Ravnateljica čakovečkoga Centra za socijalnu skrb Alenka Bilić, žena na jednoj od najodgovornijih pozicija u Međimurju, rođena je u Čakovcu, gdje je išla u vrtić te završila osnovnu i srednju školu.

Smatra da je imala lijepo djetinjstvo te da je njezina generacija odrastala u neko bolje i jednostavnije vrijeme, budući da im je „malo trebalo za sreću“. Kći muzičara i frizerke dodaje da se u njezinim najmlađim danima uvijek nešto zanimljivo događalo: odrastala je uz razne očeve gaže, upoznala najvažnije glazbenike toga doba, pomagala majci u frizerskom salonu… Ipak je prevagnuo njezin interes za humanističko zvanje te je završila Studij socijalnog rada u Zagrebu i postala diplomirana socijalna radnica.

Smatra da je imala lijepo djetinjstvo te da je njezina generacija odrastala u neko bolje i jednostavnije vrijeme, budući da im je “malo trebalo za sreću”

Posljednjih 20 godina Alenka se bavi socijalnom skrbi, dok je prije toga nekoliko godina sa suprugom bila poduzetnica. Ravnateljica je Centra za socijalnu skrb u Čakovcu od rujna 2017. godine; ranije je obnašala funkciju (od osnutka) predstojnice Podružnice Mursko Središće.

Kako biste se opisali u tri riječi?
Čvrsto na zemlji.

Što je za vas uspjeh u životu?
Naše dobre, vrijedne i pametne kćeri; miran obiteljski život; vođenje Centra za socijalnu skrb Čakovec na dobrobit svih naših korisnika i mojih kolega, odnosno kolegica iz Centra.

Vaš moto u životu?
Samo da je zdravlja, na ostalo moraš i možeš utjecati.

Vaš uzor u životu?
Nikada nisam imala neke posebne uzore u životu. Svako doba u životu donosi divljenje nekom drugom tko ti je za to razdoblje bitan. Kada stvaraš svoju obitelj, uzor su ti oni koji putem roditeljstva „manevriraju“ s uspjehom; kad se profesionalno odlučiš na zahtjevniji korak, tada su ti uzori neki profesionalci koji uopće nisu poznati javnosti, a znaš da rade dobar posao.

Melem za uši

Koji odjevni stil njegujete?
Stil u kojem se sama sebi sviđam.

Klasična ili popularna glazba?
Nisam previše izbirljiva, volim svu kvalitetnu glazbu koja je melem za moje uši.

Roman ili poezija?
Roman.

Knjiga koju biste još jednom rado pročitali?
Ima ih nekoliko. Jako volim A. G. Matoša, dok me u posljednje vrijeme oduševio stil pisanja Elene Ferrante i roman „Genijalna prijateljica“.

Poznata osoba s kojom biste rado razgovarali?
Ne fasciniraju me poznate osobe. Volim razgovarati sa ljudima koji ne robuju nikakvim dogmama, koji su elokventni, pozitivne naravi te spremni promijeniti mišljenje ako su moji argumenti prihvatljivi.

Što je ključno za dobru socijalnu skrb?
Za dobru socijalnu skrb je ključna odluka naše države kakvu socijalnu skrb želimo: želimo li i nadalje „kriznu socijalnu skrb“ kojoj smo danas svjedoci ili želimo socijalnu skrb koja može u normalnim uvjetima obavljati svoje zakonom određene zadatke. Danas stručni radnici u socijalnoj skrbi (ako govorim kao predstavnik zaposlenih u centrima socijalne skrbi) jako malo mogu upravljati svojim radnim vremenom zbog izrazito velikoga broja korisnika za koje su nadležni, zbog stalnih i žurnih zahtjeva za postupanjem drugih sudionika u našem društvu, koji svoje postupke ne mogu dovršiti bez procjene Centra za socijalnu skrb.

Kći glazbenika i frizerke dodaje da se u njezinim najmlađim danima uvijek nešto zanimljivo događalo: odrastala je uz razne očeve gaže, upoznala najvažnije glazbenike tog doba, pomagala majci u frizerskom salonu…

Ako ne upravljaš svojim radnim vremenom, tada su ti i rezultati nedostatni. Više je mogućih načina unapređenja socijalne skrbi: ako centri za socijalnu skrb budu ostali sistematizirani isto kao i dosad, tada treba zaposliti još stručnjaka da u nadležnosti imaju što manji broj korisnika; drugi način je prihvaćanje prakse drugih europskih sustava socijalne skrbi, u kojima su razna novčana davanja potpuno odvojena od stručnog rada s obiteljima i pojedincima u riziku. Mi u socijalnoj skrbi imamo osjećaj da su s godinama svi poslovi koje nitko nije želio raditi ubačeni u socijalnu skrb. Nije normalno imati u nadležnosti više od 160 raznih ovlasti. Najvažnije što želim naglasiti je da su stručni radnici u centru odgovorni za proces, a ne za ishod. Željela bih da javnost konačno percipira ovakav stav.

Snalažljivi ljudi

Koje su prednosti, a koji nedostaci hrvatskoga sustava socijalne skrbi?
Definitivna prednost sustava socijalne skrbi su odgovorni, obrazovani i vrlo snalažljivi ljudi koji u njemu rade.

Što bismo kao društvo mogli i trebali poduzeti da se poboljša suživot s Romima u Međimurskoj županiji i Hrvatskoj općenito?
Naši Romi su naši sugrađani i svi smo odgovorni za poboljšanje suživota, uključujući i Rome. Tradicionalni način života romske zajednice je gotovo pa nestao, mislim na nekadašnji način koji je uključivao poštivanje starijih, međusobnu pomoć, rješavanje problema u zajednici…

Današnji način života sa svim blagodatima kao što su dobri stambeni uvjeti, automobil, posjedovanje kućanskih aparata, zabava sa TV ekrana i slično žele imati i romska djeca i mladi te neki od njih odabiru krivi način dolaska do toga. Romska zajednica ima veliki problem sa djecom i mladima kojima nisu uspjeli prenijeti nove vrijednosti za današnji suživot i općenito način života koji želi svako ljudsko i društveno biće.

Ostale su one vrijednosti koje ne smatramo vrijednima, kao što je rano stupanje u veze, veliki broj djece i nedostatak bilo kakvog plana u životu za sebe svoju obitelj, a za današnji način života je to neprihvatljivo. Konkretno u našoj županiji moramo poduzeti sljedeće: svu romsku djecu od treće godine uključiti u vrtić, moramo osnovati Centar za pružanje usluga u zajednici koji bi svojim mobilnim timom stručnjaka pružao intenzivne usluge na terenu u obiteljima koje nemaju odgojne kapacitete, moramo imati pružatelja usluga za djecu i mlade koji su već počeli kazneno i prekršajno djelovati, tako da se mogu izvršavati odgojne mjere…

Ja sam stručnjak za socijalnu skrb pa su moji prijedlozi iz perspektive socijalne skrbi. No, za poboljšanje situacije, koja je sada nezadovoljavajuća, potrebno je uključenje svih društvenih sektora: obrazovanja, zdravstva, policije, lokalne zajednice, pravosuđa i socijalne skrbi.

Nikad ista cesta!

Kako provodite slobodno vrijeme?
Brinem o kućanstvu, volim biti u prirodi, čitam.

Što vas može rasplakati?
Teške situacije u mojoj obitelji.

Omiljene životinje?
Pčele.

Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
Nekome se to možda i dogodilo.

Što je najvažnije u vezi?
Ljubav, povjerenje, stabilnost partnera, kompromisi, a dobro dođe i novac.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a niste?
Naučiti koristiti mašinu za šivanje.

Što vam je draže: kuhati ili jesti?
Volim i kuhati i jesti.

Omiljeno jelo?
Ono koje me dočeka kada dođem doma.

Omiljeni kolač?
Svi kolači su mi omiljeni, na moju žalost! (smijeh)

Omiljeni način opuštanja?
Hodanje, vožnja bicikla, pa čak i peglanje.

Vaš idealni odmor je…
… putovanje sa suprugom, koji nikada ne vozi po istoj cesti.

Prava žena nikad ne smije…
… zaboraviti iskoristiti svoju moć!

Gdje se vidite za 10 godina?
… živa i zdrava, nadam se, bilo gdje, tamo gdje je meni i mojima dobro.

Komentari

Komentara