Čitam u Jutarnjem da su podravski vinari plasirali naše prvo gay friendly vino. To je cabernet franc iz 2013., a proizvođači iz OPG-a Matković otkrivaju da „njihova vina i inače dolaze sa specifičnim porukama, a ovaj put poruka je inspirirana LBGTIQ zajednicom“.
Bit će da premalo pijem ili sam premalo senzibiliziran za problematiku LBGTIQ zajednice. Tko zna, možda takvo što i postoji, ali doista nisam primijetio da bi ikoje naše vino bilo gay unfriendly, homofobno, tj. da bi etiketa sadržavala poruke neprijateljske prema LBGTIQ zajednici. Nisam vidio etiketu na kojoj piše: „Samo za heteroseksualce“ ili „Ne pijte me, pederi!“ Niti sam vidio da bi ikoje vino bilo reklamirano isključivo kao muškaračko, ili pak strogo obiteljsko, u smislu ustavne definicije obitelji. Ali, velim, tko sam ja da sudim? Vjerojatno sam premalo upućen…
No ipak: ako pokušavam razmišljati logično (a pokušavam), pomislio sam: ako nije stvar u etiketi ili u načinu na koji se druga vina reklamiraju, dakle ako nije stvar u brendu, onda je sigurno stvar u – vinu, vinu samom po sebi. Dakle, logično je, stoga, da druga vina, koja nisu gay friendly, reagiraju kao samosvojni entiteti, bića s vlastitom voljom! Bit će onda da druga vina reagiraju kad ih otpije LBGTIQ osoba. Tad se vino pobuni. Vino prepozna takvu osobu. Vino se tad napravi gadnim. Lošijim nego što jest, a LGBTIQ osoba jasno osjeća da ga to vino – mrzi.
Prema istoj logici, uskoro bismo trebali dobiti, na primjer, „Katoličko pivo“, „Serb friendly maslac“ ili „Abortus friendly hladnjak“. Pa kome što drago. U međuvremenu, barem nema dvojbi tko će biti proglašen homofobom godine. Neće to biti Željka Markić. Ni Laci Ilčić. Homofob godine bit će iločka graševina, vrbnička žlahtina ili neka istarska malvazija. Jer ta vina, očito je – nisu gay friendly!
Izvor:
Foto: