Čakovčanka Martina Jakšić Rodiger dosad je posjetila 48 zemalja na četirima kontinentima: gotovo sve europske zemlje, dio istočne Azije, zemlje Bliskog Istoka, tri države u Africi i nekoliko država središnje Amerike.

Obožava ljeto i toplije dane pa joj odabir destinacije nekako uvijek padne na tropske zemlje, posebice kada putuje zimi. U šali kaže da, kada se sprema u toplije krajeve, lakša je i organizacija oko pakiranja, što posebice ženama olakšava pripremu. Destinacije bira proizvoljno, ovisno o mnogim faktorima: koliko ima slobodnih dana, kakve su cijene avionskih karata i sl.

Po struci je magistra glazbene pedagogije, a osim što svoje znanje prenosi mlađim generacijama kao nastavnica glazbene umjetnosti, mnogi je znaju i kao vokal u Aquarius Bendu. Sa suprugom Damirom Rodigerom pjeva i svira na crkvenim vjenčanjima, što joj je, ističe, najdraži posao. Vodi i blog posvećen putovanjima martinatravellife.com te je svoja iskustva oko putovanja rado podijelila i s čitateljima Regionalnog tjednika.

Sjećate li se svojeg prvog „pravog“ putovanja?

Izuzmem li putovanja iz djetinjstva i fakultetskih dana u obližnje europske države, kao prvo veće putovanje bih navela „road trip“ od Čakovca do Helsinkija 2015. godine automobilom. U 12 dana posjetila sam devet država, 15 gradova i napravila oko 6000 kilometara. Putovanje je bilo izazovno i naporno, ali sam shvatila da me to veseli i da volim osjećaj dolaska u novu zemlju. Oduvijek me zanimalo kako ljudi žive, primjerice, u Danskoj ili Švedskoj, kakva je tamo klima, cijene hrane u trgovinama, ispijaju li kavu u centru grada kao mi s Balkana… To je ujedno bio i jedan od razloga mog studiranja u Austriji, u Grazu. Uz formalno fakultetsko obrazovanje čovjek dobije puno više.

Nakon „road tripa“ po Europi su uslijedila vrlo česta putovanja po Europi, Bliskom Istoku, a prvo prekooceansko putovanje na koje sam se odvažila bilo je na Kubu i Karibe. To je tek sasvim neka druga priča i dimenzija putovanja.

U koje krajeve se uvijek rado vraćate i zašto?

Do prije nego li sam pokrenula svoj travel blog, nije mi bio važan broj posjećenih država. Ako vam je negdje dobro, zašto se ne tamo vratiti?

Od europskih zemalja su to Italija, Austrija, Španjolska, zemlje koje nude mnogo, a nama su relativno blizu pa je svaki novi posjet jedno veliko oduševljenje. Doduše, putovanje u te obližnje zemlje danas ne shvaćam kao „pravo putovanje“ iz razloga što je posjet njima organizacijski jednostavan i financijski jeftin. Danas postoji „more“ niskobudžetnih letova, smještaj također ne mora nužno biti skup i viza za Europu nije potrebna pa se takav put organizira u svega nekoliko minuta.

Moja dva najdraža grada su Istanbul i Dubai. Tamo sam se vraćala mnogo puta i još mi je u planu. Zašto Istanbul? Svim mladim putnicima kada me pitaju za savjet gdje otići, a da to bude nekako drukčije i puno doživljaja, savjetujem Istanbul. Samo dva sata leta i eto vas tamo. Dosad sam ga posjetila sedam puta. Često kada putujem u Aziju tražim letove sa dugim stajanjem u Istanbulu jer mi taj grad nikako da dosadi.

A zašto Dubai? U tri godine posjetila sam ga osam puta. Nije da je baš blizu, ima do tamo pet sati leta, nalazi se na drugom kontinentu, ali jedan je od najbrže rastućih gradova u svijetu i doista grad kakvoga nema nigdje. Dubai ili volite ili ne volite. Ja ga volim.

Prije dvije godine su uvedeni iz Budimpešte jeftini letovi do Emirata pa sam znala iskoristiti i produženi vikend od četiri dana za kratki posjet. Uvijek je toplo, a sadržaja ne nedostaje. I sada razmišljam da ga ponovo posjetim.

Nova mjesta i nove kulture obogaćuju život. Je li tako i u vašem slučaju?

Apsolutno se slažem. I stojim iza onoga da putovanja ne osiromašuju već obogaćuju. Meni dođu kao i svojevrsna terapija. Kada je previše posla, drži me sama pomisao da uskoro putujem negdje, a kada se vratim, puna sam elana i spremna za sve obaveze koje me čekaju, a njih nikada nije malo kada se vodi ovoliko aktivan život. Ipak, najdraži odlasci na aerodrom su oni direktni sa svirke (smijeh). Šalim se malo, ali sve se da kada se to zaista želi.

Koju bi zemlju svatko trebao posjetiti barem jedanput u životu?

Svatko od nas mora znati da putovanja nisu uvijek bajna i sjajna. Po meni je najvažnije da sami za sebe znamo barem okvirno što volimo, a što nikako ne bismo mogli podnijeti. Primjerice, ako ne volite hladnoću, tada nemojte ići u Rusiju ili Kanadu zimi. Posjet bilo kojoj državi može ostaviti nekome slatku, a nekome gorku uspomenu. Ali, ako već moram izdvojiti jednu, to je definitivno Turska. Spoj sjevera i zapada, modernog i tradicionalnog, mora i planina i svega što vam srce poželi.

Jeste li oduvijek znali da ćete se profesionalno baviti glazbom?

Glazbom se bavim od svoje treće godine, nije šala! S tri godine prvi sam put svirala klavir. Imam prirođen apsolutni sluh, što je na neki način kreiralo moj put. Od malih nogu me zanimala glazba. Kada bi se vršnjaci u vrtiću vani igrali u parku ja bih ostajala i svirala klavir. Nadalje je usavršavanje krenulo s glazbenim obrazovanjem, a danas mogu reći da pokrivam široko glazbeno polje od rada u školi kao nastavnica glazbene umjetnosti, tu je i vođenje zborova, sudjelovanje u raznim glazbenim projektima. Također, vokal sam u Aquarius Bendu, a sa suprugom pjevam i sviram i na crkvenim vjenčanjima, što ističem kao meni najdraži posao.

Vaš suprug Damir Rodiger profesor je glazbe, vaši profesionalni i privatni načini života jako se poklapaju. Vrijedi li tu ona – sličnosti se privlače?

Vrlo važna stavka oko putovanja je – sa kime putujem. Ako je suputnik sličnih ili istih želja, putovanje ne može biti loše. Interesi su jako biti, a Damir i ja imamo ih dosta zajedničkih. Kako ja sama organiziram sva putovanja, a njegove interese dobro poznajem, više ga uopće ni ne pitam kamo i kako ćemo. Prezentiram mu naš put i to je to. Nakon toliko putovanja znamo koje su nam stvari važne, a koje ne.

Kako se nosite sa svime što nas prati zadnjih mjeseci u vezi pandemije?

Pandemija je svima, vjerujem, promijenila živote ili barem pomrsila planove. Kada je riječ o  glazbenoj industriji, tu smo uz mnoge druge djelatnosti bili na prvoj liniji udara. Ali, mišljenja sam da se na neke stvari ne može utjecati, kao u ovom slučaju, te se treba okrenuti drugim djelatnostima koje su zaživjele u tome periodu.

Kada je riječ pak o putovanjima, mogu reći da sam putovala jednako mnogo, čak i više nego obično. U svim lošim situacijama postoje i one dobre. Cijene hotela, avionskih karata su u početku pandemije bile niže nego inače, a sve atrakcije poluprazne, što je zapravo super jer nije bilo gužvi, a samim time uštede se i vrijeme i živci.

Dobro se sjećam ožujka prošle godine kada je to sve kod nas krenulo. Dan prije zatvaranja sam se vratila iz Dubaija, a mjesec prije sam bila u Kini u Shangaiju, gdje je to sve i počelo. Još i danas, kao i tijekom cijeloga pandemijskog vremena, najvažnije je pratiti ažurirane informacije. Zadnju godinu odabir za putovanja nije velik, ali postoji. Osobno sam posjetila zapadnu Tursku, Grčku i grčke otoke, BiH, Italiju, Zanzibar, Istanbul i Kapadokiju, Jordan i Dubai, a zadnje putovanje prije mjesec dana bilo je u Maroko.

Najvažnije je skrenuti pažnju na trenutne restrikcije u toj državi. Ono što je definitivno istina – putuje se drukčije nego prije. Ako ništa drugo, ili trebate COVID-potvrde ili dodatne testove, dodatna osiguranja, a i prihvatiti rizik od mogućih problema nastalih na putovanju. Međutim, za mene to nisu razlozi da se ne putuje. Gdje ima volje, ima i načina!

Kako ste došli na ideju o otvaranju bloga?

Pet godina stalnih putovanja rezultiralo je popriličnim putničkim iskustvom. Veliki broj ljudi zove me za savjete oko organizacije i biranja destinacija. Shvatila sam da imam već neki „putnički staž“ te da dijeljenjem svojih iskustva mogu pomoći drugima ili pak ih barem ohrabriti da se odvaže, izađu iz zone komfora i otputuju negdje. Putovanja stvaraju uspomene, a to je neprocjenjivo.

Ideja za pokretanje bloga postoji već neko vrijeme, ali moj životni ritam to nije mogao pratiti. Međutim, pandemija nas je sve na neki način promijenila ili barem potaknula na razmišljanje.

U mome slučaju su vikendi bili slobodni, nije bilo svirki. Nakon povratka iz Zanzibara u siječnju 2021. godine sam odlučila češće pisati. Taj put je bio okidač za pokretanje bloga, jer sam po prvi puta putem Instagrama sa svojom publikom dijelila sve detalje puta.

Najzanimljiviji dio je svakako bio kupnja avionske karte točno 24 sata prije leta. Ali, to su putovanja, uzbuđenja i doživljaji koji se pamte. Blog pišem najprije radi sebe i radi svih zaljubljenika u putovanja. Zapravo mi je „Martina travel life“ mjesto sa svim uspomenama i zgodama koje me prate diljem svijeta. Stoga, poručila bih svima da žive svoje snove, ma kakvi god oni bili. Meni su to trenutno putovanja.

Jesu li putovanja luksuz za Hrvate?

Putuju li stanovnici sjeverne Hrvatske dovoljno, upitali smo Martinu Jakšić Rodiger, koja odgovara da se danas putuje više nego prijašnjih godina, pogotovo dolaskom niskobudžetne kompanije Ryanair u Zagreb. Međutim, ističe da naše društvo još uvijek na putovanja gleda kao nešto manje važno.

– Ispred trošenja novaca na putovanja ima poduži spisak važnijih stvari. I to je u redu. Svatko bira svoj put i svoj način života. Putovanja nisu besplatna, ona imaju svoju materijalnu cijenu, a na svima nama je želimo li to ili nam to možda uopće ne treba. Uvijek naglašavam da se danas za male novce može puno svega doživjeti i vidjeti. Kao primjer navest ću avionsku kartu do Rima za 4,99 eura, povratnu kartu za Dubai za 65 eura ili pak let za Marakeš za 35 eura. Kod putovanja u daleke npr. azijske zemlje je najskuplja stavka avionska karta, a svi ostali troškovi su nama Europljanima, pa i Hrvatima, i više nego jeftini – objašnjava ova zaljubljenica u putovanja.