Prof. dr. sc. Blaženka Divjak

– Želim da imamo uzoran akademski i demokratski proces izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu – poručila je prof. dr. sc. Blaženka Divjak, redovita profesorica Fakulteta organizacije i informatike (FOI) i prorektorica za studente i studije Sveučilišta u Zagrebu.

Poznata varaždinska matematičarka i znanstvenica jedna je od četvero kandidata koji su ušli u završnu utrku za rektora najvećeg i najstarijeg hrvatskog sveučilišta, koje broji 80.000 studenata i 8500 zaposlenih. Samo jedan će biti izabran i to u utorak 15. travnja o čemu će odlučivati čak 70 članova Senata.

Uoči izbora, s prof. dr. sc. Divjak razgovarali smo zbog čega se odlučila kandidirati na funkciju rektora, što očekuje, kako vidi Sveučilište u Zagrebu i što bi njezin izbor na čelno mjesto Sveučilišta u Zagrebu značio za FOI, njezin rodni grad i regiju iz koje dolazi.

Imam dovoljno energije da se mogu uspješno nositi s dužnošću rektora

Zbog čega ste se odlučili kandidirati za funkciju rektora Sveučilišta u Zagrebu?
Na dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu kandidiram se s pozicije prorektorice za studente i studije, no i prije toga sam obavljala brojne druge dužnosti što mi je omogućilo da upoznam strukturu i funkcioniranje sveučilišta. Bila sam prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju na FOI-ju, sudjelovala sam u radnoj skupini koja je pregovarala s EU za znanost i istraživanje, zadužena sam za upravljanje kvalitetom na Sveučilištu u Zagrebu, a unatrag godinu i pol i dobrim dijelom za međunarodnu suradnju. Zahvaljujući svemu tome stekla sam široki uvid u specifične probleme pojedinih sastavnica, osobno upoznala čelnike i mnoge zaposlenike, a dobro poznajem i zahtjeve vođenja i upravljanja sveučilištem te izazove upravljanja sastavnicama, što smatram važnim za obavljanje dužnosti rektora. Vjerujem da sam još dovoljno mlada i da imam energije da se s time mogu uspješno nositi. Poznata sam po tome da dosta poduhvata odrađujem projektnim pristupom, znači da znam kako od kvalitetne ideje doći do uspješnog projekta i resursa koji vode do realizacije. Mislim da Sveučilištu u Zagrebu treba takav pristup.

Strategija? Da, ali…

U kojem smjeru bi trebao ići razvoj visokog obrazovanja na području sjeverozapadne Hrvatske?
Jednako kao na nacionalnoj razini, i regija mora utvrditi na što će se strateški orijentirati i planirati kako osigurati relevantne kadrove. Osim broja institucija visokog obrazovanja, za koje mislim da ih ima dovoljno, važno je pitanje je li struktura i profil studija dovoljno kvalitetna. Za poticanje zapošljavanja mladih ljudi potrebno je razvijati tehnološke parkove, inkubacijske centre, dakle sve što omogućava transfer znanja i tehnologije od visokog obrazovanja do gospodarstva i društva.

Koji su to problemi koje spominjete i koje treba riješiti? Što bi, po vašem mišljenju, trebalo ključno promijeniti na Sveučilištu u Zagrebu?
Sveučilište u Zagrebu raspolaže s najvećim nacionalnim stvaralačkim, istraživačkim, inovativnim i obrazovnim potencijalom. To je sigurno. Na Sveučilištu u Zagrebu je oko 80.000 studenata i 8.500 zaposlenih, od toga 5.000 ljudi koji imaju doktorate, koji su znanstvenici i nastavnici. Osim svojih dviju bazičnih uloga, istraživanja i obrazovanja, sveučilište treba staviti naglasak na služenje društvu, da umjesto sadašnjeg statusa promatrača postanemo aktivni sukreator nacionalnih razvojnih prioriteta i vrijednosti u društvu. Unutar sveučilišta trebamo usuglasiti strateške ciljeve i projekte, poboljšati organizaciju te efikasnije donositi odluke. Nužno je istraživački i obrazovni potencijal bolje iskoristiti u povlačenju EU i ostalih međunarodnih fondova. Sve to je dobar temelj za bolji položaj sveučilišta na međunarodnim rangiranjima. Dakle, moramo iskoristiti svoje potencijale tako da pomognemo Hrvatskoj u ovoj situaciji koja je izrazito teška i zahtjevna.

Ipak, čini se da se premalo koriste intelektualni kapaciteti kojima raspolažu fakulteti i da je suradnja onih koji vode zemlju i znanstvenika nikakva, a ističe se da je znanje jedini način da se izvučemo iz krize. U čemu je problem?
Nažalost, još uvijek se događa da će ljudi na čelnim pozicijama u ministarstvima radije uzeti konzultanta izvana, pa makar on bio i student poslijediplomskog studija, iako u Hrvatskoj postoje profesori i istraživači svjetskog glasa koji se određenom temom bave. To treba promijeniti. U tom smislu Sveučilište u Zagrebu treba postati otvorenije. Mi smo ti koji trebamo dati do znanja da imamo stručnjake čije se znanje može koristiti, no jednako tako i kod onih koji vode zemlju i donose odluke mora postojati dobra volja da se naši resursi koriste. Potrebno je više otvorenosti i bezrezervne suradnje s jedne i druge strane. Jedino tako možemo naprijed.

Bez vizije?

Gdje vidite Sveučilište u Zagrebu u cijeloj toj priči?
Sveučilište u Zagrebu je među 3 % najboljih na svijetu. Recite mi u kojem drugom području je Hrvatska među 3 % najboljih na svijetu? U gospodarstvu, kulturi, sportu? Nema područja ekspertize za koje na Sveučilištu u Zagrebu ne postoje stručnjaci. Mislim da moramo jasnije povezati visoko obrazovanje i druge segmente društva, a sve u cilju razvoja gospodarstva i društva, što nije nimalo trivijalno. No istovremeno moramo znati da je naša odgovornost promoviranje temeljnih vrijednosti, kao što su poštenje, vrijednost znanja i rada, a onda i osiguravanje visokoobrazovanog kadra koji ima određene kompetencije, ne samo za zapošljavanje, nego za pokretanje, inovativnost i kreativnost. Na razini Hrvatske nije problem u broju visokoobrazovnih institucija, nego diversifikaciji, znači misija Sveučilišta u Zagrebu i nekog drugog hrvatskog sveučilišta nisu jednake i to bi morali prepoznati. Sveučilište u Zagrebu vidim kao cjelovito, sveobuhvatno i relevantno, kako na nacionalnoj, tako i na globalnoj razini. No sva hrvatska sveučilišta bi se trebala jasnije profilirati.

Unutar sveučilišta trebamo poboljšati organizaciju te efikasnije donositi odluke

Kako to Hrvatskoj može koristiti?
Upravo preko te profilacije možemo bolje planirati, Vlada može strateški voditi svoju politiku na način da kaže da će dati više sredstva tom i tom sveučilištu jer će nam trebati kadar koji to sveučilište obrazuje ili istraživanja na koja se usmjerava. No, da biste to mogli, Vlada i Sabor moraju imati jasnu viziju kamo želimo da Hrvatska ide. U ovom trenutku imam osjećaj da prioriteti nisu prepoznati. Loše je ono što se sada događa, da se okrivljuje sveučilišta i fakultete da upisne kvote nisu u skladu s potrebama. To jednostavno nije pošteno. Na nacionalnoj razini treba utvrditi razvojne prioritete, kao i ostala područja od određenog interesa. Hoćemo li prioritetno razvijati turizam, informacijsku tehnologiju, poljoprivredu, poticati manje i srednje poduzetništvo? Jesu li ti priroriteti na razini Hrvatske ili ćemo i na regionalnoj razini imati određene prioritete i razvojne ciljeve i kako ćemo ih prepoznati? Dobro, neke su potrebe očite. Očito je da su potrebna veća ulaganja u biomedicinu jer za deset godina Hrvatska neće imati liječnika budući da kapaciteti za medicinske fakultete nisu danas povećani. Nadalje, bez razvoja tehničkih znanosti sigurno nemamo mogućnosti razvoja proizvodnog sektora, a dobar dio radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ima nižu obrazovnu razinu i oni nemaju gdje raditi. To su sve teme koje bismo zajedno, sveučilišta i oni koji vode zemlju, trebali zajednički dogovarati, a ne prebacivati lopticu jedni drugima, što se sada radi.

Varaždin prednost

Moramo iskoristiti svoje potencijale tako da pomognemo Hrvatskoj

Obično se misli kako bi vašim izborom za rektora u Varaždin došlo više novaca za fakultete i investicije, no ne može se to shvatiti tako doslovno, zar ne? Što bi vaš izbor za rektora značio za FOI, Varaždin, pa i cijelu regiju?
Mojim izborom za rektora Sveučilište u Zagrebu bi prije svega pokazalo da je otvoreno, sveobuhvatno i da su zapravo sve sastavnice sveučilišta i svi kampusi našeg Sveučilišta u Hrvatskoj ravnopravne. Drugim riječima, da Sveučilište u Zagrebu nije centralizirano i usmjereno samo na Zagreb. To što dolazim iz Varaždina mislim da mi je prednost jer poznajem probleme fakulteta koji su manji ili dislocirani u odnosu na središnjicu. Što se tiče povlačenja više novaca i više investicija, moram reći da su neke investicije već pokrenute. Gradi se studentski restoran, gradit će se novi kampus, dakle, riječ je o investicijama Sveučilišta u Zagrebu koje će se još razvijati, koje će podići standard i sigurno privući nove studente. Naravno, sveučilište ima nekoliko takvih projekata u Zagrebu i ovaj u Varaždinu, no treba osigurati da je ovaj kampus jednakopravan svakom drugom kampusu koji se gradi u Hrvatskoj. Mislim da Varaždin, Varaždinska županija i regija ima potencijala za kvalitetan razvoj, a razvoja nema bez kvalitetnog visokog obrazovanja i ulaganja u visoko obrazovanje.

Nema predavanja drugdje zbog “torbarenja”

Rektor Sveučilišta Sjever u intervjuu za Regionalni tjednik istaknuo je kako je čelni čovjek Sveučilišta u Zagrebu zabranio profesorima da predaju kod njih.  Hoćete li to promijeniti budete li izabrani?
To nije odluka čelnika Sveučilišta u Zagrebu, nego Senata kojom se regulira rad profesora na drugim institucijama visokog obrazovanja kako bi se zaštitila kvaliteta nastave, odnosno preveniralo ono popularno “torbarenje“. Nastavnici Sveučilišta mogu sudjelovati u nastavi na drugom visokom učilištu ukoliko postoji potpisan međusveučilišni sporazum koji to regulira. Sveučilištu Sjever želim da se jasnije pozicionira, razvija kvalitetne studije s vlastitim nastavničkim kadrom i da postane međunarodno prepoznato u istraživačkom smislu, a ne da troši vrijeme na ovakve prozivke.

Izvor:
Foto: