Povežite se s nama

Život i društvo

Kata i Franjo Potočnjak iz Majerja u braku su već 70 godina: Ostali smo skupa jer nismo mogli jedno bez drugoga

Objavljeno:

- dana

Kata (90) i Franjo (92) Potočnjak iz Majerja u veljači su u društvu 50-ak članova obitelji i bližih prijatelja proslavili čudesnih 70 godina braka. Tako velikim jubilejom mogu se pohvaliti vrlo rijetki parovi, stoga zaslužuju svaku pohvalu, a kako su do toga došli, što su prošli i čime se sada bave, ispričali su nam vremešni supružnici.

– Kada smo bili mladi svake nedjelje su bile zabave. Ondje smo se znali sretati i tako smo se upoznali 1949. godine. Malo sim’, malo tam’, i tako smo se našli. Otišao sam u vojsku i kada sam se vratio, vjenčali smo se – prisjetio se Franjo.

Vjenčanje

Oboje su u vrlo dobroj kondiciji, fizičkoj i mentalno, posebice Franjo koji pamti sve događaje, imena i datume. Danas imaju sina, kćer, pet unuka i 13 praunučadi.

– Crkveno smo se vjenčali 1. veljače 1953. godine u Crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu. To je bila nedjelja, a u subotu je bilo sudsko vjenčanje u Mjesnom uredu u Petrijancu. Ja sam zet, došao u Majerje iz Petrijanca. Prvo smo šest godina živjeli u Petrijancu, sin se rodio 1953., a kćer 1959. godine. Međutim, spletom događaja, njezini roditelji su ostali sami i nismo imali drugog izbora, doselili smo se k njima u Majerje 1959. godine – ispričao je Franjo koji je radio kao obućar.

Zaposlio se, kaže, u jednoj tvrtki 1954. godine, no budući da je tada bilo puno obućara, kao nekvalificirani mladi radnik nije mogao doći do izražaja pa je na inicijativu direktora završio školu za obućara. S vremenom je napredovao pa je postao majstorom, a na kraju, posljednjih osam godina, bio je na mjestu šefa proizvodnje. Umirovio se 1990. godine.

Njegova supruga Kata bila je domaćica.

– Imali smo nešto zemlje, krave i svinje i o tome sam vodila brigu, a često sam išla i u berbe jabuka, jagoda, višnji… Bavila sam se poljoprivrednim poslovima. Moj otac je bio nepokretan pa sam se i o njemu brinula – otkrila je Kata i dodala da se kasnije brinula i o unukama kada su bile male, a njihovi roditelji na poslu. Franjo joj je pomagao kada je mogao, odnosno kada je imao vremena između posla i rada u fušu.

– Meni se isplatilo što sam radio fuš. Jedne zime sam sâm doma napravio 17 pari cipela – dodao je.

Lijepi i teški trenuci

U braku im nije bilo uvijek lako, govore supružnici, bile su poslijeratne godine. Bilo je lijepih, ali i teških trenutaka, no uvijek su se držali zajedno kako bi sve lakše prebrodili. U dijelu toga leži i tajna dugog braka, otkrivaju slavljenici.

– Ja uvijek kažem: rad nikome ne škodi. Jako puno sam radila, cijeli život, ali nikada nisam prigovarala i nije mi bilo teško. Kada to prihvatiš, onda ti je i lakše raditi. Što se tiče tako dugoga braka, treba puštati jedno drugome, najvažniji je mir u kući. U svakom braku ima i svađa. Nekad se pređe preko nečega, a nekad se posvađate. Nitko nije savršen, ali treba se smiriti i jedan drugoga trebaju poslušati jer dok su ljudi složni, neće biti problema. U braku je važno međusobno poštovanje – smatra Kata, a s njom se složio i suprug.

– Nema neke posebne tajne za tako dug brak, ali ne treba se previše oko nekih stvari uzrujavati. Ako je čovjek miran, može puno podnijeti. Jedan segment od tih “tajni” dugog braka je i sređenost cijele obitelji. Nitko od nas nije pravio nikakve ekscese. U 70 godina braka svašta možeš naučiti, i neke stvari za koje nikad nisi mislio da ćeš naučiti. Ostali smo skupa jer nismo mogli jedno bez drugoga. Nemoguće je tako dugo biti zajedno, a da ponekad ne dođe do nesuglasica, ali nikad nije došlo do ozbiljnog problema koji bi nas razdvojio. Ujutro bismo se pravdali, a popodne bismo “raščistili” – govori 92-godišnjak.

Iz svog braka posebno pamte lijepe trenutke, a to su bili odlasci na zabave, na Mariju Bistricu, u toplice, putovanja s umirovljenicima, dočeci novih godina, događaji za Valentinovo… A još do prije dvije-tri godine svaki su tjedan išli na bazene u Čakovec.

– Na bazenima je bilo dobro, ja ne znam plivati, ali bilo je baš dobro, malo smo se rekreirali. Do prije dvije godine smo još svuda išli, sada nam je već malo teže. Išli smo i svake godine na more s nekim iz obitelji, znali smo čak otići i autobusom – govori Kata koja, priznaje, ponekad malo zaboravlja, ali i danas svakodnevno priprema doručak, ručak i večeru te obavlja kućanske poslove, a tu su i druženja s praunucima.

Franjo jako voli sport, pa je tako često išao na utakmice i bavio se nogometom, a u selskom klubu je 10 godina bio blagajnik i jedne godine tajnik. I danas prati sport i, kaže, sve ga zanima te voli rješavati križaljke. Prati i politiku, ali oko toga ne smije biti previše rasprave jer može doći do svađe, govori kroz smijeh.

Samostalni

Oboje su još vrlo samostalni, no gotovo svi iz obitelji žive u blizini, pa su na raspolaganju ako zatreba, a jedna od unuka živi sa svojom obitelji u istoj kući na katu u odvojenom domaćinstvu. Ipak, jednom tjedno ih posjeti gerontodomaćica da pomogne s detaljnijim čišćenjem kuće.

No, sve što mogu, obavit će sami, pa tako i nabavku jer Franjo još uvijek vozi auto. Prije nekoliko godina prestao se voziti biciklom jer ima ugrađen pacemaker pa mu vožnja bicikla zadaje prevelike napore.

– Lani u studenome sam produžio vozačku dozvolu do 2025. godine, položio sam lakše nego ikad. Nemamo doma više ništa, čak ni kokoši, i onda moramo sve kupiti. Vozim se u dućane, na misu, na groblje, u Petrijanec… Za nas je život bez auta nezamisliv – navodi naš sugovornik i dodaje da je nekada to bilo drukčije jer automobila i javnog prijevoza nije bilo, a ni bicikla, pa je tako iz Petrijanca do Varaždina išao pješke.

– Krenuli smo u 4 sata ujutro, otac je sa mnom išao do Sračinca, a od tamo je išlo više ljudi na posao pa sam do Varaždina nastavio s njima. Tek sam kasnije nabavio neki stari bicikl – prisjeća se Franjo.

Nabavku tog bicikla, kao i sve ostalo što im se kasnije događalo u životu, Franjo i Kata gledali su kao uspjeh. I mladim su parovima savjetovali da budu sretni zbog malih stvari u životu.

– Nama je sve bio uspjeh. Imao sam malu plaću i više puta smo bili bez dinara, ali uvijek je nekako išlo. Sada su bolja vremena, ali ljudsko srce nikad nije zadovoljno. To ne smije biti tako, moraš biti sretan kada nešto postigneš, kao što smo mi sada zadovoljni. Mladi neka brak shvate kao svetinju. U braku se treba sporazumijevati i dogovarati jer bez toga nema uspješnog braka. Barem ja mislim tako – zaključio je Franjo.

Život i društvo

˝Z cugom v zeleno Međimurje˝ – nova je turistička ponuda zelenog Međimurja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Istraživanja su pokazala kako čak 75 % turista za dolazak i kretanje po Međimurskoj županiji – a svake je godine turista sve više – koristi osobni automobil, pritom stvarajući veliki negativni CO2 otisak.

Kako bi to spriječili, ali i sačuvali najzeleniji dio Hrvatske uistinu zelenim, Turistička zajednica Međimurske županije predstavlja inovativni turistički koncept – ˝Z cugom v zeleno Međimurje˝, koja je dio projekta Laboratorij održivog razvoja turizma. Riječ je ekološki prihvatljivom dolasku u Međimurje, sudjelovanju u nizu ‘zelenih akcija’ te istraživanju ove destinacije koristeći Hop on, hop off minibusom Međimurje u pokretu, bicikl ili uživajući u pješačenju.

-Činjenicu da za putovanje vlakom od Zagreba do Čakovca treba tri i pol sata, osmislili smo novi, brži način dolaska u Međimurje. Ova turistička priča nije samo izlet nego radimo na održivoj mobilnosti jer znamo koliko je vlak zapravo održivije putovanje u odnosu na automobile i autobuse, a da ne govorimo o kruzerima i avionima. Naši putnici nisu bili samo izletnici nego i volonteri koji su na desetak lokacija po Međimurju radili lijepe stvari za našu lokalnu zajednicu, da nam Međimurje bude čišće i još ljepše i kao takvo primilo buduće goste koji će uživati naše gostoprimstvo – rekao je vidno zadovoljan direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula vidjevši odaziv izletnika/volontera koji su nasmijani stigli na prvi peron zagrebačkog Željezničkog kolodvora.

Tamo ih je, kako i priliči gostoljubivim domaćinima, dočekala glazbena dobrodošlica Mirka Švende Žige, koji se sa svojim mini bendom ukrcao kasnije i u vlak i nastavio pjevati sve do dolaska u Čakovec. Za vrijeme ovog veselog putovanja Rudi Grula je sa svojim timom predstavio koncept Laboratorij održivog razvoja turizma tijekom kojeg su učenici Srednje strukovne škole Prelog i njihova profesorica kuharstva Slađana Herman svim putnicima poslužili međimurski doručak. U skladu s idejom održivosti, doručak je podijeljen u „pinklecu“, kuhinjskoj krpi izrađenoj u Socijalnoj zadruzi Humana Nova i to bez otpadne ambalaže. Ovaj tim bio je zaslužan i za večeru tog dana u Domu kulture Štrigova, u kojem su svi putnici volonteri uživali u specijalitetima Međimurja, ali i na interaktivnoj gastro radionici sa Slađanom u kojoj se naučilo puno o zero waist načinu kuhanja.

Datum prvog putovanja nije odabran slučajno, povezan je uz Dan planeta Zemlja, pa su dolaskom u Čakovec svi putnici iz vlaka podijeljeni u manje grupe i raspoređeni na radilišta kako bi  sudjelovali u raznim ekološkim akcijama. Uređenje osjetilne staze uz eko kuću Holiday Home Lina, izrada „hotela“ za kukce u dvorištu divnog interaktivnog muzeja Med dvemi vodami, izrade kućica za ptice na skeli Mlina na Muri, izrada svijeće od voska u laboratoriju Termi sv.Martin od čije je prodaje prihod namijenjen fondu za zbrinjavanje napuštenih pasa – samo su neke. Radilo se i u dvorištu Spomen doma rudarstva “Cimper” u kojem je prvo pokazan postav muzeja, te onda počela ‘radna akcija’ s Društvom žena Mursko Središće. Svi volonteri putnici sudjelovali su u izradi cvijeća od krep papira, samo nekim elementima tradicijske maske za potrebe doma za stare i nemoćne.

Nakon odrađenog posla, volonterima je pripremljena okrjepa – vrijedne ženske ruke ispekle su i poslužile Međimursku gibanicu i zlevanku koja je se odlično spajala s netom napravljenom međimurskom rakijom žganicom. Posebno veselje i zadovoljstvo putnika bilo je na radilištu udruge Pogled gdje su volonteri  uredili okoliš objekta za djecu s autizmom, a smijeha nije nedostajalo ni na vrtu Pozojov Vrčak na kojem su domaćini Mirjana i Marijan Hren pokazali osnovni princip regenerativne poljoprivrede. Sudjelujući u proljetnim radovima u vrtu i mali i veliki volonteri naučili su puno o suživotu svih biljnih i životinjskih vrsta u ekosustavu vrta, a kad su s poslom završili pozvani su na zdravi ‘obed’ – prosenu kašu sa svježe ubranim, rascvjetanim vlascem.

-Izuzetno sam se veselila cijelom ovom putovanju u Međimurje, koje sam baš poklonila sebi, a nadam se time pridonijela i ekološkom osvješćivanju svih nas, prvenstveno i sebe same. Toliko sam sretna što sam posadila drvo, a i cijeli vikend je bio protkan brojnim zanimljivim događanjima. Osobito su me se jako dojmili međimurski konji kojih je ostalo još svega tridesetak. Iskreno se nadam da smo ovom akcijom dali poticaj ljudima da uživaju u našoj prekrasnoj prirodi, ovaj put u Međimurju- – izjavila je glumica Mia Begović koja je, s glumcem Damirom Poljičakom  iskoristila priliku da u voćnjaku eko kuće Holiday Home Lina, prvog objekta ruralnog turizma u Hrvatskoj s prestižnim Ecolabel certifikatom i jedne od destinacije volonterskih radova, posade drvo. U tome je posebno uživala i Damirova kći Erin koja se tada prvi put vozila vlakom, a u novim ‘igračkama’ drvenim oblutcima i kamenčićima (korištenim za izradu taktilne staze) pronašla je zanimaciju ostavljajući svoj zeleni trag tog vikenda.

Na radilištu nešto dalje dizajnerica Anamarija Ricov, poznata po upotrebi ekološki prihvatljivih tkanina u svojim kreacijama (svi komadi su izrađeni od recikliranih tkanina i obojeni bojama na bazi vode što ih čini biorazgradivim)  pomogla je  u radovima OPG OPOR iz Oporovca poznatom po uzgoju koza. Volonteri su vidjeli kako izgleda život pastira, pazeći na svoja stada taj dan, a Ana Marija je posebno bila ponosna što je njoj u pastirenju pomogla njezina četveronožna prijateljica, pas Shiba, koja je s vlasnicom dobro došla i u vlak i u Međimurje.

Operna pjevačica Antonela Malis volontirala na imanju PG Geler, pomažući u pripremi pašnjaka za Međimurskog konja, autohtonu kritično ugrožena pasminu, kojoj prijeti izumiranje. Riječ je o radnom konju, koji se koristio za obradu zemlje i prijevoz, jedinoj radnoj snazi i pomoći vrijednim ljudima ovog kraja. Danas je samo 40-ak grla i to na ovom PG-u.

-Vidjela sam ovu livadu iz sna i probala kositi, ali čini mi se da za košnju baš nisam talentirana pa mi je došlo da zapjevam i tako pridonesem ovoj sjajnoj akciji. Ovdje biti, u ovakvoj prekrasnoj prirodi kakva odlikuje cijelo Međimurje, a ne zapjevati, bio bi grijeh – kaže Antonela Malis koja je svim ‘koscima’ zapjevala Jaltu.

U Štrigovi, još jednom radilištu, nije se baš pjevalo, ali se šumom orio smijeh. Volonteri su očistili šumski put uklanjajući granje i ostatke lišća, te svi zajedno slušali svoju ‘voditeljicu’ radne akcije glumicu Mirtu Zečević. Velika ljubiteljica prirode, navukla je radne rukavice i povela ‘svoju grupu’ da naprave ‘čudo’. Nakon što je staza postala prohodna i lijepa, uslijedila je i nagrada! Iznad Štrigove, na kultnom Mađerkinom bregu svi volonteri iz ove grupe nazdravili su lijepo provedenom vremenu i uspješno odrađenom poslu čašom pušipela – vina koje se pije u ovom kraju.

Međimurskom gibanicom zasladili su dan volonteri na Mlinu na Muri koji stojeći na skeli ispod koje je prolazila energična Mura u miru i skladu s prirodom izrađivali kućice za ptice. Na svoju, pomno dizajniranu posebno je bila ponosna aktualna miss Međimurja Luna Marija Novak kojoj je u radu pomogla i njezina mama.

I tako red rada, red odlične zabave, red uživanja u prekrasnoj prirodi ali i u eno gastro ponudi stiglo je vrijeme i za počinak. Svakom putniku na ovom zelenom izletu pružena je mogućnost odabira smještaja pa kako je večer padala stotinjak je ljudi krenulo do svog smještaja. Neki su spavali u eko kući Holiday home Lina, neki u Glamping resortu Toplice Sveti Martin, neki su odabrali robinzonski smještaj PG Geler, neki su prespavali u ekološkoj kući sa zemljanom fasadom (prirodnim izolatorom) Pozojovog Vrčaka. U izboru su bili i hostel Industrial, hotel Park u Čakovcu, a neki su krenuli prema Prelogu i spavali u hotelu Panorama s pogledom na najveće akumulacijsko jezero u Hrvatskoj.

-Kako bismo goste ohrabrili da prespavaju u Međimurju te tako produže svoj boravak i pridonesu turističkom gospodarstvu, koncept “Z cugom v zeleno Međimurje” podrazumijeva jedno noćenje. U tom slučaju se vlakom putuje besplatno. Da je ideja naišla na pozitivan odjek pokazuje podatak da su u dva dana rasprodani svi aranžmani i svi su se izletnici, njih stotinjak, odlučili za vikend varijantu, dakle rezervirali su spavanje i dva dana proveli u Međimurju – zaključio je direktor TZMŽ Rudi Grula napominjući kako je ovaj koncept zamišljen kao putovanja jednom mjesečno. “Z cugom v Zeleno Međimurje” tako možete ponovo u svibnju, a sve informacije pronađite na web stranici www.boje-medimurja.com

Nastavite čitati

Život i društvo

Učenici u VI. osnovnoj školi nakratko postali učitelji

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Učenici VI. osnovne škole Varaždin utorak, 16. travnja na kreativan su način obilježili ovogodišnji Dan darovitih učenika. Već tradicionalno,  na taj dan učenici postaju učitelji. Ideja o zamjeni uloga pružila je učenicima bolje upoznavanje s obavezama i odgovornošću učiteljskog zanimanja, ali i naglasila važnost međusobnog razumijevanja i poštovanja u školskom okruženju.

Učenici su dobili priliku još aktivnije sudjelovati u obrazovnom procesu pripremajući se za učiteljsku ulogu i osmišljavajući nastavne aktivnosti, dok su se učitelji ponovno, barem na jedan dan, vratili u školske klupe. Uz to, učenici su vježbali svoje komunikacijske vještine i suradničko učenje.

Učenike su unaprijed pripremili njihovi učitelji davajući im upute za nastavni sat, ali glavna zadaća ipak je bila na samim učenicima koji su mogli izraziti svoju kreativnost u poučavanju. Istaknuli su da je ovo za njih važna i odgovorna uloga jer su trebali prenijeti znanje svojim prijateljima iz razreda, a priznaju da mi to nije bilo lako. Naglašavaju kako je za njihovu ulogu bilo ključno strpljenje i jasna komunikacija.

Učenici rado sudjeluju u ovome projektu, aktivno se žele uključiti jer mogu izraziti svoje ideje, kreativnost i talente.

 – Pripremala sam se nekoliko dana s još dvije prijateljice iz razreda, a najteže nam je bilo upravljanje razredom. Sada vidim da nije nimalo jednostavno biti učitelj, prije svega se treba dobro pripremiti za nastavni sat, a onda to znanje prenijeti razredu, no iskustvo je bilo vrlo zabavno i zanimljivo – istaknula je Nera, učenica 8. razreda koja je imala priliku održati Sat razrednika te nastavni sat Vjeronauka.

Uz pozitivne reakcije učenika i učitelja s nestrpljenjem očekujemo buduće projekte koji će nastaviti poticati interaktivno učenje i razmjenu znanja – poručuju iz škole.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje