Povežite se s nama

Kultura

Putopis Denisa Peričića: Najveće praško čudo

Objavljeno:

- dana

Povodom božićnih blagdana, u ovom broju objavljujemo tekst “Najveće praško čudo” varaždinskoga književnika Denisa Peričića.

Za ovaj tekst je autor u listopadu prošle godine dobio jednu od četiriju ravnopravnih prvih nagrada za najbolji hrvatski književni putopis u okviru 12. Dana Franje Horvata Kiša, koji se tradicionalno održavaju u Loboru, rodnomu mjestu antologijskog putopisca po kojemu je manifestacija nazvana. Manifestaciju svake godine prati i Natječaj za najbolji hrvatski književni putopis, koji raspisuju Kajkavsko spravišče iz Zagreba, Udruga “Franjo Horvat Kiš” iz Lobora i Općina Lobor. O nagradama je odlučivalo Ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur i pjesnik Darko Raškaj. Zajedno s ostalim nagrađenim putopisima, “Najveće praško čudo” bit će objavljeno u časopisu “Kaj”, a ovdje ga donosimo premijerno – zbog božićne tematike, povezanosti s Varaždinom i potvrđene književne kvalitete. (Uredništvo)

Putovi navijek idu još dalje
Niz vrtna vrata s noge na nogu,
Pa u daljine gdje cesta ih šalje.
A ja ću ih slijediti sve dokle mogu,

Korakom teškim od dola do brijega,
Dok me još veći put ne spriječi,
Na raskrižju staza i časnih stega.
A kamo onda? To ne mogu reći. [1]

Prag, Grad Čudā, ma koliko puta posjećen, nikada shvaćen, nikada dokraja istražen, nedokučiv, neiscrpan i neiscrpiv, upravo kao i njegova čuda, velika i ponajveća… No – gle čuda! – evo i jednoga maloga, najmanjega, a opet možda i najvećeg čuda: Pražské Jezulátko!

Gratiosus Jesulus Pragensis, Santo Niño Jesús de Praga, Bambino di Praga, Menino Deus, Holy Infant Jesus of Prague – Praški Mali Isus!

Pomalo skriven iza crvenog tramvaja koji vozi na liniji Malostranská – Bílá Hora, na broju 9 Karmelitske ulice, u Kostelu Panny Marie Vítězné a svatého Antonína Paduánského, karmelićanskoj crkvi Naše Gospe od Pobjede i svetog Antuna Padovanskog, još od ranoga 17. stoljeća (a izrađen možda i znatno prije) nalazi se ni pola metra visok, no prelijepo izrađen i obojen drveni kip Malog Isusa u dražesnoj opravici. Ondje gdje je Malá Strana, među Pražanima zvana Menší Město pražské, male oprave Malog Isusa – kajkavci bismo rekli slično Česima: Jezušeka – su se mijenjale i mijenjaju se, ali kip Djetešca Bezgrešne Djevice Marije nepogrešivo do dana današnjeg simbolizira onu bezvremenu preobraženu noć u Betlehemu kad zemaljska pojava pravog Isusa raskida koprene povijesti te svijetleći u tami kao nada ljudskog roda pobjeđuje noć i raskrinkava moć prolaznih vladara.
Tako bijaše i 1639. godine, kad je švedska armada došla na prag Praga. Pražani se utekoše drvenom Djetešcu, prikazu malog Boga, Božića, moleći ga da ih spasi pred velikom, lijepom, ali i strašnom vojskom pod zastavama. Šveđani se iznenada povukoše, a Praški Mali Isus otad se štuje kao čudotvoran.

Stoga je, u gradu koji zovu i Kruna Svijeta, na glavi kipića zlatna kruna, a dok jednom ručicom blagoslivlja, u drugoj mu je globus cruciger, kraljevska jabuka, spoj globusa i križa, znak vlasti nad gradom i svijetom, insignija Salvatora Mundi, Spasitelja svijeta.
Kleknuli su pred time malim kipićem Gospodara gospodarā, Alfe i Omege, Kralja kraljeva, i oni koji su se apostolski obraćali gradu i svijetu: 1924. okrunio ga je papa Pio XI., a 2009. papa Benedikt XVI. postavio mu je novu krunu i novu opravicu od hermelina.

Kažu da je kipić nekoć bio u vlasništvu svete Terezije Avilske. Kao da se, stojeći pred Praškim Malim Isusom, i mi čudesno budimo iz anemije, mrtvila i ukočenosti u koje smo zapali ne Tereziji Avilskoj nalik, u njezinu slučaju zbog potpune predanosti redovništvu, nego zbog naše potpune prezasićenosti ovozemaljskim, i kao da osjećamo tračak, možda tek zrnce i one boli i onoga zadovoljstva što ih je karmelićanska svetica u agoniji i ekstazi istodobno osjetila kad joj je anđeo s nebesa ognjenom zlatnom strijelom probio srce.
Blijede pred tim razmišljanjima, blijede pred time malim kipićem sva čuda čudesnoga Zlatnoga Grada!

U gradu Kafke i Faustā – ne samo Fausta Vrančića, jer ima, naime, u Pragu i kuća onoga doktora Fausta, s rupom na stropu kroz koju je, prema legendi, pristizao prizvani Mefistofeles – istinski je osvježavajuća duhovna hrana naići na nešto posve nekafkijansko, posve nefaustovsko!

Da, trebalo je opet poći i doći u Prag, Grad Čudā, ali svrha putovanja nikada nije samo da se iskorači iz zavičaja, da se steknu nove spoznaje i iskustva, nego i da se putovanjem opiše puni krug, da se dogodi neko novo, malo unutarnje čudo, čudo duše. Nove praške spoznaje i nadahnjujuća iskustva zatvaraju puni krug tek povratkom s puta, nazad u Varaždin, i upravo tu, možda i zbog čudotvornih moći kipića, shvaćamo puni smisao Praškoga Malog Isusa, jer ga nalazimo i ovdje, doma: u varaždinskom uršulinskom samostanu!

Kada su sestre uršulinke 1703. došle iz Bratislave, donijele su u Varaždin još jednu figuru Djetešca, svojevrsnu repliku Praškoga Malog Isusa, izrađenu od voska. Uskoro će se smrt, tako živopisno prikazana na praškom astrološkom satu, obrušiti i na Hrvatsku i na Varaždin, u obliku jednoga drugog jahača apokalipse: kuge.

Građani su se zavjetovali da će, zaobiđe li kuga grad, izgraditi kapelicu svetog Roka, a redovnice su se zavjetovale svomu Praškomu Malom Isusu da će, ako će djeca u konviktu biti pošteđena crne smrti, svakoga 25. dana u mjesecu obavljati procesije s čudotvornim kipom po školskim hodnicima i moliti krunicu Djeteta Isusa.

Molitve su bile uslišene, kuga nije znatno pustošila Varaždinom, a zavjeti su ispunjeni. Varaždinske uršulinke sve otad, od 1712. godine, svakoga 25. dana u mjesecu u zavjetnoj procesiji sa svojim Praškim Malim Isusom obilaze samostanske hodnike, a Varaždinci su 1715. na južnom ulazu u grad podigli zavjetnu kapelicu sv. Roka.

A mi se prisjećamo – uviđamo, spoznajemo – da smo prilikom boravka u Pragu odsjeli na prilazu Zlatnom Gradu, na Olšanské náměstí u Žižkovu, u pristupačnom obiteljskom hotelu tik uz tamošnju crkvu svetog Roka, dovršenu 1682. također u vidu ispunjenja zavjeta potaknutoga pojavom kuge.

Put je završen, puni krug zaokružen, a iskustvo spoznajom osvrhovljeno: taj mali kip nije samo najveće praško nego možda i najveće varaždinsko čudo!

Kraj ulaznih vrata našeg stana otad lijep je suvenir: jedan sasvim maleni Pražské Jezulátko.

[1] Uvodni dio pjesme J. R. R. Tolkiena The Road Goes Ever On iz Gospodara prstenova i Hobita (ondje je verzija s množinom: Roads), ovdje u prepjevu Nevena Antičevića: J. R. R. Tolkien, Gospodar prstenova, preveo Zlatko Crnković, prepjev stihova Neven Antičević, Algoritam, Zagreb, 2002., osmo izdanje, str. I, 48, I, 93, III, 291.

Kultura

Proslava 70. obljetnice muzeja Dvor Trakošćan uz otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: MKM/Dubravko Hrupa

U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.

– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.

Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.

– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.

– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.

Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.

Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.

Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Glazbeni spektakl: koncert 170-ak mladih glazbenika iz Glazbene škole u Varaždinu i škole iz Barcelone

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Novi glazbeni spektakl priprema Glazbena škola u Varaždinu u suradnji s gostima iz Barcelone: u četvrtak, 2. svibnja, u 20 sati će ispred vile Bedeković u Varaždinu početi zajednički open-air koncert učenika ove  škole, učenika škole IEA Oriol Martorell iz Barcelone i zbora Via.

Čak 170-ak mladih, 100-tinjak u zboru i 70-ak u simfonijskom orkestru, nastupit će pod dirigentskom palicom profesorice Dade Ruža, a na programu će biti djela F. Schuberta, G. Verdija, O. Petersona, A. Kabilja, P. Casalsa. Ulaz na koncert je besplatan.

Najavljeno je to na konferenciji za novinare na kojoj su, uz ravnatelja Glazbene škole Davora Matačića i profesoricu te škole Dadu Ružu, prisustvovali i zamjenica župana Silvija Zagorec, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina Danijela Vusić, ravnatelj Koncertnog ureda Varaždin Raymond Rojnik, kao i Jerónimo Fuentes Candau, zamjenik veleposlanika Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, ujedno i otpravnik kulturnih poslova pri Veleposlanstvu.

Suradnja sa školom iz Barcelone započela je putem Erasmus+ projekta u prosincu, kada su učenici varaždinske Glazbene škole gostovali u Barceloni, a open-air koncert će biti uzvratno gostovanje.

– Odlučili smo napraviti veći projekt s programom klasične glazbe. U prvom dijelu izvest ćemo 8. simfoniju, takozvanu „Nedovršenu“ Franza Schuberta koju mnogi možda pamte kao scensku glazbu iz crtića Štrumfovi. Slijedi dio u kojem će sudjelovati i mješoviti djevojački zbor, a počet ćemo s djelom katalonskog skladatelja Pavla Casalsa u mojoj obradi za gudački orkestar. Nakon toga ćemo izvesti nekoliko opernih djela iz Verdijevog opusa, iz Trubadura, Nabucca i Traviate. Predstavit će se solisti, sopranistica Ivona Borak i alt Eva Osonjački, perspektivne učenice naše škole koje su se istaknule visokim nagradama na brojnim natjecanjima, a uz njih i dvojica solista, naši bivši učenici, tenor Mislav Lucić i bariton Dorian Stipčić. U završnici ćemo iskoračiti u područje mjuzikla uz „Jaltu Jaltu“ Alfija Kabilja, izvest ćemo gospel kanadskog jazz skladatelja Oscara Petersona, a na samom kraju izvodimo „Barcelonu“, poznatu skladu Freddiea Mercuryja, koju je za tu prigodu obradio naš kolega, profesor Marko Prepelić – najavila je prof. Ruža.

Koncert u suradnji s gostima iz Barcelone nova je potvrda da je kvalitetan rad Glazbene škole u Varaždinu prepoznat i međunarodno, napomenula je zamjenica župana Silvija Zagorec. – Da s glazbenim školama i konzervatorijima u Europi odlično surađuju, govori najnoviji koncert, još jedan mali glazbeni spektakl u nizu. Čestitam im i na svim uspjesima, a posebno na tome što doprinose statusu UNESCO grada glazbe koji nosi Varaždin. Uvijek smo rado domaćini, a posebice kada gosti stvaraju s našim učenicima. Gosti tada postaju prijatelji za cijeli život. Sve građane pozivam na koncert u četvrtak, 2. svibnja, na slavlje glazbe, mladosti i darovitosti koje doslovno prelazi granice – istaknula je zamjenica župana Zagorec.

Građane je na koncert pozvala i Danijela Vusić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina.

– Grad Varaždin svesrdno podržava Glazbenu školu u Varaždinu, koja ima veliki značaj, ne samo kao obrazovna ustanova, nego i kao institucija koja doprinosi kulturnoj i umjetničkoj suradnji, posebno s Koncertnim uredom Varaždin. Suradnja se nastavlja i na ovom međunarodnom projektu, koji je plod suradnje za koju se nadamo da će biti dugogodišnja – rekla je pročelnica Vusić. 

Već godinama imamo odličan odnos s Glazbenom školom u Varaždinu, istaknuo je pak zamjenik veleposlanika Jerónimo Fuentes Candau.

– Ključna je bila 2016. godina kada smo primili i prihvatili poziv da dođemo na Varaždinske barokne večer kao zemlja gost. Tada je počela ova lijepa priča, održani su koncerti u Varaždinu, ali su bili i naši gosti na poznatim božićnim koncertima u Zagrebu. Ovaj koncert je prekrasan rezultat ovoga svega, ali je zapravo plod direktne suradnje dvije obrazovne institucije, što je lijep primjer suradnje civilnoga društva – rekao je Jerónimo Fuentes Candau.

Koncertnom uredu Varaždin ovo će biti četvrti veliki, grandiozni koncert u suradnji s Glazbenom školom u Varaždinu. – Ovime smo za tisuću djece omogućili da nastupaju pred tisućama gledatelja, a to je jedna od najvećih motivacija za svako dijete koje se bavi glazbom – naveo je ravnatelj Raymond Rojnik.

Ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu Davor Matačić je mladim umjetnicima i prijateljima iz Barcelone te učenicima svoje škole poželio puno snage za završne pripreme.

– Sada je pred njima uvježbavanje zadnjih detalja za interpretaciju vrlo zahtjevnog programa koji je postavila kolegica Dada Ruža – zaključio je Matačić.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje