Skladanje i izvođenje originalnih autorskih skladbi, prvenstveno kao sredstvo izražavanja, prijenos pozitivne energije i razveseljavanje ljudi glavne su odlike Scifidelity Orchestra, u kojem svira pet mladih Međimuraca i jedan Karlovčanin.

Svi su još od djetinjstva povezani jazz glazbom. Većina je svirala u Big bandu Čakovec te su oduvijek znali da se tom vrstom glazbe žele profesionalno baviti.

Fuzija stilova

U želji da se što kvalitetnije i cjelovitije glazbeno izraze, Stjepan i Benjamin Horvat na kontrabasu i bendžu te Abel i Jošua Kovačević na bubnju i saksofonu još 2011. godine započeli su kao podskupina October Lighta nastupati pod imenom Scifidelity Orchestra. Ubrzo im se pridružuju Robert Pajić na klarinetu i Filip Horvat na trombonu, koji je i objasnio kako je nastalo ovo pomalo neobično ime za jedan jazz orkestar.

– Još smo za vrijeme studija u Zagrebu u različitim formacijama svirali na ulici. A želja nam je bila samo jedna – izvoditi jazz, iako još uvijek nismo imali bend. No, tada smo primijetili nekoliko stvari. Prva je ta da se naša svirka poboljšavala jer smo sve više svirali, a druga ta da smo naučili bolje komunicirati s publikom. Također, shvatili smo koje pjesme jazz repertoara ljudi prepoznaju te kod kojih se najviše zadržavaju. Tako smo sve spojili u muški orkestar koji je dobio ime po onome što nas opisuje: science fiction i high fidelity, odnosno strast prema znanstvenoj fantastici i vjernost – opisao je Filip Horvat.
Svi članovi ove vesele šestorke završili su srednju Glazbenu školu, a neki su nastavili i dalje ulagati u svoje glazbeno obrazovanje.

Robert i Stjepan magistrirali su na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a za vrijeme studija usko su surađivali s profesorom Sašom Nestorovićem, jednim od velikana saksofona u Hrvatskoj, koji od 2007. vodi Big Band HRT-a. Jošua studira na Konzervatoriju u Beču, Abel je završio bubanj na Jazz akademiji u Grazu, dok je Filip studirao ekonomiju. Benjamin je gitarist, ali u orkestru svira bendžo.

Iza sebe imaju album naziva „Coast“, koji se može digitalno preuzeti putem platforme Bandcamp. Na njemu su samo autorska djela šestorice glazbenika, koji ističu da je ljepota i prednost njihova sastava u tome što nikad ne odsviraju skladbu na isti način.
Prvenstveno izvode starinski jazz koji se svirao prije bebopa. Riječ je o zabavnjačkom jazzu, objašnjava Filip, koji je ujedno i komercijalan. Nekada je punio plesne dvorane, svirao se na plesnim večerima, te ide pod ruku s uspjehom koji su prošle godine ostvarili na natjecanju „Supertalent“.

Okidač za uspjeh

Naime, svakim su nastupom sve više osvajali simpatije publike i žirija. Iako su svi obrazovani glazbenici, tek im je televizijski uspjeh donio prepoznatljivost, odnosno još više angažmana.
– U Hrvatskoj prije nastupa na „Supertalentu“ nismo bili prepoznati, jer Hrvati vjerojatno razmišljaju tako da kada te televizija potvrdi, onda znači da vrijediš, što nije čudno jer je jazz glazba još uvijek prilično apstraktna ljudima. Mladi ne znaju raspoznavati glazbene stilove, njima je jazz jedna velika nepoznanica. Ali, kad te televizija potvrdi, vjerojatno je to – to! – objasnio je Filip.

Iako je u takvome natjecanju očekivao više slobode u smislu odabira pjesama i koreografije, iznenadilo ga je što se dogodilo upravo suprotno. Željeli su izvoditi već uvježbane stvari, no tjedan dana prije nastupa javili su im da nisu otkupljena autorska prava za određene pjesme, stoga su ih morali zamijeniti.

– U finalu smo htjeli izvesti skladbu „King Louie“ iz Disneyjevog filma “Knjiga o džungli”, ali nismo dobili autorska prava. Dakle, skladbu koja je naš najveći hit i po kojoj smo prepoznatljivi nismo mogli izvesti. Stoga smo bili prisiljeni smisliti nešto što bi diglo ljestvicu korak više. Za finale smo donijeli DJ pult na scenu i pozvali zbor Srednje škole Čakovec te izvodili vratolomije, no možda smo se malo izgubili u svemu tome – objasnio je Filip i dodao da su svi članovi Scifidelity Orchestra već u startu bili svjesni da će teško pobijediti, tako da je ulazak u finale ispunio sva njihova očekivanja.

Štoviše, shvatili su to kao poticaj da je ipak netko u Hrvatskoj željan te vrste glazbe. Stoga su odlučili krenuti jače s promocijom.
Nedavno su snimili novu autorsku pjesmu i samo čekaju pravi trenutak da je puste u eter, a u tijeku je i snimanje spota. Na pjesmi naziva „Macho“ radili su gitarist Miroslav Lesić, koji je ujedno i ovogodišnji dobitnik nagrade „Status“ za najboljega gitarista u kategoriji zabavne, pop, rock i urbane glazbe, i višestruko nagrađivani zagrebački redatelj Mario Mlakar. Tekst je napisao Filip Horvat, koji je otkrio da mu je glavobolju zadavao pojam hrvatskog muškarca.
– Kada razmišljamo što bi jedan muškarac htio slušati, najčešći odgovori su Dino Dvornik te stari hrvatski rock i punk. Od modernijih muškaraca rijetko koji želi slušati osjećajne pjesme koje u sebi imaju „volim te“ u stotinu oblika. Tajči je pjevala pjesmu „Moj mali je opasan“, a „Macho“ je potpuna suprotnost te pjesme – navodi Horvat.
Otkrio je i što žele ostvariti do kraja ove godine, a to je izdavanje čak triju singlova. U nadi da će ih publika prihvatiti i da će povratiti uložena sredstva, kreću i s izdavanjem novog albuma i miniturnejom.