GODINE NISU VAŽNE

Da Marija Medved te večeri na plesu u varaždinskoj Udruzi samaca nije sama sebi obećala kako neće, po tko zna koji put, propustiti ples kad dame biraju; da Ignac Kudelnjak nije baš te večeri po prvi put došao u Udrugu samaca; da u dvoranu nije ušao baš u trenutku kad je voditelj pozvao dame da izaberu partnera za sljedeći ples, i da se Marija nije okuražila sama sebi ispuniti obećanje…Što bi bilo kad bi bilo…

No, tko zna, da se nije sve odvijalo upravo ovim scenarijem, bi li Marija i Ignac ovih dana proslavili svoje deseto zajedničko Valentinovo? Jer, nedugo nakon tog plesa, i prve kave nasamo u kavani “Dora”, njih su se dvoje vjenčali i danas su kao prvi bračni par Udruge, njezini počasni članovi. Jedina je razlika što Marija danas zna s kim će plesati kad dame biraju.

Dame biraju

Kad su započeli taktovi njihovog prvog zajedničkog plesa, Marija je bila 62-ogodišnja umirovljenica koja je dotad punih 30 godina sebe i troje djece prehranjivala Varteksovom plaćom pa potom mirovinom, dok je otac dvoje djece Ignac u 72. godini bio udovac. Po treći put. – Čim sam ušao u dvoranu i pogledao oko sebe, znao sam da sam našao svoju četvrtu suprugu. Dok mi je glavom proletjela misao “ovo će biti moja žena” i pokušao sjesti, ona mi se objesila oko vrata i morao sam na plesni podij. Vjerujte, nije mi bilo nimalo teško, smije se gospon Ignac dok gleda profinjenu ženu u haljini od ljubičaste čipke, crnom sakoiću i balerinkama.

Vjenčanje

Nije prošlo dugo, a Marija Medved je postala gospođa Kudelnjak. – Ženili smo se dva puta i imali dvije svadbe. Odvojeno kod matičara i u crkvi, smije se Ignac, koji baš i ne ljubi oltar. – “Jer jedino vjerujem u prirodu koja sve stvara i uništava”- ali je Mariji za ljubav brak okrunjen i u crkvi. – Svadbe su nam bile baš vesele, s puno prijatelja, našom djecom i unucima, govori Marija. Iskustvo pokazuje da su prvo djeca ta koja zamjeraju roditeljima brak u tim godinama, jer uloge se u tom slučaju okreću – djeca si dozvoljavaju da budu kreatorima sudbine poznijih godina svojih roditelja, iako zaljubljenost, očigledno nema veze s godinom rođenja. Ali, Ignac i Marija imaju sreću, pa su im djeca velika podrška.

 

Marija će za Ignaca reći da je pravi gentleman, a on za nju da je dama

Kad ju je pitao da mu bude žena, Ignac ju je pitao samo može li pristati na jedno – da nikad nema podigntog tona u kući niti psovke, već da se sve nesuglasice rješavaju razgovorom. Svakome tko je u braku jasno je o kakvom teškom zavjetu je riječ. No, Marija i Ignac još ga nisu prekršili. Iako je Marija ona temperamentna u vezi, a Ignac, kako veli “stabilizator”.

Tricikl

Nakon sklapanja bračnih zavjeta Ignac je svojoj Mariji prepustio da odluči gdje želi živjeti. Zato su prve tri godine živjeli u vlastitom stanu u Zagrebu, da bi se ipak vratili i skrasili u Varaždinu. Jer, tako je Marija željela, a Ignacu je bilo svejedno.

Marija Kudelnjak sa 72 godine djeluje istovremeno krhko i kao žena jakog karaktera. Sjedeći preko puta supruge, u svom stolcu na zatvorenom balkonu stana – obraslog zelenilom, s fotografijama i diplomama na pregradnom zidu, s križaljkama uokolo… – koji je, kako veli, “moja radna soba”, Ignac Kudeljak sa svoje 82 godine elegancijom parira svojoj supruzi. – Uvijek pazimo kako izgledamo, bez obzira u kući ili vani. Ne želimo se zapustiti, kako duhovno tako ni fizički, govori Ignac, koji s Marijom i danas redovito planinari, odlazi u restoran na ručkove ili večere bez posebnog povoda… Marija voli sama trčati dravskim nasipom, za koje vrijeme Ignac sjeda u automobil ili na svoj tricikl i odlazi na, kako veli, druženje s dečkima. – Imamo sreću pa si možemo priuštiti pristojan život bez stresa kako ćemo preživjeti sutra, veli Ignac Kudenjak. – U ovim je godinama prekrasno imati nekoga s kim možeš sve podijeliti. Nema više svih onih “boljki” mladosti – ljubomore, predbacivanja, kredita… Nikad jedno drugo ne pitamo kud ide niti kad će se vratiti, govori Marija. Ali pravilo svih, uskoro 11 bračnih godina, je jedno – ručak je točno u podne. I nema isprike, niti su je ikad trebali, jer nijedno se nije “ogriješilo” o taj ritual. Isto vrijedi i kad odlaze jesti van.

Marija će za Ignaca reći da je pravi gentleman, a on za nju da je dama. 
– U braku je najvažnije povjerenje, oslonac i prvenstveno prijateljstvo, složit će se oboje. Pitanje je bi li, da su se vjenčali prije četrdesetak godina, uspjeli biti upravo to što su danas – prijatelji koji se poštuju i bezuvjetan oslonac jedno drugome. Prema svemu sudeći, čini se da “ljubav” tek s godinama postaje – LJUBAV.  

Izvor:
Foto: