Varaždinski gradonačelnik Goran Habuš

Državna komisija poništila je natječaj Fonda za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša jer su bale u Brezju praktički već pod koncesijom.

Što će sada učiniti, odnosno hoće li sklopiti koncesijski ugovor iako je raskinut ugovor o subvenciji, pitali smo varaždinskoga gradonačelnika Gorana Habuša, s kojim smo razgovarali, osim o još uvijek aktualnoj problematici zbrinjavanja otpada, i o drugim aktualnostima u Varaždinu.

„Žao mi je“

Žao mi je zbog poništenja natječaja Fonda, ali se nadam da su Ministarstvo i Fond iz toga izvukli pouku te da ćemo u najkraćem mogućem roku zajednički naći rješenje i tu sramotu na ulazu u Varaždin riješiti zauvijek.
Nije li čudno da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode reagiralo pred potpisivanje koncesijskog ugovora?
I mene čudi da nisu prije reagirali, iako su bili upoznati s koncesijom cijelo vrijeme. No što je tu je.
Zar isto tako nije čudno i neprincipijelno da se gradovima uokolo Makarske sada naređuje solidarnost i prihvat makarskog otpada čak i pod prijetnju zatvaranja njihovih odlagališta ako ih ne otvore za otpad susjeda, dok se takvo što ni ne pomišlja u slučaju Varaždina? Štoviše, gleda se kako spriječiti odvoz varaždinskog otpada u druge sredine.
Kod nas je vjerojatno najveći problem količina otpada. Samo odloženog ima 110 tisuća tona. Ako je nešto dobro u tome što je sve bilo stalo zbog žalbe, onda je to da je u međuvremenu promijenjen pravilnik, tako da Fond može sufinancirati sa 60 umjesto 40 posto. Naravno, uključit će se i Grad jer su građani najmanje krivi za odlaganje u Brezju, ali i oni će nešto morati platiti kroz određeno vrijeme. Isto tako dobra vijest je i intenzivan rad na daljnjoj primarnoj selekciji s kojom je Varkom krenuo još 2003. godine. Da je razvijana kasnijih godina, danas bi sigurno u Brezju bilo manje otpada. Budući da je selekcija sada i zakonska obveza, uz pomoć Fonda uvodimo nove kante po domaćinstvima, a gledamo i na podzemni sustav odlaganja otpada. Da se tako radilo prije, danas bismo imali manje probleme i više bismo se bavili, primjerice, kako doći do novca iz EU fondova za druge projekte i tome slično. No sve to ne znači da nam je to u drugom planu. Dapače.

Dvije koncesije, ali…

Je li do spora oko komunalnog otpada, odnosno ništetnosti ugovora teškog 125 milijuna kuna, došlo jer nije bilo primjerenih razgovora? Zašto se nije uspio postići dogovor oko kompromisnog rješenja za zbrinjavanje baliranog otpada po cijeni od 700 kuna te eventualnu razliku u slučaju dobivanja spora?
Što vam je? Bilo je jako puno razgovora, kako s T7 VIS-om, tako kasnije i CIOS-om. Međutim, tu se zaboravlja jedna bitna stvar koja visi kao mač nad tim ugovorom: optužnica USKOK-a. Osobno sam išao u DORH pitati što učiniti kada se nudila niža cijena, odnosno mogu li sklopiti aneks ugovora. S obzirom na optužnicu u kojoj nije upitna samo cijena, nego zamjena zemljišta te drugo, rečeno mi je da se u to ne ulazi. Istodobno ni gradski odvjetnici nisu našli način kako da se konzumira ugovor bez posljedica. Jednostavno, kada nešto krene krivo od početka, teško je to ispraviti kasnije. Zato smo morali provesti dvije koncesije, i to uspješno, ali zaživjela je samo ona s Univerzalom.

Vrijednost projekata u Varaždinu veća od 500 milijuna

Je li tu sve u skladu sa zakonom? Pitam to ne samo zbog Univerzala, nego i zbog toga da netko drugi danas-sutra ne dobije jednu vrst zbrinjavanja, a krene s drugom?
Za to postoji prostorna dokumentacija, a kod Univerzala imamo zatečeno stanje. Naravno, kada bi me sada pitali bismo li dali dozvolu da Univerzal radi u Brezju stotinjak metara iza prvih kuća, to nitko normalan ne bi napravio. No netko je nekada dao tu mogućnost, kao i što je dao za energanu. A što se tiče ostalog, mogu reći samo da tako dugo dok nam nadležne inspekcije ne ukažu ne nepravilnosti, nemamo razloga vjerovati da se nešto ne radi kako valja.
Ne bi li se ipak trebalo provjeriti poštuje li se koncesijski ugovor i koliko je sukladan s natječajnom dokumentacijom gdje se, primjerice, kao mjesto primopredaje navodio Motičnjak, a u ugovoru sjedište koncesionara? Nije li to preveliki raskorak i zapravo pogodovanje?
Za to bih trebao detaljno pročitati dokumentaciju povjerenstva koje je predvodilo koncesiju jer zaista ne znam detalje. Ono što znam je da Varaždin nije zatrpan smećem, a koncesionar radi u skladu sa zakonom i koncesijom koju bismo u suprotnom raskinuli. U usporedbi s drugima, imamo manje problema s otpadom, izuzme li se problem bala koje i dalje stoje u Brezju, ali se barem ne stvaraju nove. Imali smo i za to rješenje, odnosno koncesionara. Međutim, Ministarstvo je donijelo drukčiju odluku.

Spor s Crtoradom

Osim zbog otpada, Grad Varaždin sudjeluje i u drugim sporovima, kao što je onaj s Crtoradom „težak“ desetak milijuna eura. Zbog odgode zadnjeg ročišta, govori se o nagodbi.
Ne radi se ni o kakvoj nagodbi. Crtorad je podnio tužbu protiv Grada, ali i ja i gradski odvjetnici tvrdimo da nismo prekoračili svoje ovlasti, a i Trgovački sud se proglasio nenadležnim u jednom dijelu te napomenuo da je to zaista bilo i jest u nadležnosti gradskog vijeća. Ne možemo dakle razgovarati o tome je li tom odlukom napravljena ili nije šteta za koncesionara, ali jako mi je žao što u trenutku uoči donošenja odluke na Gradskom vijeću koncesionar nije uopće želio razgovarati. Zbog toga danas imamo odluku kakvu imamo. Ona je na snazi već godinu i pol i sada se vidi da su neke promjene nužne jer pojedine odluke nisu dovele do onoga što smo htjeli. Recimo, besplatni sat parkiranja na Banus placu nije polučio rezultat. Bit će i ukidanja nekih parkirnih mjesta, uvođenja novih i tome slično. Oko toga smo voljni razgovarati i u vezi toga smo dali prijedlog na koji smo dobili odgovor.

Razlaz oko JPP-a

Usložnjavaju se prilike u gradskoj upravi, odnosno Gradskom vijeću. Kako to da niste uspjeli osigurati većinu za svoj prijedlog o JPP-u?
To što prijedlog nije prošao nije dokaz krize gradske vlasti. U ovom Gradskom vijeću do sada se pokazalo da je moguće osigurati i jednoglasnu podršku kada smo imali dobre prijedloge koji se nisu dali ispolitizirati. I to mi je i drago. Oporba može uvijek progovarati ako nešto ne smatra dobrim, ali onda očekujem i konstruktivne kontraprijedloge. Tako je bilo do sada, vjerujem da će tako biti i ubuduće.
Iza vas nije stao ni HSLS, iako je dio koalicije, a zbog nedolaska jednog vijećnika javila su se nagađanja da i SDP nije baš oduševljen JPP-om.
Suradnja sa SDP-om, kao i ostalim koalicijskim partnerima, sasvim je korektna i dobra. Teško mi je reći što se dogodilo prilikom glasovanja o JPP-u: je li posrijedi bio strah, neupućenost ili neinformiranost. U svakom slučaju tu nije bilo politike jer od 25 vijećnika osam je bilo „za“, a 16 „protiv“ i to treba uvažavati.
 

Hoće li NS-R biti autoritativna stranka ili čak sljedba?

Bojite li se da će sličnu sudbinu doživjeti i drugi projekti?
Ni govora. Uostalom, bez obzira na sve, dogradit ćemo škole, bilo pomoću EU fondova, bilo kreditom koji je zadnja mogućnost, a već smo ostvarili i niz drugih dobrih stvari. Recimo, tu je Sveučilište Sjever čijeg značaja za regiju danas još nismo vjerojatno ni svjesni. Isto tako drago mi je da se gradi studentski restoran zagrebačkog sveučilišta, a vjerujem da će se ostvariti i veliki projekt FOI-ja na prostoru bivše Glazbene škole, kao i novi studentski dom. Ovim projektima stvara se nova perspektiva grada Varaždina u segmentu visokog školstva, a nismo zaboravili ni druge segmente, prije svega gospodarske projekte. Tako na prostoru bivše vojarne u Optujskoj, koji Grad Varaždin ima trenutno na čuvanju, pripremamo projekt poduzetničkog inkubatora ili kreativne industrije jer je to uvjet za potpisivanje ugovora s DUUDI-jem. Ukoliko uspijemo sklopiti ugovor prije nego što TP II bude spreman za financiranje, moguće je da će se i on graditi u Optujskoj budući da nam nije izrijekom rečeno da tu ne smijemo graditi, već da kod alokacije može biti problem brzina prijenosa vlasništva.

Kritika oporbe

Nisu li pobrojani projekti ipak mali s obzirom na vertikalu vlasti? U HRAST-u vele da se nekada više radilo, a HDZ veli da se svugdje uokolo gradi samo ne u Varaždinu.
To su vjerojatno rekli HDZ-ovci koji nisu iz Varaždina. Samo vrijednost gore nabrojanih projekata veća je od 500 milijuna kuna. Činjenica je da se aktualna situacija ne može uspoređivati s onom od 2005. do 2008. godine kada Hrvatska ne da nije bila u recesiji, nego je bilježila rast. No iako stagniramo već petu godinu, ipak se gradi. Primjerice, studentski restoran, obnovljena je zgrada Sveučilišta Sjever, pa i POS, usprkos svim teškoćama. Tu je i niz komunalnih projekata koji također idu iz proračuna, pa se može reći da je trenutno možda najveći investitor na području grada upravo Grad Varaždin, iako ima i privatnih investitora, kao što je Marlex-Invest koji gradi na dvije lokacije, a konačno bi trebala krenuti i izgradnja Spara na Banfici za što su dobivene sve dozvole. Dokumentaciju za novi objekt je sredilo i poduzeće Gastrocom, a možda će u Brezju opet graditi Solvis. Možda se sve to nekima čini malo ili nedovoljno, ali ako usporedite s drugim sredinama, onda se stvara prava slika s kojom moramo biti zadovoljni, pogotovo s obzirom na recesiju u zemlji.
Može li i izlazi li Grad Varaždin u susret gospodarstvu od kojeg se očekuje da nas izvuče, posebice malim poduzetnicima i obrtnicima koji i uglavnom zatvaraju lokale žaleći se na spomeničku rentu i slična davanja?
Spomenička renta je zakonom utvrđena i tu nemamo utjecaj. No zato potpomažemo na druge načine. Imamo kredite za sufinanciranje već odobrenih kredita, kao i kreditnu liniju u visini od 15 milijuna kuna kod koje sufinanciramo s milijun kuna kamatu, zahvaljujući čemu je ona pala na 2,9 posto. Stoga ne čudi da je iskorišten sav predviđeni novac i već radimo na novom aranžmanu s PBZ-om. Taj naš model počeli su uvoditi i drugi gradovi. Ukazao bih i na dobru suradnju s udrugom obrtnika na čiju smo inicijativu donijeli odluku da ulaskom Grada u sustav PDV-a nećemo povećavati najamninu, ugostiteljima tijekom zimskih mjeseci ne naplaćujemo terase, a pripremamo odluku da će se moći izlagati besplatno ispred radnji u središtu tijekom cijele godine. Dakle, koliko god možemo, izlazimo u susret obrtnicima i poduzetnicima koji su, na svu sreću, jako žilavi.

EPK – san ili…

Europski parlament je u četvrtak, svega dan prije raspuštanja, izglasao produženje programa Europske prijestolnice kulture (EPK) i nakon 2019. godine, čime je omogućeno kandidiranje hrvatskih i irskih gradova za ovu prestižnu titulu jer na red 2020. dolaze upravo Irska i Hrvatska. Zanimanje za titulu EPK 2020. prvi u Hrvatskoj je pokazao Grad Varaždin, a koliko je izgledno da to i postane?
Krenuli smo dosta rano s pripremama za kandidaturu za EPK. Već smo obišli gradove u okruženju koji su bili EPK te od njih dobili i pozitivna i negativna iskustva, odnosno naputke kako se pripremiti. Bude li o kulturnoj prijestolnici odlučivao uistinu neovisan žiri na temelju jasnih kriterija, a ne „na mišiće“ ili političkoj liniji, onda vjerujem da Varaždin ima šansu postati EKP, tim više što do prije nekoliko godina jedan od uvjeta više nije minimalno 100 tisuća stanovnika, a bilo je i manjih gradova od Varaždina koji su nosili tu titulu.
Varaždin će imati jaku konkurenciju kod izbora EPK 2020. jer svoju kandidaturu najavljuju svi naši veći gradovi, počevši od Splita i Rijeke, pa do Osijeka i Dubrovnika. Bi li izgledi Varaždina bili veći da se kandidira zajedno sa Čakovcem, Koprivnicom, Krapinom i Bjelovarom, kao što je Maribor uspio dobiti titulu skupa s Ptujem, Novim Mestom i drugima? Podržavate li tu zamisao HDZ-a o okupljanju svih stranaka, kao i drugih gradova?
To nije inicijativa HDZ-a, već naša. Naime, već smo razgovarali s nekim gradovima, a održali smo i međustranačko vijeće na kojem smo obavijestili sve stranke u Gradskom vijeću i od njih tražili podršku kod kandidature za EKP jer prednost imati politički konsenzus oko ovako velikog projekta koji će se zbiti 2020. godine, dakle, nadilazi moj mandat i duboko zadire u mandat budućega gradonačelnika. Maribor je primjer koji je loše prošao upravo zbog političkog neslaganja, kao i zbog pada gradonačelnika i drugih nesretnih okolnosti. Zbog svega toga nisu dovoljno kapitalizirali priliku koju im je donijela titula EPK. To si Varaždin ne bi smio dopustiti.
Što ako se ipak ne uspije, odnosno što se dobiva ako se uspije?
Biti EPK 2020. nije imperativ. Ništa strašno neće se dogoditi ako ne uspijemo. Međutim, ovo je prilika da uz sve što smo si zacrtali kroz strategiju razvoja turizma i kulture dobijemo i tu titulu. Europski novac tu nije presudan jer se dobiva milijun do milijun i pol eura, što je bila kap u moru za Graz, no za nas je to ipak značajniji iznos. Iz ovog je jasno da gradovi nose najveći teret uz pomoć države i nadležnih ministarstava. No iskustvo velike većine bivših prijestolnica pokazuje da su kapitalizirali titulu ne samo jedne, već i idućih godina kroz porast turističkih noćenja, infrastrukturu i drugo. Naravno, neki su u tome bili više, drugi manje uspješni. Najveći izazov održivost projekata. Naime, morate imati više od sto događanja, od čega dvadeseta može ostati trajnog karaktera, kao što je slučaj u Grazu gdje je bilo više od tisuću zamisli o događanjima od kojih je ostvareno njih stotinjak. Tu nije bilo mjesta politici, već ljudima od struke.

Vlast stabilna

Usprkos trudu koji se ulaže, neki su već isključili Varaždin zbog, kako navode, nestabilnosti gradske uprave. Što velite na to?
To je jako subjektivno gledanje, a dijelom i pristrano. Uostalom, gradovi na moru, osobito Dubrovnik, toliko su turistički snažni da ne vidim potrebe za njegovo kandidiranje, dok bi za gradove na kontinentu to itekako značilo. Nadam se da će to imati na umu i članovi žirija, odnosno komisije.
Dakle, vlast u Varaždinu je stabilna?
Definitivno. Predodžba o nestabilnosti vjerojatno se stvorila zbog odluke Gradskog vijeća da se školski objekti ne grade po modelu javno-privatnog partnerstva. Glavni razlog za to vidi u strahu i odbojnosti prema JPP-u koji je stvoren zbog dosadašnjeg iskustva s gradskom dvoranom na Dravi. Međutim, taj projekt ničim ne dovodi u pitanje model JPP-a, već je glavno pitanje je li trebalo tada graditi tu dvoranu ili nije, a imajući u vidu da za nju danas dajemo godišnje 18 milijuna kuna, a toliko i država, i tako još dvadesetak godina.
Uspijeva li se to redovno plaćati?
Da, na svu sreću. Naravno da bi nam bilo lakše da toga nema jer se radi o gotovo deset posto današnjeg gradskog proračuna, dok je u vrijeme početka projekta gradski proračun bio 340 milijuna i tada to nije bilo tako značajno opterećenje. Međutim, veseli me da naša Arena još dobro posluje u odnosu na druge.

Izvor:
Foto: