Katastrofalne posljedice poplava nakon nedavnog nevremena u Sloveniji s posljedičnim – ogromnim vodenim valovima koji su pustošili varaždinskim krajem, Međimurjem i Podravinom, po tko zna koji put potvrdile su dalekovidnost stručnjaka zaslužnih za izgradnju obrambenih nasipa uz rijeku Muru i Dravu, te hidroelektrana na dobro utvrđenom dravskom slivu.

Višestruki značaj

Podsjećamo, hidroelektrana Varaždin je najstarija višenamjenska HE Dravskog sliva u Hrvatskoj. Smještena je na rijeci Dravi pokraj Varaždina, a umjetno jezero je manjim dijelom u Republici Sloveniji. O njezinom višestrukom značaju za obranu poljoprivrednih i inih zemljišta, te cijelih naselja od poplava i erozivnog djelovanja razgovarali smo s dipl. inž. građevine Zlatkom Cikačem koji je u svojoj karijeri između ostalog nadzirao kasniju izgradnju HE Dubrava.

– Treba znati da HE Varaždin, na dionici dugoj 28,5 kilometara rijeke, uz spomenute namjene služi i za opskrbu vodom, odvodnjava prekomjerno vlažnog zemljišta, stvara uvjete za gravitacijsku odvodnju doline i gravitacijsko natapanje poljoprivrednih parcela. Dakako, njezinom izgradnjom koja je počela 1970. godine, pa sve do završetka i puštanja u rad 1975. godine, u prostoru je dobiven i potencijal za razonodu, odnosno za razvoj izletničkog turizma i športa – ističe Cikač koji je tijekom svojih studentskih dana svjedočio poplavama u rodnom Varaždinu.

Primjerice, u sjećanju ovog 75-godišnjaka koji je odrastao u obiteljskoj kući u Starčevićevoj ulici, ostala je 1964. godina.

Moglo bi Vas zanimati:

Gradska uprava vraća se u varaždinsku Gradsku vijećnicu

U četvrtak i petak, 4. i 5. travnja, uredi Gradske uprave Grada Varaždina koji su, radi energetske obnove Gradske vijećnice,...

– Varaždinci koji pamte poplavu koja je tada zadesila naš grad danas su 70 ili 80-godišnjaci. Ovih dana su brojni građani iz udobnosti fotelja mogli na TV ekranima gledati kako to izgleda kada su korita velikih rijeka i pritoka dupkom ispunjena vodom, do te mjere da se strahuje ne samo od rušenja nasipa. Međutim, zahvaljujući uređenim obalama vodnih i energetskih stepenica na rijeci Dravi, izbjegnuto je odnošenje plodnog zemljišta, a baš toga je šezdesetih godina bilo na pretek – ukazuje ovaj stručnjak koji je diplomirao na zagrebačkom Građevinskom fakultetu iz domene hidroelektrana i iskorištavanja vodnih snaga.

Znanje je upijao od vrhunskih znalaca poput pokojnog prof. dr. sc. Mladena Žugaja i njegovog asistenta dipl. ing. građ. Borisa Frankovića, koji je bio projektant i glavni inženjer na izgradnji HE Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava. Kako bi doznali kakva je na terenu bila situacija u godinama koje su prethodile njezinom projektiranju, dovoljno je tek letimično pogledati što su o poplavama zabilježili kroničari tih vremena. Tako jedan od njih u kolovozu 1966. godine navodi da je bivši varaždinski kotar zadesila peta po redu katastrofalna poplava u posljednje dvije godine! Rijeka Drava poplavila je 14 sela, od kojih je 5 bilo potpuno potopljeno. Stradali su Virje Otok, Lovrečan Otok, Vratno Otok, te djelomično Sračinec, Družbinec i Petrijanec. Voda je prelila nasipe kod Varaždina te je u Gradu poplavljen Štosov trg (ranijih godina voda je stizala do Korza, a u Ulici O. Župančića građani su imali potpuno poplavljene podrume…). Drava je ukupno poplavila 4200 hektara poljoprivrednih površina, a u susjednom Međimurju nasipi uz Muru su izdržali isključivo zahvaljujući danonoćnom naporu ljudi koji su s ih s 10.000 vreća pijeska uspješno dodatno utvrdili.

Ogromna odgovornost

– Za sve nas koji živimo na ovom području najznačajnije je bilo da izgrađena akumulacija može prihvatiti svaki vodni val. Stečena iskustva s HE Varaždin iskorištena su kasnije pri projektiranju HE Čakovec i HE Dubrava, te se sada pokazalo da do nje nema nikakvih problema pri upravljanju s rijekom Dravom. Međutim, problemi nastaju nizvodno, jer do Osijeka je moglo biti izgrađeno još 5 HE s pripadajućim akumulacijama čije bi brane usmjeravale vodu nizvodno na strojarnice hidroelektrana. Nažalost, nema ih nizvodno od Dubrave i u tom prostoru bit će još mnogo poplava. Na svakoj pribranskoj hidroelektrani najvažniji je čvor zahvata brana. Kod HE Čakovec on se sastoji od betonske i nasute brane, mosta preko nje i strojarnice s Kaplanovim turbinama i generatorima koji su, primjerice kod HE Čakovec snage 80 MW – objasnio je Cikač od kojeg doznajemo da su se kod nailaska zadnjih – nezapamćenih vodenih valova iz Slovenije na branama morali pravovremeno podizati segmentni zatvarači.

Oni na sebi imaju tzv. preljevne zaklopke koje ispuštaju suvišak vode koji se ne smije usmjeravati na turbine, a ne dozvoljavaju ni prelijevanje nasipa dovodnih kanala.

– Riječ je o hidrauličnom sustavu koji funkcionira u sklopu brana svake od hidroelektrana u čije je tijelo nasuto 50.000 metara kubičnih masivnog betona marke 200, dok je na tanjim konstrukcijama (stupovi, mostovi) M300. Sve to skupa nije bilo jednostavno ni projektirati u vrijeme bez kompjutera, jer osnovni alat bili su šiberi i ručna mehanička računala – veli čovjek koji je kao glavni inženjer izvoditelja radova na izgradnji HE Čakovec sudjelovao u svim aktivnostima na terenu od pripremnih radova do tehničkog pregleda i izdavanja uporabne dozvole.

Punih pet godina, od 1977. do 1982., kao tridesetogodišnjak imao je na plećima strahovit teret odgovornosti koju nosi izgradnja takvih strateških energetskih objekata. Zbog saznanja o svim aspektima izgradnje HE Čakovec djelomično ga mora nositi i danas – poglavito u kriznim situacijama -, premda je umirovljen još 2013. godine.

– Najvažnije je da svi skupa možemo mirno spavati jer je zagrebačka Hidroelektra, bivši simbol niskogradnje, kao izvođač radova sa svojim inženjerima jako dobro znala na koji način organizirati izgradnju i treće hidroelektrane kod Dubrave. Zanimljivo je da je HEP kao investitor izgradnje te elektrane svoje direktore educirao u Austriji. Tamo su im ukazali da moraju imati inženjere koji imaju znanja i iskustva u izgradnji hidroelektrana te sam za bivšu Elektroprivredu bio idealan izbor, premda sam nastavio obavljati funkciju nadzornog inženjera. Sada to smijem reći – završili smo elektranu dvije godine prije za to predviđenog roka, a li smo to tajili 12 mjeseci da nam ne smanje plaću, a i datum otvorenja elektrane je prethodno dogovoren s Antom Markovićem, predsjednikom nekadašnjeg SIV-a – veli kroz smijeh inženjer koji se čudi današnjim kolegama iz struke.

Naime, oni uglavnom rade u kancelarijama i u ruke im s terena donose kojekako pripremljene izvještaje, pa puno toga može poći nizbrdo.

– Što god radili, pogotovo ako imate funkciju nadzornog inženjera morate biti apsolutno sigurni što radite. Ja sam u Dubravi naredio izvođaču radova da se pola godine prije roka sruši nizvodni zagat i započne polaganje kamenog tepiha. Taj posao obavljen je ranije, u fazi izgradnje segmentnih zatvarača isključivo zato jer sam imao bezgranično povjerenje u izvođače radova s kojima sam sudjelovao u izgradnji HE Čakovec. Još pamtim kako se tome jako protivio inženjer Prizl kojeg je brinulo da ne dođe do poplavljivanja radnog polja. Poslužilo nas je i vrijeme te je sve prošlo u najboljem redu i hidroelektrana je svečano puštena u pogon 1989. godine – rekao je Cikač koji s velikim pijetetom spominje kolege s kojima je makar nakratko surađivao.

Tako napominje da je hrvatski građevinski inženjer Danijel Režek iznimno zaslužan za razvoj Čakovca i Međimurja. Potonji je 2003. u strukovnom časopisu “Građevinar” objavio opširan članak o hidroelektranama na Dravi iz kojeg svi znatiželjnici između ostalog mogu doznati da se na ovoj rijeci planiralo izgraditi čak 22 takva objekta.

– Upravo zahvaljujući Ingri i iskustvu njezinih stručnjaka uspjela se izgraditi HE Dubrava za četiri godine, čak i prije predviđena roka, što je vrijeme građenja za takvu vrstu energetskih građevina koje je respektabilno i u svjetskim razmjerima… – piše u zaključku članka u kojem dr. sc. Danijel Režek argumentirano ukazuje da dravskih elektrana ne bi bilo da u Hrvatskoj u pravom trenutku nisu najodgovornije dužnosti počeli sve više obnašati stručni, u privredi provjereni i mjerodavni ljudi.

Danas imamo obrnutu situaciju pa su prestala i razmišljanja o višenamjenskom korištenju Mure, premda su višenamjenske energetske stepenice na Dravi dokazale da se snaga i sila vode može pretočiti u električnu energiju bez zloupotrebe rijeke.

Nema investitora

– Zaboravlja se i da je itekako moguće stati na kraj štetama od poplava u slivu rijeke Bednje. Naime, od njezina izvora do ušća u Dravu imamo vodotok na kojem je moguće izgraditi 20 malih akumulacija koje bi prihvatile svu poplavnu vodu. Takve akumulacije imale bi male hidroelektrane s mogućnošću godišnje proizvodnje električne energije u ukupnoj vrijednosti od oko 2,65 milijuna eura. Akumulacije bi spriječile poplave i osigurale mogućnost navodnjavanja poljoprivrednih površina. Nažalost, takva investicija se sporo vraća, u razdoblju od 10 godina i ne smatra se rentabilnim. Ja sam uspio sve teoretski obraditi, ali je problem s geodetskim snimanjima koja treba provesti od Trakošćana do Malog Bukovca. Trošak je oko 100.000 kuna ali nema zainteresiranih investitora za takav poduhvat koji, ponavljam, ne samo da brani zemljište od poplava, već donosi iznimnu korist od navodnjavanja poljoprivrednih površina – zaključio je Zlatko Cikač.

Kataklizma nastupa kada se podignu sve četiri zapornice

Zlatko Cikač doživio je i situacije kada se radi havarija u postrojenjima hidroelektrana mora brzo reagirati.

– Jedna nezgoda koja je mogla imati ozbiljne posljedice dogodila se radi puknuća brtve na turbini HE Čakovec. Došlo je do poplavljivanja strojarnice, te iako to nema nikakve veze sa mnom, po mene je došla milicija. Oduzeli su mi putovnicu uz upozorenje da se ne smijem udaljavati bez njihovog dopuštenja. Moje ime pronašli su u tehničkoj dokumentaciji izgradnje elektrane i pokucali su mi na vrata jer sam bio potpisan kao odgovorna osoba Hidroelektre za izvođenje radova. Srećom, brzo se ustanovilo da s tim nemam veze, ali i danas mirno ne spavam jer recentne vremenske nepogode imaju utjecaj na ogromne količine vode koje moraju prihvatiti i prelijevati hidroelektrane. Tu govorimo o tutnjavi koja je posljedica protoka više od 1500 metara kubičnih vode u sekundi. Maksimalno se može ispuštati 9000 m3 kada bi se otvorile sve četiri zapornice i to bi bila kataklizma – veli Cikač kojeg su “budili” i 1991. godine kada su avioni bivše JNA raketirali varaždinski aerodrom.

Naime postojala je bojazan da će isto napraviti i s nasipima akumulacija poput one kod HE Čakovec.

– Predsjednik kriznog štaba Čedomil Cesarec zamolio me da provjerim kakva je tamo situacija jer je voda 18 metara iznad Šemovca. Prvo sam se upoznao s posljedicama na aerodromu i odmah mi je bilo jasno da nikakve opasnosti nema za nasipe i branu od takvih raketa za saćaste lansere. Mi smo, naime, kod gradnje predvidjeli da brane izdrže atomske udare. Zapravo su bile i predimenzioniranje, izgrađene s puno betona i kvalitetno armirane. Danas je u građevini, poglavito u zgradarstvu problem pri sastavljanju armature jer se radi skupoće izbjegava spoj uspostavljen čeonim zavarivanjem – ističe Cikač od kojeg doznajemo da masivne armirano – betonske konstrukcije na dravskim akumulacijama i hidroelektranama imaju rok trajanja.

One će zasigurno izdržati sva moguća opterećenja više od 200 godina, dok je tankostijenom betonu kakvog se forsira u zgradarstvu taj rok 50-80 godina.