Povežite se s nama

U fokusu

Očajni stanari Supilove: da bi došli do ulaznih vrata hodamo po tuđoj zemlji, ostali smo bez parkinga i pristupa javnoj cesti…

FOTO : IVAN AGNEZOVIC

Objavljeno:

- dana

Ostali su bez parkirnih mjesta, a ni prostor pred samim ulazima u zgradu nije njihov, baš kao ni pločnici. Kako bi otvorili vrata zgrade u kojoj žive moraju zakoračiti po tuđem zemljištu.

Zvuči nevjerojatno, ali to su problemi brojnih stanara Supilove i Zagrebačke ulice u Varaždinu.

Problemi nisu od jučer, oni sežu godinama unazad, ali su kulminirali kad je Marlex kupio VTC, zgradu propalog Stanoinga. Potom je investitor odlučio urediti i zgradu, ali i prilaze zgradi, kao i parkiralište, koje je kupio zajedno s VTC-om.

Investitor na to ima pravo, slažu se stanari s kojima smo razgovarali, a rješenje očekuju od Grada, koji je, kažu, i odgovoran za sve što se sada događa.

– Probleme nije stvorila ova gradska vlast, ali su obećali da će ih riješiti. I tko drugi uopće i može, ako ne Grad – slažu se stanari.

Stanari zgrada oko VTC-a uskoro tako neće imati gdje parkirati vozila, a zanimljivo je i da kontejneri s otpadom stoje, ili na tuđem (Marlexovom) zemljištu, ili je pak do njih nemoguće doći vozilom jer nema prolaza (pristupna cesta i čestice oko zgrada su u vlasništvu novog investitora).

Kako je došlo do ove takoreći bezizlazne situacije?

Kada se tražila građevinska dozvola za VTC, trebalo je ˝prikupiti˝ dosta zemljišta. Stanoing, koji je gradio VTC, zato je svoja zemljišta, koja su bila dio parcela koje su se vezale uz okolne zgrade, objedinio u jednu veliku i na njoj izgradio VTC. Sve to je dopustio nekadašnji državni ured, koji je kasnije pripojen gradskom uredu.

Činjenica je da su i sve građevinske dozvole na cijelom tom kompleksu Zagrebačka – Supilova oko VTC-a izdane od strane Ureda državne uprave za vrijeme prijašnje gradske vlasti, bez da se vodilo imalo računa o parkirnim mjestima koje je trebalo osigurati za veliki broj stanara i korisnika poslovnih prostora koji se nalaze na toj lokaciji.

Treba naglasiti i da sve te zgrade imaju uporabne dozvole, bez obzira što nemaju prilaz do javne prometnice.

– Iako se radi o privatnim parcelama, Grad Varaždin će s novim vlasnikom i stanarima tih zgrada učiniti sve da se problem parkiranja riješi – rekli su još početkom godine u Gradu Varaždinu.

Međutim, do danas rješenja nema.

– Jedino su zgrade 50a i 50b imale svoja parkirana mjesta uz ulaze, ali problem je bio što se do njih mora prometnicom koja je na zemljištu VTC-a, dakle koje je u privatnom vlasništvu – objasnio nam je Slobodan Mikić, jedan od stanara.

Inače, sve zgrade uz raskrižje Supilove i Zagrebačke imaju ulaze sa stražnje strane. A tu nema javne prometnice ili prilaza, koji su nužni.

Stoga je nužno trajno rješenje, slažu se Mikić i njegovi susjedi s drugih ulaza Supilove, Miroslav Korenika i Zdravko Vuković.

A trajno rješenje sigurno nije prolazak po privatnom vlasništvu. Grad stoga mora osigurati javnu prometnicu.

A tu javnu prometnicu Marlex namjerava prodati Gradu Varaždinu, a zauzvrat bi poklonili još 1700 kvadrata zelenih površina i pločnika.

Još u svibnju iz Marlex otišla je ponuda prema Gradu Varaždinu, ali odgovora nema. Iz Gradske uprave se pak može čuti da je to preskupi posao, kao i da se time ne rješava cijeli problem.

Predstavnici stanara s kojima smo razgovarali uvjereni su da je ovo što nudi Marlex Invest zapravo jedino rješenje.

Naglasili su da je riječ o petstotinjak stanara koji su se ni krivi ni dužni našli u ovoj nezahvalnoj situaciji, a dodaju kako je u tom krugu i nekoliko gradskih stanova.

– Čeka se Grad Varaždin, sve ovisi o njima – kažu nam stanari. Inače iz Grada su dobili poziv na sastanak koji bi se trebao održati ovaj tjedan. Imaju velika očekivanja i nadaju se kako će se seproblem jednom za svagda riješiti.

U Marlexu očekuju rješenje u korist svih stanara

Iz Marlexa su u svibnju ove godine poslali dopis Gradu Varaždinu u kojem nude na prodaju čestice na kojima je prilazna cesta. Uz to predlažu da svaka strana, Marlex i Grad Varaždin, naprave svoju procjenu vrijednosti zemljišta.

U Marlexovoj ponudi stoji i da su spremni Gradu besplatno ustupiti travnatu površinu i pločnike. Također, ukoliko se postigne dogovor, spremni su dvije godine pričekati da im Grad plati pristupnu cestu.

Ne dolazi u obzir da kupujemo skupu cestu, struka je za preparcelaciju čestice

Zbog problema s kojima su suočeni stanari Supilove i Zagrebačke ulice obratili smo se i Gradu Varaždinu.

Gradonačelnik Neven Bosilj opširno nam je objasnio kakav je stav Grada Varaždina.

Njegovo priopćenje donosimo u nastavku:

Za razumijevanje problema spomenute parcele, odnosa investitora Marlexa i stanara u okolnim zgradama nužno je napomenuti da je današnja situacija izravna posljedica neodgovornosti i kojekakvih odluka koju su donosile gradske vlasti u razdoblju između 2001. i 2010. godine. Kako bi se bolje razumjelo ovu situaciju valja dati i neke važne informacije koje daju precizniju sliku ovog problema.

Navedena problematika, a kako to ističe i sam Marlex u svom dopisu od 16. svibnja 2023. godine, prvenstveno se odnosi na rješavanje međuvlasničkih odnosa između Marlexa, ali i drugih suvlasnika kč.br 17578.

Uvidom u zemljišnim knjigama vidljivo je da Marlex nije jedini uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine. Upravo zbog ove činjenice, a prema neovisnom mišljenju dva različita odvjetnička ureda u ovom se slučaju/sporu radi o međuvlasničkom problemu kojeg primarno treba rješavati sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (npr. osnivanjem nužnog prolaza, prava služnosti puta i provoza, i drugim primjenjivim propisima). Pravno gledano Grad Varaždin u ovaj se spor između privatnih vlasnika ne treba miješati niti je to preporučljivo.

Uključivanjem Grada u ovaj međuvlasnički problem, ili odnose privatnih vlasnika ja bi kao gradonačelnik abolirao sve radnje i postupke koji su se događali u spomenutih desetak godina s početka dvije tisućitih, a koji i jesu uzrok današnjoj situaciji.

Marlex, koji nije jedini vlasnik navedene čestice, za željenu novu prometnicu kao rješenje problema traži više novaca nego je uplatio za cijeli objekt s uključenom česticom (a koja uključuje i podzemnu garažu, nadzemna parkirališta i cestu). Prihvaćanjem takvog njihovog zahtjeva ja bih kao odgovorni gradonačelnik izdao sebe ali i sve građane koji su u izborima za gradonačelnika birali odgovornost i rad u javnom interesu. Nezamislivo mi je da se na taj način neodgovorno raspolaže javnim, proračunskim novcem. I ne muče me moguće političke optužbe od strane onih koji su stvorili ovakav problem. Ne plašim se niti njihovih anonimnih prijava (u čemu su se prozirno iskazivali više puta u ovih dvije godine od poraza na izborima) za nekakvo pogodovanje u slučaju ovakvog rješenja s nezamislivo visokom cijenom. Za mene je kao čovjeka, ali i kao gradonačelnika, neprihvatljivo i nezamislivo platiti za uski prilaz/prolaz više novaca nego je u stečajnom postupku prodan cijeli kompleks. Jer, otkupom te čestice Grad bi, uz to što bi potrošio oko 1 milijun Eura proračunskih sredstava svih građana, preuzeo obveze i buduće troškove uređenja, održavanja, zimske službe za tu tzv. cestu, a Marlexu bi ostali svi prihodi od prodaje i najma parkirališnih mjesta koje bi ostvarivao. Prevedeno, ta se logika svodi na formulu: obveze Gradu, prihodi Marlexu. Neće proći! Ta nekretninska i špekulantska logika je možda razumljiva nekima, ali meni, a niti našim građanima sigurno nije. U ovim uvjetima kad se zbog inflatornog udara vrlo teško nosimo s problemima velikog porasta troškova održavanja dosegnutog društvenog standarda u našem gradu, kad svaki cent prevrćemo u rukama prije odluke što s njom napraviti, ovakvo bi rješenje bilo i negacija zdravog razuma.

Rješenje sam prepustio struci, a ona je na 3. sjednici Povjerenstva za razmatranje i stručnu analizu zaprimljenih inicijativa za izradu i donošenje prostornih planova odnosno njihovih izmjena i dopuna grada Varaždina održanoj 28. rujna 2023. zaključila da se inicijativa Marlexa ne može prihvatiti na način kako je predloženo u elaboratu investitora te da je potrebno napraviti novi prijedlog preparcelacije koji bi uključio i nova javna parkirališta. Nakon toga, stručna služba je održala sastanak u UO za gradnju i komunalno gospodarstvo i zaključeno je da ‘Zgrada VTC-a’ ima dovoljno parkirališnih mjesta u podzemnim etažama te je struka jednoglasno zaključila da je najbolje rješenje preparcelacija čestice na način da česticu zgrade čini površina građevine uvećana za 1m obodno, a da sva ostala površina bude javno dobro. Možda se to čini kao drastično rješenje, ali ima dosta prednosti: Grad čisti i održava površnu koja je javno dobro, investitor za svoje potrebe ima i više nego dovoljno parkirališnih mjesta, riješeni su svi vatrogasni pristupi te se ne mora sređivati pravo pristupa do garaže na sjevernom dijelu parcele. I to je ono rješenje iza kojeg mogu stati kao čovjek i kao gradonačelnik.

U fokusu

Može li država pokriti troškove da bi vrtići mogli biti besplatni za roditelje?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Mogu li vrtići biti za roditelje potpuno besplatni i koliko se država može i treba uključiti u njihovo financiranje?

To je pitanje koje se svako malo javlja u javnom prostoru, a prošlog je tjedna i međimurski župan i predsjednik Nezavisne platforme sjever Matija Posavec opet otvorio tu temu.

U kontekstu razvoja obrazovanja u lokalnim sredinama, Posavec je rekao da jedinice lokalne samouprave treba u tom smislu potaknuti i osnažiti. Referirao se pritom na jedinstveni projekt koji se upravo realizira u Ludbregu, a riječ je o Newton sobama, kojih je svega 45 u svijetu, a uskoro će se učenicima otvoriti i u Ludbregu. Da bi gradovi i općine i dalje mogli participirati u takvim projektima, Posavec smatra da se treba uključiti i država, i to na način da na sebe preuzme financiranje vrtića, što bi ujedno olakšalo i roditeljima i u konačnici moglo rezultirati time da za roditelje vrtići budu i besplatni.

– Svjedočimo važnom koraku u napretku obrazovanja u našoj zemlji. Projekti poput ovoga razvijaju obrazovanje budućnosti zato je vrlo važno osnažiti općine i gradove da što više kandidiraju i osmišljavaju takve projekte, tako što će ih se osloboditi troškova za financiranje vrtića, odnosno da država preuzme i financirane predškolskog odgoja, poput osnovnih škola. Time bi se roditelji oslobodili troška za vrtić u cilju demografske revitalizacije, a s druge strane, općine i gradovi bi mogli realizirati više projekata u obrazovanju koji djeci osiguravaju visoke kompetencije – naglasio je župan Posavec.

Podsjetimo da se država prošle godine po prvi put uključila u financiranje dječjih vrtića koje je isključivo bilo na leđima općina i gradova. Međutim, prema uredbi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odnosno odluci Vlade, to financiranje nije za sve jednako.

Glavni je kriterij indeks razvijenosti, što znači da gradovima poput Varaždina i Čakovca pripada najmanje, a na neki način zakinuti su svi gradovi i općine koji spadaju u viši rang indeksa razvijenosti.

Tako da prema spomenutoj odluci Vlade slabije razvijeni gradovi i općine dobivaju 50 posto prosječne cijene smještaja u vrtićima na razini Hrvatske, a razvijenije sredine, poput Varaždina i Čakovca tek 6,25 posto prosječne cijene.

To je naravno izazvalo dosta polemike na političkoj sceni, a odluci Vlade o financiranju vrtića, od kad je stupila na snagu, protivili su se mahom načelnici i gradonačelnici iz redova SDP-a. I u SDP-u su prošle godine u javnom prostoru komunicirali inicijativu za besplatnim vrtćima.

Treba naglasiti i da je ekonomska cijena vrtića porasla unazad dvije godine, a da gradovi i općine i dalje nastoje pokrivati razliku da bi vrtić roditeljima poskupio minimalno, ili da ostane na istoj razini kao prošlih godina.

Sredstva za pokrivanje sve većih cijena vrtića načelnici i gradonačelnici osiguravaju u svojim proračunima. Stoga međimurski župan smatra da ih treba rasteretiti tog troška, posebice iz razloga jer sada država u troškovima ne participira u svim sredinama jednako.

Roditelji izdvajaju više od 100 eura mjesečno samo za vrtiće

Ovisno o gradu ili općini, odnosno ovisno o tome s kolikim postotkom pojedina sredina sufinancira vrtiće, roditeljima i dalje ostaje veliki trošak na leđima.

Primjerice, u Varaždinu roditelji plaćaju 117 eura za prvo dijete, a kao i u ostalim gradovima i općinama prošle je godine porasla ekonomska cijena vrtića koja sada iznosi 280 eura po djetetu. To bi konkretno značilo da bi roditelji plaćali mjesečno 280 eura da nema sufinanciranja.

Slično je i u ostalim sredinama. Međutim, kad se uzmu u obzir ostali životni troškovi, posebno za roditelje s više djece, rasterećenje od plaćanja vrtića zasigurno bi bilo i više nego dobrodošlo. No, odluka o tome bit će politička.

Potrebna je politička volja

S međimurskim županom složio se i gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, domaćin prošlotjedne konferencije za medije.

Grad Ludbreg spada u VII. skupinu prema indeksu razvijenosti, odmah iza Varaždina i Čakovca koji su središta županija. S jedne strane ovo je priznanje da se grad razvija u dobrom smjeru. Međutim, kad je u pitanju financiranje vrtića od strane države, Ludbreg je zakinut, smatra Bilić.

Prema odluci Vlade država tako u Ludbregu sufinancira vrtiće sa 12,5 posto.

Također, kao i u većini gradova i općina, i u Ludbregu je porasla ekonomska cijena vrtića. Međutim, Grad je nadoknadio razliku da roditeljima cijena ne bi rasla.

– Grad Ludbreg nastoji maksimalno olakšati roditeljima, koliko god je moguće. Isto tako cilj nam je i nastaviti s projektima poput LORI-ja, koji je jedinstven i ima dodanu vrijednost, a to je činjenica da našim učenicima omogućava da imaju iste mogućnosti kao njihovi vršnjaci u razvijenijim zemljama. Država ima i novca i mogućnosti da podupire obrazovanje, od najranije dobi i potrebna je samo politička volja da se osigura financiranje vrtića na način da se i gradove i općine, ali i roditelje maksimalno rastereti – rekao je gradonačelnik Bilić.

Bosilj najavio Ustavnu tužbu zbog vrtića

Gradonačelnik Varaždina neven Bosilj u nekoliko je navrata rekao da Vladina uredba o financiranju vrtića zapravo krši ustavna prava navodeći kako Vladi očito nisu sva djeca jednaka.

– Kriterij sufinanciranja dječjih vrtića trebao bi biti drugačiji i trebao bi biti jednak za svako dijete u Hrvatskoj, odnosno kriterij dodjele sredstava ne bi trebao biti razvijenost regije u kojoj dijete pohađa vrtić jer je to diskriminirajuće prema mjestu rođenja i stanovanja djeteta. Gradovi s istim stupnjem indeksa razvijenosti nemaju jednak broj djece niti izdvajaju isti postotak proračuna za dječje vrtiće. Odluku koliko će izdvajati za vrtiće, donosi svaka jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave – samostalno i proizvoljno. Stoga je ponajprije nužno uspostaviti jedinstvenu metodologiju izračuna ekonomske cijene vrtića na nacionalnoj razini. Istovremeno, nužno je osigurati da se u ukupan trošak (ekonomsku cijenu vrtića) uračunaju i zakonom propisane plaće zaposlenih u svim vrtićima budući da iste čine skoro 80% ukupnog troška svakog vrtića – govorio je Bosilj.

HDZ prozivao Bosilja zbog dizanja cijena vrtića

U raspravu oko cijena vrtića i tko bi koliko trebao sufinancirati u više je navrata komentirao i varaždinski HDZ. Damir Habijan, aktualni ministar gospodarstva, prošle je godine u više navrata prozivao varaždinskog gradonačelnika jer je Grad povisio cijene vrtića.

– SDP-ovci jedno govore za potrebe nacionalne politike, očito za predizbornu kampanju, a nešto sasvim drugo provode u gradu Varaždinu – govorio je Habijan prošle godine, a isto su više puta ponovili i ostali HDZ-ovci.

Vlada novom mjerom izdvaja preko 70 milijuna eura godišnje

Od jeseni prošle godine Vlada sufinancira vrtiće i to od 6,25 % pa do 50 % prosječne cijene smještaja po djetetu, ovisno o stupnju razvijenosti pojedinog grada, odnosno općine.

– Osiguravamo sredstva jedinicama lokalne i područne samouprave za dječje vrtiće čiji su oni osnivači kao i za privatne vrtiće. Prva smo Vlada koja je osigurala sustavnu podršku u financiranju dječjih vrtića, od doprinosa od 6,25 posto pa čak do 50 posto prosječne cijene smještaja po djetetu, ovisno o stupnju razvijenosti pojedine sredine – govorio je premijer Plenković.

Godišnje će se za ovu mjeru izdvajati preko 70 milijuna eura.

Spomenimo i da je besplatne vrtiće još prije četiri godine predlagao i HNS.

Nastavite čitati

U fokusu

Varaždinci i Međimurci imali manju neto plaću od hrvatskog prosjeka

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je za prosinac 2023. iznosila 1191 eura, što je za 13.9 % više nego za prosinac 2022.

Kretanje državne prosječna plaća je dobar indikator općeg ekonomskog stanja, ali se između različitih sektora gospodarstva može jako razlikovati. Isto vrijedi za geografske razlike, tj. razliku u prosječnoj neto plaći po županijama.

Najveća prosječna neto plaća je u prosincu prošle godine bila u Gradu Zagrebu, koji se gleda kao zasebna jedinica jer ima ovlasti županije. Iznosila je 1370 eura neto, odnosno 179 eura ili 15 % više od državnog prosjeka. Slijede Zagrebačka županija s prosječnom neto plaćom od 1210 eura, Primorsko-goranska s 1194 eura, Karlovačka s 1167 eura i Krapinsko-zagorska s 1154 eura.

U Varaždinskoj i Međimurskoj županiji prosječna neto plaća za prosinac bila je manja od hrvatskog prosjeka. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je ona za Varaždinsku županiju iznosila 1102 eura, a za Međimursku županiju 1099 eura.

Ipak, u obje sjeverne županije plaća je rasla u odnosu na prosinac 2022. godine i to za 13,5 %.

Najmanje plaće u prosincu prošle godine bile su u Virovitičko-podravskoj županiji i njihov prosječni neto iznos bio je 1050.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje