Više od 400 malih domova za naše pernate susjede dosad je izradio varaždinski umirovljenik Ivica Dolenec, s ciljem da što više ljudi pticama omogući da saviju svoje gnijezdo, zaštićeno od vremenskih neprilika ali i nepoželjnih gostiju.

Strast kakve nema

Ova njegova hvale vrijedna strast traje više od tri godine, a spretnost i alat je, kaže, naslijedio od oca.

– Moj pokojni otac radni vijek je proveo u “Bobiću”, odnosno u varaždinskoj tvornici namještaja. On je poput ostalih kolega s posla imao svoju malu privatnu radionicu, jer svi su stolari fušali kako bi krpali kućni budžet. Ja sam mu morao pomagati i na kraju je ispalo da se razumijem u tišljariju bolje od školovanih majstora – veli naš sugovornik koji je u očevoj radionici štošta naučio o obradi drva.

S obzirom na to da je njegova generacija u osnovnoj školi imala tehnički odgoj, iskoristio je priliku da prenosi znanje kolegama iz razreda.

Moglo bi Vas zanimati:

Ivančanki Marti Majcen dvostruki naslov državne prvakinje u standardnim plesovima

U nedjelju, 28. siječnja, ivanečki su plesači, ujedno članovi Plesnog kluba Takt Varaždin, na održanom Državnom prvenstvu u standardnim plesovima...

– Pokojni profesor Kliček na V. OŠ Varaždin odmah je prepoznao moje vještine i dobio sam status “mentora” u sferi brušenja, rezbarenja, piljenja, lijepljenja i lakiranja različitih drvenih predmeta koje smo izrađivali na “tehničkom”. U mirovini sam doživio svojevrstan feedback, pa mi je sačuvan očev alat jako dobro poslužio u nakani da izrađujem kućice za pse i ptičice. Obožavam životinje i žalosti me kad vidim kako ljudi nemilice uništavaju njihova prirodna staništa. Posebno su ugrožene ptice, jer njima definitivno nedostaje mjesta za gniježđenje – ukazuje Dolenec.

Stoga ne čudi da je pod njegovim spretnim prstima dosad nastalo više stotina šarenih kućica različitih veličina i osebujnog dizajna.

– Premda nisu po “POS-u”, izradio sam i višestambene kućice. Znate, i ftičeki se ženiju pa im treba solidan krov nad glavom – rekao je kroz smijeh ovaj umirovljenik koji se kao dječak sam pobrinuo za svoje igračke.

Naime, u bivšoj državi djeca nisu imala velik izbor igrala pa je Dolenec sam izrađivao autiće, brodove, vjetrenjače, puške, kolica i drugo. U razgovoru za Regionalni tjednik otkrio je kako je na ideju o masovnoj izradi kućica za ptičice došao u Domovinskom ratu.

– Znam i datum, bilo je to 13. rujna 1991. godine u Vukovaru u kojem sam boravio kao ratni izvjestitelj. Svojim fotoaparatom bilježio sam strahote rata u Borovu naselju, na Sajmištu i drugdje. Na mrtve ljude nekako sam se priviknuo, poput ostalih branitelja, ali su me šokirale scene tisuća mrtvih ptica. Nije mi bilo jasno kako je to moguće, jer jugo vojska i četničke horde njih nisu namjerno ciljali. No, upoznao sam jednog engleskog “sladoledara” (promatrač UN-a), koji je bio ekspert za ptice, te mi je objasnio da ugibaju zbog stresa. Naime, one ne uginu odmah ako u njihovoj blizini eksplodira granata ili nekakav drugi eksplozivni projektil. Ptice, ako nisu ranjene, odlete na sigurnije mjesto, ali im ostaju posljedice od stresa zbog kojih ugibaju. Zato pametni ljudi mole da se ne bacaju petarde za Božić i Novu godinu, jer pticama to užasno smeta. Da one trpe zbog eksplozija uvjerile su me i moje papige koje nakon divljanja susjeda s pirotehnikom po tjedan dana nisu ništa jele. Čak im je otpalo perje i bile su danima potpuno zbunjene i dezorijentirane – ukazuje Dolenec.

I ukras i korist

Stoga se u Vukovaru zakleo da će, ako preživi i dočeka mirovinu, izrađivati kućice za ptičice. Veličina nije bitna, pa su neke od njih napravljene po uzoru na kompleks Varaždinske biskupije, Staroga grada ili bajkovitih dvoraca iz Disneyjevih crtića.

– Darujem ih ljudima koji žele imati koristan ukras u dvorištu ili na balkonu, a najviše sam ih poklonio vrtićarcima. Nema ljepšeg od saznanja da dječica brinu o ptičicama, pogotovo u zimsko vrijeme kada one teško dolaze do vode i hrane. Jedino što svi moraju voditi računa da im ne ostavljaju krušne mrvice i slične namirnice koje sadrže kvasac. Naime, to naše pernate susjede ubija, a za euro – dva može se u specijaliziranim trgovinama kupiti par kila žitarica i druge njima prilagođene hrane. Vole ptičice i špek, a u nedostatku zrnja poslužit će i prezli iz mamine kuhinje – napominje Dolenec kojem su najveća nagrada za trud osmjesi djece kojoj uz kućice poklanja i tiskane upute koje mališanima objašnjavaju kako i čime ih hraniti.
Uz to, doznat će i na koje mjesto ih njihovi roditelji trebaju postaviti kako bi stanari bili sigurni od predatora.

– Namjeravam s predsjednikom Udruge za zaštitu ptica na idućem Sajmu lova i ribolova organizirati prigodnu izložbu kućica na desetak stolova. Poklanjat ću ih i u sredinama gdje izlažem ratne fotografije… Moj idući cilj je da počnem s izradom osebujnih košnica za pčele koje su izložene pomoru zbog neodgovornih poljoprivrednika – zaključio je Ivica Dolenec.