Dobre vijesti stižu sa svih lokacija na kojima su proteklih dana održane martinjske špelancije. Svi prineseni mošteki su pokršteni, u što je uložen ogroman intelektualni napor preštimanih i veleučenih martinjskih biškupa.

Nažalost, kako doznajemo od Ljubomira Cindorija, posljedice će biškupi i njihovi pajdaši dugo osjećati jer im je svima zbog silnog škropljenja na ceremonijalima dijagnosticiran teniski lakat.

Al me ljulja…

– Nitko živ nema pojma koliko je to stresan posao. Pogotovo kada nam neodgovorni vinari na kršenje pod moštek prinesu delance. Naš cijeli organizam i superosjetljivi nosovi odmah burno reagiraju na takve podlosti jer zlokobna duha prodire preko sinusa skroz do velikog mozga. Prvo nas obuzme urtikarija i slijedi opći kaos u glavi. Zato uvijek pri sebi imamo Aspirin direkt i posebno školovane miništrante koji po potrebi priskaču u pomoć. Svi oni prolaze temeljitu obuku, od čišćenja nokti do “brušenja” istančanih osjetila. Zato ih prvo šaljemo na servis kod dimnjačara koji im finim malim četkicama pročiste nosove. Sve moraju znati, pa i ruho prati i peglati. Ako imaju s tim problema, zauvijek ostaju u backstageu. Nema tu milosti, jer za koncelebrirano krštenje mošteka u fino i slatko vinčeko, higijena i urednost uniforme moraju biti na visini – veli naš legendarni biškup, domaći japica i starešina.

Govoreći o proteklom Martinju, osvrnuo se na pandemiju, koja je uspješno prebrođena.

– Godine su prošle pune muka i sada slobodno po klijetima idemo. Vratili smo se u stilu, a meni je prvo ovogodišnje zagrijavanje bilo na priredbi “Veseli Kneginec”. Potom nastavljam s ceremonijalima u novomarofskom restoranu Ključice i kod Crnka u Grofovskoj kleti. Prepun sam pozitivnih emocija, ljudi su ispočetka bili normalni i još normalniji odlazili bi s fešte. Priznajem, mnogo toga se promijenilo. Nema konja ni kočija, vinoljupci se voze taksijima i manje je inicijalnih krštenja po klijetima. Potonje je skopčano s velikim rizicima jer staro dobro vjerovanje govori da se sv. Martin može ukazati u klijeti i pustiti mošta iz lagva po pelnici – ukazuje ovaj vitalan 60-godišnjak iz remetinečke fare koja je vinovjernom puku na sjeveru Hrvatske podarila najviše preštimanih biškupa.

Najveća kazna je kupica prazna

Na njega se nadovezao stalni član Vinode, varaždinski vinski biškup Krunoslav Čolo, koji podsjeća da se svi meštri martinjskih špelancija strogo pridržavaju Križevačkih štatuta. Pa i bote, ako su u potrebi.

– Nisu se još za to stekli uvjeti, pa biškupi jednostavno nemaju glasnogovornike. Mi aklamacijom podržavamo slobodno novinarstvo, pa zato u Regionalu napišite kako podržavamo i demografiju. Ono što ne trpimo je pornografija i inzistiramo na finoći. Nažalost, zbog zdravstvenih razloga nisam sudjelovao na Vinodi. Prije dva mjeseca vdrapilo me srce i sada sam napokon postao pravi muškarac. Naime, balavci nose naušnice i pirsinge, a pravi muškarci poput mene nose stentove – rekao je Čolo koji je, između ostalog, odradio ceremonijale kod Šafrana, Bernarde, načelnika Hegedića …

Dodao je da su prineseni mošteki bili izvrsne kvalitete, a onda je pohvalio i svoju bolju polovicu jer vinski biškupi ne žive u celibatu.

– Moja najdraža Nela oprala me i speglala kak se šika. Svaki biškup koji drži do sebe pri hiži ima domaćicu kak se spada, koja se brine o njegovom zdravlju i dobrobiti. Moja se brine i o ispravnosti svih rekvizita, od škropilice do kadilice – otkriva varaždinski biškup, nadaleko poznat po velikoj pameti i još većoj glavi za koju još nije skrojen adekvatan šešir.

Zla kob je otjerana

Iz nje je na ceremonijalima sipao tradicionalne križevačke litanije, ali je recitale aktualizirao brojnim novotarijama. U nastavku donosimo jednu takvu poslanicu posvećenu čašama gemištarkama.

– Oslobodi nas, Bakuse, letećeg staklenog inventara u krčmama, pogotovo u Varaždinu! Oslobodi nas i štrajka javnih radnika u javnim kućama i nereda u uredima … Najvažnije je da se sve moje molitve odmah usliše i da nema žeđi na svijetu – zaključio je kroz smijeh Krunoslav Čolo.