U galeriji podno dvorca Trakošćan od 21. svibnja može se razgledati izložba “Priča grofičinog ormara”.

Tijekom cijelog ljeta, svake subote i nedjelje od 12 do 17 sati, posjetitelji će moći besplatno razgledati 10 prekrasnih haljina koje je napravila dizajnerica Lidija Gašpar iz Zaprešića. Predstavljeno je osam originalnih autorskih haljina izrađenih po tendencijama mode baroka i viktorijanskog doba te dvije replike haljina banice Sofije Jelačić i kraljice Marije Terezije.

Također, svi će posjetitelji dobiti mogućnost da se osjećaju kao plemstvo prošlih vremena u Trakošćanu. Moguć je najam haljina i muških odora te kostima za šetnju i fotografiranje, fotografiranje s groficom te za publiku svih dobnih skupina animacijski program “Čaj s groficom”, uz još poneko iznenađenje. Mogu se unajmiti i dječje povijesne haljinice, tako da će svaka djevojčica moći postati princeza. Cijena najma je 200 kuna za 90 minuta. Organizatori su najavili održavanje druženja za djecu, trakošćanskih princeza i prinčeva, kako opisuju organizatori, 6. lipnja. Zamišljeno i kao radionica za klinceze na kojoj će učiti kako se pravilno držati, nositi haljinu i lijepo se predstaviti. Posjetitelji mogu kostimirani u noćno razgledavanje dvorca u pratnji grofa i grofice, a pripremaju i dvorske rođendane za djecu te radionice lijepih manira, kao i one dvorskih i salonskih plesova.

Izložba i kostimirane šetnje plod su dugogodišnje suradnje vodstva Dvora Trakošćan i Lidije Gašpar, koja vodi Umjetnički studio “Respect”.

Moglo bi Vas zanimati:

Proljeće u Varaždinu uz čak sedamdesetak događanja

Proljeće kalendarski još nije stiglo, iako se to ne čini prema iznadprosječno toplom vremenu i već pokojem rascvjetanom cvijetu. Nadahnulo...

O zanimljivom projektu i njezinoj ljubavi prema povijesnoj odjeći razgovarali smo s Lidijom Gašpar, koja je i jedna od osnivačica Udruge „Plemićka mladež“.

– Haljine koje su izložene su od skupocjenih materijala te to nisu haljine koje se mogu iznajmiti. One haljine koje su za najam su od materijala koji se lakše mogu očistiti. Već prvog vikenda bilo je iznajmljivanja. “Plemićka mladež” često gostuje u Trakošćanu te tada najviše volimo nositi krinoline, iako sada već pokrivamo sva razdoblja od srednjeg vijeka do 19. stoljeća, ali zbog Draškovića i dvorca Trakošćan, koji je procvao u 19. stoljeću, ondje najradije nosimo viktorijansko doba. Iznajmljivanje haljina je dodatna ponuda, svaka dama može doći i unajmiti haljinu koju želi pa šetati Trakošćanom i oko jezera te se fotografirati. Prvog vikenda je bio maraton u Trakošćanu, pa su uglavnom unajmljivale dame koje su sudjelovale. Jedna grupa od sedam dama bila je iznimna. Također, dvije su žene došle iz Varaždina i po njihovim fotografijama se vidjelo da su uživale. Očekuje nas i dodatni program, šetnja s grofom i groficom. Grof je jako ozbiljan i zna kompletnu povijest, a ja ću ispričati ono što se događalo iza kulisa – objasnila je Gašpar.

Postoji mogućnost da se program nastavi i najesen, ovisno o mjerama, jer tada počinju školski izleti, pa da i djeca vide modu minulih vremena.

Počeci

Ljubav ove dizajnerice prema odjeći, posebno povijesnoj, traje od najmlađe dobi te je dijelom povezana s pričom o osnivanju “Plemićke mladeži” u Zaprešiću 1998. godine.

– Davno sam se bavila modom, ali nisam se u tome našla jer morate napraviti barem jednu reviju godišnje, okupiti manekenke te pratiti diktat koji moda svake godine donosi. Ipak, preokret se dogodio kada su me angažirali da napravim odore za zaprešićke mažoretkinje, po uzoru na bana Josipa Jelačića, a meni se pred očima stalno vrtjela haljina Sofije Jelačić. Kada sam odradila taj posao, željela sam napraviti kolekciju balskih haljina. To je bilo i moje posljednje modno djelovanje. Kreirala sam i predstavila 10 haljina kroz kolekciju naziva “Kolekcija Jelačić”, ali nakon toga sam željela tim haljinama udahnuti život. Tako sam okupila mlade ljude iz susjedstva kojima se to svidjelo i prvi valcer smo zaplesali na mom dvorištu, učila nas je moja mama, a tata je izvukao prastaru kasetu s valcerima i polkama. Jedna me susjeda zbog toga pitala jesam li se možda udala. Nakon toga nismo više plesali u dvorištu, nego na parkiralištu autoškole, a glazbu smo puštali na kasetofonu tatinog Jugića. Tako smo željeli skrenuti pažnju na loše stanje imanja bana Jelačića u Zaprešiću. I haljine su kreirane u duhu sredine 19. stoljeća. Godinu dana smo se tražili, odlučili smo osnovati udrugu, ali smo najprije morali naći ime. Bilo je svakakvih prijedloga, a konačna odluka je pala na ime “Plemićka mladež” te sada djelujemo 23 godine. Već prve godine smo imali nastup u Trakošćanu. Inače, meni je Trakošćan u mislima još od školskih dana jer si svaka djevojčica vjerojatno priželjkuje dvorac. Na tom prvom nastupu su se poklopila maštanja, bilo je krinolina, a bio je i dvorac – prisjetila se Gašpar.

”Plemićka mladež” nije jako dobro prihvaćena u Zaprešiću, objasnila je dizajnerica, dodavši da su bili prva takva skupina u Hrvatskoj te su gostovali diljem Lijepe Naše, a kasnije su se pojavile i druge takve grupe. Također, Lidija Gašpar je autorica “Jelačić bala”, koji se održavao 18 godina, a napravljen je po uzoru na 19. stoljeće.

Suradnja

– Dvor Trakošćan je 2017. godine pozvao “Plemićku mladež” da prisustvujemo u oglednoj turi za svjetski poznatu turističku agenciju. Temeljna ideja je bila da budemo žive lutke. Već je ta tura bila zanimljiva uz naše kostimirane članove koji su bili odjeveni u odjeću iz 18. i 19. stoljeća, iz baroka i viktorijanskog doba. Organizatoricu je zanimalo zašto se “lutke” iz baroka tako prepotentno drže. Zatim sam objasnila da je komplicirana odjeća dijelom diktirala pokrete te ples i ponašanje iz tog razdoblja. Pozvala sam je da probamo zaplesati nekoliko koraka i mislim da je to prevagnulo da se u Trakošćanu promijeni koncepcija programa i dobili smo svoj sat vremena u kojem ja govorim o modi minulih vremena, gdje posjetitelje animiramo plesnim pokretima. To je fenomenalno funkcioniralo do epidemije koronavirusa. Te američke ture potaknule su me da otvorim svoj obrt – rekla je zaprešićka dizajnerica.

Izložba haljina i njihovo iznajmljivanje nova su suradnja s Dvorom Trakošćan te su osmišljena četiri programa.

– Sada nema stranih turista, pa smo razmišljali što dalje. Izložba haljina je trebala biti i najava tih programa. Prvi vikend je bio iznimno dobar. Imam fundus odjeće u rangu manjeg kazališta, pa smo razmišljali da damama omogućimo da i se one pokušaju uživjeti u minula vremena, da “krinolinaju” Trakošćanom. U izložbi je 10 haljina, pet haljina prati barok i rokoko, vezano uz Draškoviće u Trakošćanu, jer ih je u 18. stoljeću bilo najviše u dvorcu. Haljine su izrađene tendencijama mode, ali to tada nisu bile tendencije mode, nego određenog dvora, jer dvorovi su diktirali modu. Što se baroka tiče, izložena je replika haljine Marije Terezije i haljina koja je inspirirana francuskim dvorom, odnosno modom koju je ondje dovela Marija Antoaneta prvih godina boravka – objasnila je Gašpar.

Ljubav

Dizajnericu smo pitali koliko je vremena potrebno da se svladaju krojevi za izradu haljina. Istaknula je da je kod nje presudila ljubav prema povijesnoj odjeći.

– Treba jako puno da se takva haljina napravi, ali sve ovisi o količini ukrasa. Haljina Marije Terezije izgleda daleko jednostavnije od one inspirirane Marijom Antoanetom, ali ljudi nisu svjesni da je aplicirati čipku na čistu svilu posao od nekoliko dana. Nisam nikad mjerila koliko mi treba vremena za jednu haljinu jer ih radim kad ulovim vremena. Želim reći da nikad nisam imala sponzora za tkanine, sve sam sama platila, te pokušavam kombinirati ono što imam kod kuće s dokupljenim. Presudna je ljubav. Kao odlikašica upisala sam tekstilnu školu jer su mi krpice u krvi te san otvorenih očiju. Pradjed je imao svoju krojačku radionicu u Staroj Vlaškoj u Zagrebu, a odjećom se bavio i djed. Završila sam “Ženski kroj po mjeri”, zatim sam studirala odjevnu tehnologiju, ali to se svodi na industriju. Paralelno sam radila preko Studentskog servisa u salonu vjenčanica i to je bilo mjesto gdje sam se našla, u finim materijalima. Imala sam i vlastiti salon vjenčanica u Zaprešiću i Zaboku, ali odustala sam zbog privatne situacije, te sam salon prodala, a s novcem krenula na daljnje školovanje. Najdraži predmet bio mi je povijest odijevanja – završila je ova zaljubljenica u povijest.