Željko Cecelja, vijećnik HRAST-a

Kad čovjek veli da se politikom ne bavi jer ga zanima vlast nego zbog „općeg dobra“, pomislit ćete dvije stvari. Ili da je naivan ili misli da ste vi naivni. Ali kad vam to veli Željko Cecelja, zvuči drukčije. Jer neće bezrezervno zagovarati samo jednu političku opciju nego će priznati vlastite grijehe i dati – ako i kad ga, prema njegovu mišljenju, zaslužuju – kredit političkim suparnicima.

Prije dvadesete, kad mu je kolega rekao općepoznatu, ali njemu, kao apolitičnom biću, tada stranu uzrečicu: „Ako se ti nećeš baviti politikom ona će se baviti tobom“, tada je mislio da ovaj „laprda“ i sanjao o putovanju u Indiju.

Dvadesetak godina kasnije jedan je od najaktivnijih vijećnika u varaždinskoj vijećnici. Njegova stranka HRAST uspjela je osvojiti čak dva mandata na lokalnim izborima, što je uspjeh ako se zna da je riječ o maloj, novoj i desno orijentiranoj opciji. Ovo zadnje se na sjeverozapadu, barem do nedavno narušenog rejtinga vladajuće koalicije, gledalo ispod oka. Cecelja vjeruje da ga smatraju „desnim smetalom u vijećnici“. Jako ga, veli, nervira uopćavanje i kad se nekome pokušava imputirati nešto napamet.

– Zato što zagovaramo konzervativne vrijednosti, ne znači da smo ultradesničari ili da smo skloni klerikalizmu. Nismo. Nekako sam ovako to zamišljao – čovjek bi se prvo trebao obiteljski srediti, naći se u svojoj profesiji i onda kada dosegne vrhunac i kad postaje samostalan što se tiče obiteljskih i financijskih obaveza – ulazi u politiku oboružan životnim iskustvom. Pokazalo se da je to potpuno krivi put. Politika je zanat. Vele “nek’ mladi idu u politiku, a ne ta starudija premazana svim mastima“. Nisam pristalica da se skidaju plaće političarima. Prilika stvara lopova, a u politici su prilike svugdje oko nas. Idealno bi bilo spojiti jaku ličnost s karakeristikom želje za općim dobrom, kaže Cecelja.

Upravo ste opisali Isusa Krista.
Ma ne… Martina Luthera Kinga, Malcolm x-a, Nelsona Mandellu, Ghandija. Olofa Palmea, Adenauera – političare s karizmom i željom za opće dobro. Danas je teško pronaći takvoga, osobito na poziciji.

S obzirom na to da oni danas djeluju kao neki likovi iz bajke s nesretnim krajem, vratimo se mi realnosti. Što vas najviše muči u Varaždinu? I kao građanina i kao političara. Kakva je uopće realna situacija?
Prije nekoliko godina Varaždin je bio jedan od najpoželjnijih gradova za život u Hrvatskoj. Međutim, ova vlast zanemaruje građane putem sustavno neodgovornog odnosa prema problemima. To se vidi prvenstveno kroz probleme otpada koji niti dan-danas nisu riješeni. Zatim priča o POS-ovim stanovima. Ljudi koji su digli kredite i sada raskinuli ugovore, Grad koji im mora vraćati novac – svi gube. Imam dojam da je gradska vlast ili nesposobna, pa ne zna što treba raditi ili se tako možda radi s nekom namjerom.

Kojom, na primjer? Aludirate li na središnjice stranaka na vlasti?
Pa, moguće. Nije mi jasno kakvi su to ljudi u sustavu. Ako su došli dokle jesu sigurno nisu neinteligentni, nesposobni ili nestručni. Dakle, s obzirom na njihove rezultate, jedino ispada da to rade namjerno.

Politika stranačkih interesa

Ovo je zločesta, loša, nezdrava, stranačka politika, koja protežira samo uski stranački interes svog članstva i ništa drugo.
Današnja politička elita formirana je od ljudi koji su ili nesposobni ili su pijuni koji izvršavaju tuđe interese. Nepojmljivo mi je da su toliko gluhi. Velike stranke su došle na svega 20 posto, praktički samo na svoje članove. Ostali puk kojim upravljaju političke elite totalno je nezainteresiran, pati svoju patnju. S druge strane imamo državu najbogatijih ljudi po broju stanovnika u regiji. Njih oko 240 – Hrvatska je 50. po broju bogatih ljudi na broj stanovnika na svijetu.

Mislite li da se središnjica, svjesna da uz Čačića i njegove ljude nema ovdje šanse, koristi principom zavadi pa vladaj?
Mislim da nije isključena ta teza. To se čak vidi po situaciji koju smo imali koncem lanjske godine, kad je doneseno rješenje o zatvaranju odlagališta bala, zabranjeno baliranje i uopće zamrznuta cijela ta priča.

Tu priču baš ne razumijem. Ako je Varaždin dobar za makarsko smeće, spominjalo se čak i smeće sa zagrebačkog Jakuševca, a varaždinske bale se gomilaju.
Niti ja ne razumijem. Sad se priča kako bi najbolje bilo izvoziti bale… Ne znam tko će to platiti. Smiješno je – sto metara dalje imate rješenje. Ne ulazim u to je li ono najsretnije, ali s druge strane imate akutni problem. Jer te bale sadrže smeće, na žalost, stvarno smeće. Jer postoji otpad iz kojega se reciklažom dobivaju vrijedne sirovine. U Njemačkoj, što meni zvuči nevjerojatno, recikliraju 90 posto. Otkad je zadnja gradska uprava dala ostavku, u te su dvije godine sa 70 tisuća tona uspjeli doći do 130 tisuća tona bala. I što je najgora stvar, to smo mi plaćali. Jer baliranje košta. Zar nije taj novac mogao biti usmjeren u recikliranje? Pitam se zašto se onda uopće stalo sa svime? Govori se o pitanju kaznenog progona bivšega gradonačelnika i ljudi koji su sudjelovali u projektu zbrinjavanja bala. S druge strane očekuje vas tužba koncesionara koji je uredno, po zakonu, dobio koncesiju u ožujku – grupa Cezar. Onda su me uvjeravali da će, ukoliko dođe do tužbe, istu prebaciti na Republiku Hrvatsku. Pa to je neozbiljno. Država je, koliko znam, raspisala koncesiju o tim balama, međutim provedba je stala jer je grupa Cezar uložila žalbu na tu odluku. S pravom. Imam informaciju da spremaju tužbu za naknadu štete.

Još jedna tužba protiv Varaždina. Nisam sigurna, ali mislim da je Varaždin „debeli“ rekorder po tužbi na relacije grad vs. građani?
Gradski je interes, po meni, da se ne parniči. Da eventualnu štetu smanji na najmanju moguću mjeru, ali to ne možete učiniti konfrontirajući se, ići glavom kroz zid i voditi parnice s neizvjesnim ishodom. A baš to Grad radi. I godišnje plaća odvjetničkim uredima enorman novac. Evo, primjerice, ova parnica s T7 grupom. Koliko znam, ta je grupa podignula novčani zahtjev za naknadu štete na gotovo 70 milijuna kuna. Ako netko, sa 10 milijuna kuna štete, podigne istu na 70 – ne možete reći da je to zbog veće odvjetničke naknade. Jer, odvjetnička tarifa nakon deset milijuna je ista. To je, dakle, napravio zato jer očito ima dokaze. Siguran je da će dobiti.

Ne moramo biti zemlja seljaka i konobara

Hrvatska ne mora biti zemlja seljaka i konobara. Imate znanstveno obrazovani kadar, mogućnost njihova smještaja u POS naseljima. Pomozimo im omogućiti da počnu razvijati posao u Varaždinu. Grad bi procvjetao. I onda me pitate zašto tražim ostavku od Habuša? Pa Habuš to sve zna.
Ako ne zna, pa kakvi su mu to onda savjetnici? U gradskoj upravi radi 110 ljudi. Od njih netko mora razmišljati svojom glavom i povezati stvari.
Ovo je zločesta, loša, nezdrava stranačka politika, koja protežira samo uski stranački interes svog članstva i ništa drugo.

Neodgovornost

Od početka do danas tražite ostavku gradonačelnika. Nije li to malo pretenciozno?
Mislite zbog eventualnih osobnih ambicija?

Ne, mislim – niste li preslabi da biste uspjeli u takvoj namjeri?
Kad smo bili na predstavljanjima tijekom kampanje, na radiju sam bio u grupi s Goranom Habušem. On je govorio kako je gradonačelništvo odgovoran posao. Pitao sam ga hoće li prihvatiti plaću koju ima. Rekao je da će prihvatiti plaću, jer bilo bi populistički da se odrekne ili traži manju plaću. Jer to je posao 24 sata dnevno, sedam dana tjedno, posao koji traži apsolutno sve resurse i sposobnosti pojedinca. Tad sam mislio da je zaista ozbiljno shvatio posao. No gdje vi njega vidite tijekom tjedna? Ne velim da bi trebao hodati po placu i razgovarati s ljudima, ali kad razmislim, zašto ne? Gradonačelnika ne doživljavam kao populista, ali ga shvaćam kao čovjeka koji predstavlja grad u kojem žive neki građani i njegova jedina zadaća je njihova dobrobit.

Čini li se to meni ili, kad govorite o placu, aludirate na Bandića?
Odmah mi je, iskreno, pao na pamet. On je osebujan lik i ne mogu ulaziti u njegove grijehe jer tko ih nema.
Današnja politička elita u Varaždinu ili je nesposobna ili su pijuni koji izvršavaju tuđe interese. Nepojmljivo mi je da su toliko gluhi. Velike stranke su došle na svega 20 posto, praktički samo na svoje članove.

Kad ste spomenuli da su velike stranke ostale samo na 20 posto, vidite li tu šansu, odnosno otvoren prostor za neke nove, manje stranke? ORaH Mirele Holy je dobar primjer. Evo, pretekla je laburiste po anketama.
Svakako da je otvoren prostor za, nazovimo ih, stranke čistih ruku. Ljudi koji nisu kontaminirani aferama. Mirela Holy nije iznenađenje jer ona je pokazala političku zrelost i da je pošten političar. Sukobila se s bivšom strankom, nije to tajila i principijelno je vodila svoju politiku pod bilo koju cijenu. Birači su je prepoznali.

Nisu li građani i sami krivi za sve što se događa? Ne izlaze na izbore, kad se štrajka pojavi se stotinjak ljudi…
Previše kritiziraju, a premalo su aktivni. Ili smo jako uljuđeni ili indiferentni. Pitanje mentaliteta nije. Split ima vatreni dalmatinski mentalitet, imamo saozatajne Zagorce, letargične Slavonce… ali svima nam je zajednička politička neosviještenost i nezrelost. Čak i ona ustavna prava koja ima, hrvatski građanin ne koristi na pravi način. Pravo biranja i biti izabran. Znači, ako se vi odričete od tog, ustavom zagarantiranog prava, po meni nemate pravo reći riječ protiv onoga tko je na vlasti. Hrvatski građani nikako da se probude i shvate da su oni ti koji imaju moć u rukama. Glasove.

Dodvoravanje

Govorili ste o interesnim koalicijama. Evo, umirovljenike, bez obzira na programe, zgrabi tko prvi stigne jer znaju da imaju veliko biračko tijelo.
Žao mi je što je u Hrvatskoj uopće potrebno da se umirovljenici sami moraju politički angažirati kako bi ostvarili osnovna prava. To je sramota za svaku stranku na vlasti. Pa nisu oni osnovali stranku zbog političkih ambicija, u smislu vođenja države. Oni imaju jasan interes u smislu da se s njima nitko ne razmeće – da ne budu valuta za potkusurivanje. Jednostavno žele reći: „Uzet ćemo vam dio kolača formalno pa ćete nas valjda bar saslušati.

Čini li vam se da Hrvatska uopće nema definirne političke smjernice?
Nitko ne vodi dovoljno računa o radu već kako da se dodvori kapitalu. Ovaj kapitalizam kakav je zavladao svijetom je svetogrđe. U tom sam slučaju ljevičar. Ja sam politički amater, ne želim karijeru u politici. Kad vidim da netko, bilo tko, želi čovjeku dobro, priznat ću mu to. Što je desno, što lijevo? To je po meni bezvezna podjela. Postoji pošten i nepošten političar. Nepošten političar nije političar nego kriminalac.

Gdje ste vi onda tu?
Uopće nemam osjećaj da sam političar. Gradski sam vijećnik, prije izbora sam rekao da su moja stranka prije svega građani Varaždina i sam grad. Tek onda politička opcija koja me dovela u takvu poziciju.

Primjećujem da izrijekom ne želite spomenuti gospodina Čehoka, ali odmaknemo li se od svega što se sada događa oko njega – zar on nije bio dobar gradonačelnik prema ovim, vašim kriterijima?
Za vrijeme bivšega gradonačelnika, grad je prosperirao. To je činjenica. E, sad, je li za to zaslužan samo bivši gradonačelnik, drugo je pitanje.

U svakom je slučaju okupio pametne ljude oko sebe…
Naravno, tako se i radi. Gradonačelnik je onaj koji upravlja. On je vozač. Recimo kao u Formuli 1. Imate vozača koji vozi, ali i voditelja grupe koji ima i ove koji mijenjaju gume, ulje… Ako jedan kotač ne funkcionira, vozač ništa ne može.

„Jedni“ ili „Drugi“

Imputira vam se prisna veza s Crkvom?
To jednostavno nije istina. Hrast je politička stranka i kao takva, naravno, želi imati dobre odnose s Katoličkom crkvom, ali i s ostalim crkvenim zajednicama u Hrvatskoj. Praktični sam vjernik, idem na misu, krstio sam djecu i ne mislim da je to neka posebnija veza s Crkvom od one koju ima većina prosječnih Hrvata. Ne volim kad čovjeku s kojim niste porazgovarali niti riječ imputirate stvari. O čovjeku kojega ne poznajem ne volim pričati. Ono što sam rekao za gospođu Pusić ili gospodina Habuša ne odnosi se na njih dvoje osobno, nego ne političare Pusić i Habuša. Hrast se sada prepoznao u Savezu za Hrvatsku. Programom smo negdje blizu HDZ-u.

A da vas sutra pozovu u koaliciju?
HDZ? Pa kada bi to bila koalicija na nacionalnom nivou, radi smjene ove vlasti, svakako. Građani to žele. Žao mi je zbog načina na koji funkcionira biračko tijelo u Hrvatskoj. Vi kao mala stranka nemate šansu ući u parlament ako ne potpišete neku koaliciju. Postoji uvriježeno mišljenje: „Ma kaj bum dal glas ovoj stranci – to je bačeni glas“. Tvrdim vam da tu priču prodaju velike stranke. Time se svrstavamo u politiku nalik američkoj – imate „jedne“ i „druge“ – demokrate i republikance. I potom imate, kako je dobro rekao Lenjin, „demokraciju s dvije ruke“ – malo lijevo, malo desno. Žonglira se s jedne na drugu stranu i nemate političkog pluralizma. Nemate politiku koja zadovoljava aspiracije ljudi i pravih potreba ljudi – nego potrebe sponzora određene političke opcije. To je taj problem. Imate situaciju da vam političare kontrolira krupni kapital.

Sve što se događa u politici velika je kuhinja. Razgovaram s pobjednikom Večere za 5. Što biste servirali u idealnoj večeri za idealno društvo?
Za predjelo brokulu s ementalerom u vrhnju, zapečeno u lisnatom tijestu. Servirano s umakom od ružmarina i limuna. Glavno jelo – zarolana piletina punjena blitvom i mozzarelom, za desert kolač od rogača, mariniran i potopljen kompotom od višanja i preliven kremom od vanilije. Kugla sladoleda i šlag uz to.

Spavača ima, a probudit će se kad se Čačić vrati

Još lani u prosincu spominjali ste neslaganje koalicijskih partnera – HNS-a i SDP-a, a sad ne samo da se oni svađaju, nego se unutar jedne stranke događaju podmetanja, nesloga, izbacivanja. Koliko to šteti Gradu?
To je dokaz da je ova Kukuriku koalicija koja je, na žalost, pobijedila i u Varaždinu, okupljena od strane šarolikog društva s raznih strana i kad gledate pojedinačno, svaka stranka je slabija od HDZ-a. HDZ je, zapravo, u Varaždinu najjača stranka, ali ne može participirati u vlasti jer se skupe razne interesne grupe koje preuzmu vlast nad gradom. Ova koalicija HNS-SDP je totalno neprincipijelna. Dovoljno je vidjeti koliko se razilaze oko vitalnih strateških pitanja…

Kako će na tu situaciju utjecati povratak Radimira Čačića? Hoće li to izazvati kompletnu konfuziju?
Mislim da bi moglo. Gospodin Čačić je iskusan političar, osebujan. Ne slažem se s puno stvari koje zagovara, kad gledam njegov rad više je stvari s kojima se ne bih složio, nego s kojima bih se složio. Međutim, on se definitivno pokazao kao sposoban političar. Jest da ima osebujan stil, možda iritantan, koji netko zove bahatošću. Mislim da će njegov povratak izazvati sigurno veliki potres. U HNS-u sigurno, a samim time na sjeverozapadu Hrvatske gdje je baza HNS-a. Mislim da se gospođa Pusić jako zaletjela kad je tako brzo odbacila uopće opciju da ubuduće participira u stranačkoj politici. Ono što mislim o gospođi Pusić zadržat ću za sebe, ali ono što kao političar mogu reći o njoj kao političarki – mislim da je vrlo nesnalažljiva političarka, samoproglašena heroina. Imala je sreću da ju je podržao netko iz kruga u kojem se kreće. Nije dobro procijenila situaciju i snagu Radimira Čačića. Za stranku bi bilo pametnije da se pokušala dogovoriti s njim. Znam da mu je sapunala dasku čim je otišao – vidjela je svoju priliku. Postavlja se pitanje što će Milanović i SDP kad se on vrati? Čekaju nas izbori – prvo europski, pa predsjednički i parlamentarni. S kojim će HNS-om Milanović koalirati? Možda se društvo oko gospođe Pusić malo zamorilo, pa sada čeka. Spavača sigurno ima, ali probudit će se tek kad se on vrati.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović