Piše: Sara Srša, čuvarica prirode

Drugi vikend u mjesecu svibnju rezerviran je u zaštiti prirode za obilježavanje Međunarodnoga dana ptica selica, čiji je slogan ove godine “Ptice povezuju naš svijet”. Globalna kampanja koja je krenula 2006. godine s ciljem podizanja svijesti o pticama selicama i potrebi međunarodne suradnje za njihovo očuvanje ove godine naglasak daje važnosti očuvanja ekosustava i prirodnih procesa koji su neophodni za opstanak ptica selica.

Nevjerojatna migracijska putovanja koja ptice selice prođu svake godine oduvijek su izazivala divljenje ljudi, a svakako ljudima najpoznatija selica je bijela roda. Čuvari prirode ovih dana obavili su prvi obilazak gnijezda bijelih roda na području Međimurske županije kako bi utvrdili koliko se bijelih roda ove godine vratilo u svoja gnijezda. Ptice selice ne mare za državne granice, a ni seoba na drugi kontinent im ne predstavlja prepreku. Osim oluja i ostalih vremenskih nepogoda, suočavaju se s ratom zahvaćenim područjima, krivolovom, žicama dalekovoda, elisama vjetroelektrana i uništavanjem odmorišta na tom zahtjevnom putu. Krivolov, možda najveća prijetnja našim bijelim rodama koje stradavaju na selidbenom putu, nešto je što je teško izbaciti iz ljudskog društva koje žudi za dokazivanjem, zabavom i trofejima.

Crna točka stradavanja ptica selica je 200 kilometra dugačak put kroz Libanon, zemlju koja je posljednjih godina u fokusu zbog nestabilne političke situacije. Zemlja iz koje svake godine dolaze vijesti o stradavanju ili ubijanju bijelih roda, strašnim fotografijama koje prikazuju nanizane ubijene bijele rode pored krivolovaca sa puškama koji fotografijom obilježe svoj „uspjeh“. Je li badava što mi toliko pazimo i štitimo bijelu rodu u Hrvatskoj, dok je njezina sigurnost na selidbenom putu ugrožena, pitanje je koje pokušava riješiti ova kampanja.

Postoje li izgledi da će globalne kampanje promijeniti svijest ljudi o zaštiti ptica, ali i same prirode teško je razabrati, no globalna karantena i svakodnevno izvještavanje o boravljenju ljudi u prirodi te novostima o viđenjima rijetkih vrsta na najmanje očekivanim mjestima dokazali su kako priroda može bez čovjeka, no čovjek bez prirode nikako.

Komentari

Komentara