. i 20. stoljeća – njegovim salonom lutaju ostatci i odjeci Arkadine, Ljubov Andrejevne, Lopahina, Trigorina, kao i Pube Fabriczyja, barunice Castelli, Laure Lenbachove i drugih likova glembajevskog ciklusa, u njemu se ponavljaju ustaljene situacije – slave se obljetnice, kuća bi se trebala prodati, obitelj je u financijskoj krizi, ljubavne igre uglavnom završavaju nesretno.  Ipak, Vlašić visprenim jezičnim i citatnim ludizmom, izmještanjem prepoznatljivih situacija u novi kontekst i neprestanim izbjegavanjem razrješenja situacije stvara svijet u kojem se ne može dogoditi ništa novo, u kojem se ništa ne može promijeniti niti dovesti do svog završetka. Njegova su lica zarobljena u svijetu ponavljanja, odnosima koje ne mogu razriješiti, situacijama koje ne mogu ili ne žele promijeniti. Ništa novo tako ipak postaje nešto novo – građanski salon postaje prostor egzistencijalne praznine, a Vlašićev jezik blizak jeziku teatra apsurda, koji kao svoj materijal, poput Ionescovih početnica engleskog jezika, uzima klasične tekstove građanske dramaturgije i pomoću njih stvara nov i autentičan dramski svijet.

Možemo li uopće stvoriti nešto novo ili živimo na ruševinama civilizacije i parazitiramo na kulturnom kapitalu kanonskih djela? Kako se odnosimo prema kanonskim djelima – pokušavamo li ih iščitavati iz neuralgičnih točaka našeg vremena ili njima ponavljamo naučene obrasce i vrijeme koje je prošlo? U svijetu u kojem nas proganja imperativ neprestane proizvodnje, originalnosti i novine, koncepata „ponovnog izmišljanja samih sebe“ koje je pop-kultura afirmirala još krajem prošlog stoljeća,  a što sve  uglavnom rezultira proizvodnjom ogromne količine smeća (kako u kulturnom, tako i u ekološkom smislu), okretanje tekstovima iz prošlog stoljeća i prošlog svijeta podsjeća nas na to da smo „patuljci koji stoje na leđima divova“ (Bernard iz Chartresa), ali i da i te tekstove, stare tek nešto više od stotinu godina, itekako možemo približiti osjećanju našeg vremena.

Postavljanje praizvedbe nekog teksta sasvim je drugačije iskustvo od postavljanja već izvedenih i poznatih tekstova, pogotovo kad se radi o tekstu složene fakture koji se suptilno kreće između različitih razina fikcije kao što je Vlašićev. „Ništa novo“ postavili smo 2015. godine na Akademiji dramske umjetnosti u formi koncertnog čitanja. Pet godina kasnije, kad smo dobili poziv da tekst bude praizveden u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, vratili smo se tekstu i s novim pogledom prionuli na njegovu adaptaciju. Budući da je sam autor bio prisutan tijekom cijelog procesa rada na predstavi, imali smo priliku tekst dodatno adaptirati i krojiti tijekom samog procesa u suradnji s glumačkim ansamblom, unoseći u njega i glumački materijal koji je nastajao tijekom procesa. Takav način rada u kojem se tekst iz dana u dan iznova ispituje i testira u suradnji sa autorom i glumačkim ansamblom istovremeno je uzbudljiv i iznimno zahtjevan, ali vjerujem da je upravo takav pristup otvorenosti teksta prema izvođačima i izvođača prema tekstu dao priliku da doista stvorimo – nešto novo.“

Kultura

Varaždinci otkrili tajnu Padovčeve dvovrate gitare, pa je replika vjernija od izvornika!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U varaždinskoj Gradskoj vijećnici u četvrtak je održano prvo predstavljanje autentične replike dvovrate gitare Ivana Padovca. Riječ je o osebujnom glazbenom instrumentu kojeg je prema izvorniku izradio varaždinski graditelj gitara Željko Tkalec, a na predstavljanju je na gitari zasvirao Matej Detelj, učenik 2. razreda Glazbene škole.   

U mjesecu studenome 2020. godine osmišljena je inicijativa da se u Gradsku vijećnicu Grada Varaždina vrati dvovrata gitara virtuoza i skladatelja Ivana Padovca. Osim napredne tehničke izvedbe tog doba, Padovčeva gitara ima važnu uz ulogu u određivanju Varaždinskog kulturnog nasljeđa.

Njena konstrukcija potiče graditelje i ostale glazbenike na promišljanje izvorišta takvog instrumenta koji je daleko više od same “gitare”. Arhivirana u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, zbog stanja i godina, čuvana je od očiju znatiželjnika.

Međutim, nedavno formirana udruga RezervArt (Hrvatska Udruga za promociju i razvoj intelektualnog stvaralaštva), Varaždinski graditelj gitara Željko Tkalec, i “Vudrag industries” kao suugovaratelj, te Grad Varaždin, ostvarili su dogovor s Muzejom za umjetnost i obrt kao čuvarem, i Hrvatskim glazbenim zavodom kao vlasnikom gitare o izradi identične replike u svrhu izlaganja.

Nakon inicijalnih pismenih sporazuma o izradi replike, za što su ishođene sve potrebne dozvole, u Zagrebu se pregledala, prostudirala, fotografirala i izmjerila originalna gitara. Grad Varaždin je inicijativu prihvatio sa velikom podrškom, te je krenula izrada replike.

Željko Tkalec je već tada na originalu primijetio neke nepravilnosti koje se ne podudaraju s gitarom kao glazbenim instrumentom, te je uz izradu same replike krenuo u potragu za izvorištem takvog instrumenta.

Replika gitare građena je od istog drveta, istih metala, boje i konstrukcije kao i original, da što vjernije pokaže izborni oblik. Gitara je također svirljiva što uvelike pomaže u slučaju dolaska renomiranih gostiju glazbenika u Gradsku Vijećnicu. Nakon pronalaska svih elemenata za njenu izradu, Željko Tkalec otkriva da vrlo vjerojatno izvorište Padovčeve gitare nije u samoj gitari, već “bas lutnji” s područja Austrije i Njemačke!

Takvo je otkriće proizašlo iz jednostavne inicijative povratka gitare Varaždinu, a rezultiralo daljnjim pregovorima za sudjelovanje u znanstvenom radu koji se bavi izvorištem tog instrumenta. Povratak Padovčeve gitare od iznimne je važnosti za napredak razvoja kulture, glazbe, a paralelno s time i turizma – koji uvelike doprinosi našem gradu Varaždinu.

– Ova izvanredna gitara je vjernija replika od one koja se čuva u Zagrebu. Mislim da će dobro poslužiti i kao predložak za mali suvenir. Umjetnička tvornica RezervArt, koja je smještena u bivšim tvorničkim kompleksima Aquatehnike, već izrađuje varaždinske suvenire. Prvo je izrađen vunasti nosorog, a i ova gitara se može napraviti u malim replikama. Uvjeren sam da će biti još takvih suvenira koje svatko iz Varaždina može ponijeti kao jedan bitan dio naše povijesti – poručio je okupljenima varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok.

Dodajmo da je projekt “Padovec dvovrata gitara” proizašao iz umjetničkog centra RezervArt, Hrvatske udruge za promociju i razvoj intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva, nedavno otvorenog u suradnji sa Gradom Varaždinom i Varkom-om.

Sudionici projekta:

-Grad Varaždin
-Upravni odjel za kulturu i obrazovanje, grad Varaždin
-RezervArt, Hrvatska udruga za promociju i razvoj intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva, Varaždin
-Željko Tkalec, graditelj gitara, Varaždin
-Muzej za umjetnost i obrt, arhiva, grad Zagreb
-Hrvatski glazbeni zavod, vlasnik, grad Zagreb
-Vedran Starčević, Tehnološki park, Varaždin
-Vudrag Industries, tvrtka suugovaratelj, Varaždin

Nastavite čitati

Kultura

Knjižnica Grada Preloga: među korisnicima pet puta je više žena, a čuvaju i jednu “zloglasnu” knjigu!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Studio VIPRO/KIČ Grada Preloga

Rad malih narodnih knjižnica obilježen je izazovima na svakom koraku: od financiranja, prostora, osoblja, programa, ali i senzibilnosti osnivača za knjižničnu djelatnost.

Zbog tih izazova, male knjižnice pokazuju izuzetnu žilavost i sklonost inovaciji, brzim promjenama, prilagodbi i sposobnosti preživljavanja i u najkriznijim situacijama.

Virtualni svijet

– Uvidom u analizu podataka rada Knjižnice i čitaonice Grada Preloga, vidljivo je da je unatoč prekidu u radu, posebnim mjerama ophođenja s građom i članovima te nedostupnošću pojedinih usluga poslovanje Knjižnice relativno stabilno te da je pandemija COVID- a 19 najviše utjecala na kategorije vezane za učenje i korištenje resursa koji su bili potencijalni prenositelji zaraze (računala, igračke, novine) – kažu iz Grada Preloga.

Nakon normalizacije stanja te navikavanja na tzv. nove normalne uvjete rada koje je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo u Preporukama za rad u knjižnicama i antikvarijatima tijekom epidemije koronavirusa, korisnici su početkom svibnja prošle godine ponovo počeli koristiti sve usluge Knjižnice te u pojačanom broju dolaziti u prostore ustanove.

Plan i program rada za 2020. godinu doživio je minimalne preinake u načinu izvođenja programa koji su iz stvarnog svijeta preseljeni u virtualni te su time ostvarili više virtualnih posjeta nego iste manifestacije u 2019. kada su zabilježeni posjeti bili stvarni/fizički.

– Godina 2021. je proglašena Godinom čitanja pa se nadamo se da ćemo njome kročiti zajedno i hrabro, ali i s potrebnim oprezom. Stoga je važno imati na umu da vrijede protuepidemijske mjere uobičajene za javne prostore koje posjećuje puno ljudi: dezinfekcija ruku, držanje razmaka, nošenje zaštitne maske… Na sve to već smo se i naviknuli, tako da dolazak do omiljenih knjiga možemo smatrati sigurnim i ugodnim. U Knjižnici se jedino možete zaraziti – čitanjem! – poručuju iz Knjižnice i čitaonice Grada Preloga.

Iz povijesti

Preloška knjižnica je osnovana uz pučku školu 25. listopada 1903. u vrijeme mađarizacije i mađarske uprave, ali je osnivanje hrvatske knjižnice i čitaonice povezano uz djelovanje Hrvatske seljačke stranke nakon I. svjetskog rata. Nakon osnivanja, preloška knjižnica koja je djelovala u Hrvatskom narodnom domu bila je jednim od središta društvenoga i političkog života Preloga u međuratnom razdoblju. Knjižnica je nastavila djelovati i nakon II. svjetskog rata. Do 1993. godine radila je u lošim prostornim uvjetima, a tada je preseljena u nove prostore. Godina 2013. bila je prijelomna za rad i razvoj knjižnice jer je preseljena u nove moderno opremljene prostore u centru grada Preloga na adresi Glavna 33 te je postala dostupna i vidljivija svim kategorijama korisnika i članova.

Godina pandemije

U siječnju su objavljeni iznimno zanimljivi podaci povezani s radom Knjižnice tijekom lanjske godine u brojnim područjima. Što se tiče nabave knjižne i neknjižne građe, u 2020. godini tako je kupljeno 730 novih knjiga (85.000 kuna), otkupljena su 44 komada (4998,50 kuna), darovano im je 306 knjiga u vrijednosti od 24.648.40 kuna, a Knjižnica je dobila i 26 igračaka vrijednih 4000 kuna.

Pogledamo li posjete Knjižnici zbog posudbe, ustanova bilježi 6223 posjeta. Što se tiče virtualnoga svijeta, Knjižnica je ubilježila 4968 takvih posjeta. Manifestacijama je prisustvovalo daljnjih 8676, dok je eKatalog pregledan 4683 puta. Drugi zanimljivi podaci pokazuju da je najposjećeniji mjesec prošle godine bila veljača (1671 korisnik), najposjećeniji dan u tjednu četvrtak, a najposjećeniji sat 11 prijepodne. Što se tiče odnosa spolova korisnika, pomalo je razočaravajuć za muški spol, s obzirom na činjenicu da je 83,9 posto korisnika ženskoga, dok je preostalih samo 16,1 posto korisnika u 2020. bio muškoga spola. To je razlika od više od pet puta!

Najposuđenija knjiga bile su “Priče iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić, koju su korisnici odabrali čak 64 puta. U Knjižnicu je vraćeno 12.748 knjiga, dok je iz nje posuđeno 13.120. Najčitaniji naslov među beletristikom tako je bio kriminalistički roman “Nešto je u vodi” Catherine Steadman, dok je u domeni publicistike najčitanija zbirka meditativnih priča “Čarobne svjetiljke” Davida Fontane. “Priče iz davnine”, koje smo već spomenuli, najčitanija su knjiga iz područja dječje književnosti, dok je među književnošću za mlade najčitaniji naslov bio “Harry Potter i kamen mudraca”. Među top knjigama iz zadnjih dvaju područja čitatelji će sigurno prepoznati i “Trojicu u trnju” Pavla Pavličića, “Vlak u snijegu” Mate Lovraka te “Duha u močvari” Ante Gardaša, kao i “Fahrenheit 451” Rayja Bradburyja, “Tajni dnevnik Adriana Molea 13 i 3/4” Sue Townsend te “Mi djeca s Kolodvora ZOO” Christiane F.

Pogledamo li sastav članova Knjižnice po kategorijama, najviše je odraslih (448). Djece je nešto manje (413), a još je manje mladih (193). Zaposlenih članova je 286, nezaposlena su 73, dok je umirovljenika 89. Studijsku učionicu Knjižnice koristilo je 25 korisnika, dok je 110 njih koristilo računalo za učenje. Čak 142 upita postavljena su za pisanje seminara i stručnih radova, dok je unutar same ustanove ostvareno 75 posudbi (korištenja građe). U vezi s drugim uslugama Knjižnice, igračke su korištene 464 puta, novine 13 puta, a zabilježeno je i jedno korištenje usluge “Čekam bus u Knjižnici”, koja se odnosi na kreativno i slobodno vrijeme za učenike Srednje škole Prelog i nacionalne manjine koje se provodi na kvalitetan način u Knjižnici za vrijeme čekanja autobusa. Usluga se provodi u suradnji s navedenom školom.

Visoka aktivnost

Usmjerimo li pozornost na manifestacije, održano je osam izložbi (pet virtualnih i tri uživo), 30 radionica (kvizovi, kreativne radionice, lov na blago, edukacije), deset predavanja (putopisi, projekti, edukacije), a četiri je puta u ustanovi održana i nastava. Posudbeni odjel Knjižnice veličine je od 190 kvadrata, korisnici se mogu koristiti računalima, kojih je osam, a fond Knjižnice uključuje 31.633 knjige. U ustanovi su djelovali i volonteri/volonterke Antonela (online pričaonice za djecu), Dora (dječje radionice i dezinfekcija građe), Dario (izrada ukrasa i drvenih dekorativnih elemenata), Hrvoje i Nina (uređenje Knjižnice). Oni su ukupno ostvarili više od 200 sati volonterskog rada.

Knjižnica surađuje na nekoliko projekata (Erasmus+, NAPLE, Naša mala knjižnica, ICARUS), a djelatnici su sudjelovali na raznim stručnim usavršavanjima (predavanja, webinari, konferencije, sastanci…) Lokalni partneri ustanove uključuju Dječji vrtić “Fijolica” iz Preloga (posjeti Knjižnici, projekti i poticanje čitanja od najranije dobi), OŠ Draškovec i Narodnu knjižnicu Virje (razmjena iskustva, benchmarking, odnosno usporedba učinka i poslovnih procesa), dok Knjižnica surađuje i s partnerima na projektima s međunarodnim predznakom.

Brojke upućuju na visoku aktivnost neovisno o uvjetima rada, no Knjižnici ipak želimo bolje radne uvjete i još bolje rezultate ove godine!

Priča o Enciklopediji

– Zbog čestih seoba i neprikladnih prostora u kojima je djelovala, naša Knjižnica se ne može baš pohvaliti velikom zbirkom starih i vrijednih knjiga. No, čega nemamo u broju, imamo u kvaliteti. Naime, peti svezak Hrvatske enciklopedije je zloglasna knjiga koju su nacisti dolaskom u Zagreb masovno palili. Gotovo je nemoguće naći komplet sa svih pet. Prva četiri sveska su u opticaju, ali peti… Peti je legenda i praktički sveti gral hrvatske enciklopedistike. Peti svezak su sačuvali jedino autori koji su radili na enciklopediji ili bliski suradnici i prijatelji uredništva koji su ga dobili na poklon “preko veze”. Ostali su spaljeni na lomači.

Pričao mi je tu priču gospodin Mate Ujević, koji je dobio ime po svom djedu Mati Ujeviću, uredniku spomenute Enciklopedije. I on se zaprepastio što imamo taj svezak. Naravno, on ima djedovu zbirku s potpisima autora. Baš je kul imati nešto ovakvo u zbirci. Svaka knjiga ima svoju povijest, ali ovo je knjiga koja je tu povijest stvarala. Mnogi ga žele ali samo ga nas nekolicina ima. Tu i tamo koji nikne na aukciji te postiže cijenu od 12.000 kuna nadalje. U trezoru naše knjižnice, u podrumu kojeg nemamo, čuvamo svih pet svezaka koje smo dobili donacijom dr. Matije Berljaka – objašnjava ravnateljica Knjižnice Maja Izabela Lesinger.

Nastavite čitati