Povežite se s nama

Kolumne

I što sada?

Objavljeno:

- dana

Komentar

I što sada? To pitanje nameće se u Varaždinu nakon što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave prekinula pregovarački postupak za zbrinjavanje varaždinskih bala koji je pokrenuo Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

 Iz obrazloženja je jasno vidljivo da se to nije dogodilo zbog neke sitnice koja bi se mogla lako ispraviti te krenuti u novi postupak javne nabave. Naime, do ukidanja postupka došlo je zbog bitne stvari: predmet poništene nabave su bale koje su i predmet postupka koncesije, odnosno važećeg ugovora o interventnom zbrinjavanju.
S obzirom na to, ne čudi da pravopismeni varaždinski vijećnici sljedeći korak vide u poštovanju ugovora, odnosno potpisivanju koncesijskog ugovora. No ima i onih koji ne dijele takav stav. Stoga ne treba isključiti mogućnost da će potonji sada po svaku cijenu pokušati srušiti koncesiju kako bi se uklonila ta ključna prepreka za novi pokušaj javne nabave.

Osim zbog ishoda spora koji se još vodi na Upravnom sudu, koncesija bi se mogla pokušati dovesti u pitanje i zbog uvjeta koje trebaju osiguravati koncesionari. To su prije svega potrebni kapaciteti za odlaganje otpada omotanog u bale koji bi trebao (dijelom) završiti na odlagalištu Baćanska koje je uređeno. Usprkos tome, ministar Mihael Zmajlović s odvozom varaždinskog otpada, blago rečeno, nije oduševljen, ali istovremeno na sličan način rješava makarski otpad. Štoviše, tamošnji ekološki aktivisti vele da je pet gradova pristalo naizmjence prihvaćati komunalni otpad iz Makarske ne iz solidarnosti i dobrosusjedskih odnosa, već prijetnji određenim sankcijama ako taj otpad ne preuzmu?!

– A zna se da nam sutra, ako hoće, (deponij) može po zakonu zatvoriti Kozjačić, pa gdje smo onda – veli dugogodišnji imotski ekološki aktivist Ante Gadže u Slobodnoj Dalmaciji.

Uistinu je čudno i nejasno zašto bi se otpad iz Makarske mogao odlagati u bivša jezera i slična neuređena odlagališta, a istovremeno se varaždinski ne bi mogao ni tamo gdje postoje nepropusne podloge, već bi se morao (iz)voziti u inozemstvo.
No nije samo to čudno. Naime, varaždinsko Gradsko vijeće dodijelilo je koncesiju za tekući otpad, iako je koncesionar ostao bez ugovora s odlagalištem Baćanska koji je (jedino) navodio u natječajnoj dokumentaciji. Usprkos tome, koncesijski ugovor je potpisan, a poštovanje koncesije nije dovedeno nikada u pitanje iako se i dalje ne zna gdje varaždinski otpad (sve) završava, iako se preuzima u sjedištu koncesionara, a ne na Motičnjaku, iako se jedan njegov dio ne odlaže već spaljuje, i to u pogonu koji nema kontinuirani nadzor onečišćujućih tvari u emisijama…

Usprkos svemu tome, kao i dvojbama oko poštovanja graničnih vrijednosti te statusa povlaštenog proizvođača struje, koncesiju za tekući otpad nitko ne dovodi u pitanje. Zanimljivo i indikativno, pogotovo u svjetlu tvrdnji o zaštiti tijela koja bi zapravo trebala prva reagirati.
Kako bilo, u opisanoj situaciji otvaranje pitanja (samo) jedne koncesije, i to čak prije potpisivanja koncesijskog ugovora, bit će licemjerno i krajnje pristrano te samo argument onima koji tvrde da zbog pogodovanja i namještanja poslova za istražna tijela u Varaždinu još itekako ima posla.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje