Svjetska meteorološka organizacija (WMO) nedavno je objavila da je 2019. globalno bila druga najtoplija godina (prva najtoplija pritom je bila 2016.) otkad se provode mjerenja, što je, kako kažu, “posebno zanimljivo s obzirom na slab solarni ciklus te slabe oscilacije El Niña”.

– Prosječne temperature zraka za petogodišnje razdoblje od 2015. do 2019. te za desetogodišnje razdoblje od 2010. do 2019. bile su najviše u povijesti mjerenja. Svako desetljeće nakon osamdesetih godina prošloga stoljeća bilo je toplije od prethodnog. Zbog rekordnih razina stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu u atmosferi očekuje se da će se taj trend i nastaviti! – stoji u priopćenju Organizacije.

U želji da pobliže razjasnimo navedene tvrdnje, kontaktirali smo Državni hidrometeorološki zavod i zamolili tamošnje stručnjake da komentiraju izvješće WMO-a. Na nj se iz Zavoda osvrnula klimatologinja mr. sc. Lidija Srnec iz Sektora za meteorološka istraživanja i razvoj.

– Izvješće Svjetske meteorološke organizacije je objavilo da je 2019. godina bila druga najtoplija godina od 1850. godine, to jest, otkad postoje suvremena mjerenja. Srednja godišnja globalna temperatura zraka temelji se na prosjeku pet različitih izvora podataka (izvore čine podaci Američke nacionalne oceanografske i atmosferske službe, NASA-in Goddard institut za svemirske studije, Centar Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe, Odsjek za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenome Kraljevstvu te podaci reanalize Europskoga centra za srednjoročne vremenske prognoze i njegove Službe za klimatske promjene).

Moglo bi Vas zanimati:

Zbog ukidanja vodnog doprinosa dio građana dobit će manje račune od opskrbljivača

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan u petak, 26. veljače, je u Krapini predstavio gospodarstvenicima akcijski plan koji je...

U skladu sa spomenutim setom podataka, globalna temperatura za 2019. godinu je porasla za 1,1 °C u odnosu na temperaturu u predindustrijskom razdoblju (1850. – 1900.) Na grafu su (Slika 1) prikazane usporedba godišnje promjene ukupnog solarnog zračenja (žutom krivuljom) i anomalije temperature (crvenom krivuljom) od kraja 19. stoljeća do danas. Tanke linije označavaju godišnje promjene, dok je debljom prikazan 11-godišnji srednjak (izglađena promjena).

U prvome dijelu razdoblja promjena odstupanja temperature ima sličan hod kao i promjena Sunčeva zračenja. Od 1950. godine do danas, međutim, odstupanje temperature značajno raste, dok Sunčevo zračenje u istom razdoblju nema vidljiv porast. Ovakva usporedba ide u prilog tvrdnji da Sunčevo zračenje nije povezano s globalnim zagrijavanjem koje je započelo prošlog stoljeća.

Glavni uzroci globalnoga zatopljenja

Kad govorimo o globalnom zagrijavanju, treba razlikovati prirodnu varijabilnost od klimatskih promjena. El Niño je prirodna oscilacija koja se javlja svakih nekoliko godina (njegov razvoj i slabljenje se obično opažaju u trajanju od 12 do 18 mjeseci) i podrazumijeva razdoblje izuzetno toploga tropskog Pacifika i njemu pridružene atmosfere koja u tom području donosi velike količine oborina, pri čemu najintenzivnije pojave utječu na klimatske prilike na cijelom svijetu. Iako El Niño utječe na globalnu godišnju temperaturu zraka, kao prirodna varijacija nije među glavnim uzrocima globalnoga zatopljenja. Naprotiv, globalni porast temperature koji pridonosi češćim i intenzivnijim ekstremnim prilikama može pojačati i frekvenciju i amplitudu El Niña! – objašnjava klimatologinja Srnec.

Koliko tome doprinose industrija i korištenje fosilnih goriva?

– Veliki broj neovisnih znanstvenih istraživanja došao je do zaključka da su ljudske aktivnosti u velikoj mjeri glavni uzrok zagrijavanja našeg planeta. Prema 5. izvještaju Međuvladinog panela za klimatske promjene, vjerojatnost da je čovjek odgovoran za zagrijavanje koje je započelo industrijalizacijom od kraja 19. stoljeća veća je od 95 posto. Sagorijevanje fosilnih goriva, krčenje šuma i poljoprivreda samo su neke od aktivnosti koje dovode do stvaranja povećanih emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova. U posljednjih 150 godina koncentracija ugljičnog dioksida je porasla od 200 ppm na više od 400 ppm. Ovi staklenički plinovi zadržavaju toplinu koja se oslobađa sa Zemljine površine i na taj način dodatno zagrijavaju atmosferu.

Foto: Christian Charisius/dpa (via Getty Images)

Što korisno može prosječni građanin učiniti da pridonese smanjenju štetnih efekata ljudi na okoliš, odnosno klimu, a što nacionalna i međunarodna zajednica?

– Pojedinac, npr., izborom sredstva kojim će putovati na kraće ili udaljenije destinacije može izmijeniti ugljični otisak koji pritom ostavlja. Na svakoj je avionskoj karti naznačeno kolika je prosječna emisija CO2 tijekom nekog leta pa nije naodmet razmisliti trebamo li u svim situacijama letjeti ili možemo koristiti i neko drugo prijevozno sredstvo. U gradu je preporuka korištenje gradskog prijevoza, bicikla ili pješačenja u usporedbi s osobnim automobilom  Energetske obnove kuća i stanova u kojima živimo mogu uz kasnije uštede u troškovima stanovanja značiti i smanjene potrebe za grijanjem zimi te hlađenjem ljeti. Izborom prehrane također možemo utjecati na emisije stakleničkih plinova. Kad se sve to zbroji po pojedincu, doprinos nije zanemariv. Na nacionalnom i međunarodnom nivou smanjenje štetnih efekata ljudi na okoliš i klimu regulira se pojedinim zakonima, potpisivanjem sporazuma i protokola. Ne postoje uvijek i mehanizmi kontrole poštuju li se ti zakoni. Dva su procesa kojima se klimatske promjene mogu sagledati, a to su adaptacija na već uočene posljedice klimatskih promjena i provođenje mjera za ublažavanje. S tim ciljem svaka zemlja može provoditi različite nacionalne programe i pojedine mjere – zaključuje Lidija Srnec.

U WMO-u naglašavaju i važnost informiranosti, edukacija te osvještavanja javnosti o mjerama koje države i pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili ugljični otisak i time dali svoj obol u borbi protiv negativnih utjecaja koje ljudi imaju na okoliš.