DOBITNICA UNICEF-OVOG PRIZNANJA

Iako u mirovini već nekoliko mjeseci, varaždinska primalja Erika Spirić ovih je dana postala tražena medijska zvijezda.

U razmaku od samo nekoliko dana primila je dvije vrijedne nagrade za svoj dugogodišnji rad u varaždinskom rodilištu gdje se godinama zalagala za prava i dostojanstvo rodilja, humanizaciju poroda te važnost prirodnog poroda.

Prvo je prošloga tjedna dobila nagradu Grada Varaždina, javno priznanje koje se uručuje zaslužnim Varaždincima povodom proslave Dana Grada, a zatim je u nedjelju dobila i posebno priznanje Unicefa. Povodom proslave 70. godina djelovanja u Hrvatskoj, Unicef je izabrao petero ljudi koji su se istaknuli u radu s djecom i mladima te ih proglasio Prijateljima generacija djece. Među petero dobitnika tog velikog priznanja čak su dvije Varaždinke, Erika Spirić, donedavno glavna primalja Opće bolnice Varaždin i psihologinja Stana Vereš, također u mirovini, a nekada djelatnica Centra za socijalnu skrb Varaždin gdje je radila u timu za udomiteljstva.

Još je uvijek pomalo u šoku od svega, kaže nam Erika Spirić i odmah ističe kako je vrlo važno da je priznanje Unicefa dobila jedna primalja jer to znači da je konačno prepoznat njihov rad.

Najljepši trenutak

“Ja to tako doživljavam jer smo se godinama u Varaždinu zalagali da pored titule Bolnica prijatelj djece dobijemo i naslov Bolnice prijatelj majki, jer nam je cilj bio pružiti rodiljama sve što one i zaslužuju”, govori nam Erika Spirić koja je u varaždinskoj bolnici počela raditi 1974. godine, a od 1983. postaje glavna primalja rodilišta. U 42. godine staža porodila je više od 15.000 djece ili, kako u šali kaže, cijeli jedan grad, a najljepši trenutak u rodilištu bilo joj je rađanje njezina unuka.

“Ali svaka primalja ima takve rezultate. Bilo je dana bez ijednog poroda, ali su takvi bili rijetki, a sljedećeg bi ih već bilo petnaest, tako da bi sve nadoknadili”, prisjeća se ona.

Kroz svakodnevni rad u rodilištu, ali i kroz Hrvatsku udrugu primalja dugi niz godina zalagala se za sve ono što danas polako postaje stvarnost – prirodni porod, prisustvo bliske osobe na porodu, mogućnost da rodilje biraju položaj u kojem će rađati i dakako, da joj tijekom rađanja glavna pomoć bude primalja.

“Ginekolozi su prirodni čin poroda pretvorili u medicinski slučaj. Da žena nije sposobna roditi, ne bi niti rađala. Rodilja mora biti u centru pažnje jer mi smo tu radi nje, a ne ona radi nas. Ona treba biti centar svijeta jer to je njezin porod. U svemu tome i primalje su marginalizirane. Trebalo je puno vremena i truda da bismo vratile važnost primalja”, govori naša sugovornica o stvarima koje su dugo godina bile svojevrsni tabu dok razne udruge žena, roditelja, ali i primalje nisu pokrenule priču o humanizaciji odnosa prema rodiljama u hrvatskim rodilištima.

Svojevrsno je i udruga roditelja Roda napravila opsežno istraživanje o “kvaliteti” hrvatskih rodilišta gdje se, između ostalog, na temelju iskustava žena vrednovao odnos prema rodiljama u bolnicama i varaždinsko je rodilište dobilo visoke ocjene, ističe naša sugovornica.

Kuća za porode

Danas joj, kaže, ne nedostaje toliko rodilište koliko rad sa ženama. Godinama joj je želja bila da se i u Hrvatskoj zakonski omogući otvaranje porodnih centara ili kuće za porode po uzoru na slične centre koje, primjerice, postoje u Austriji ili Sloveniji.

“To bi bio korak prema porodu kod kuće i u porodne centre bi dolazile trudnice s niskorizičnim trudnoćama. Idealno bi bilo da se takvi centri mogu organizirati unutar zdravstvenog sustava. Imamo dovoljno kvalitetnih i iskusnih primalja koje bi mogle pomagati ženama tijekom poroda. Puno je žena kojima je porod bio trauma i mnoge ne žele rađati u bolnicama. Ja bih se zbog toga zabrinula jer ne možemo se pohvaliti velikim prirodnim priraštajem”, zaključuje naša sugovornica.

 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović