Povežite se s nama

Kolumne

Rješavanje konflikata – prilagođavanje, suradnja i kompromis

Objavljeno:

- dana

Prava odluka

Pet osnovnih tehnika rješavanja konfliktnih situacija su nadmetanje, izbjegavanje, prilagodba, suradnja i kompromis. U prošloj kolumni objasnila sam nadmetanje i izbjegavanje, tako da ću u ovoj naglasak staviti na preostala tri spomenuta načina rješavanja konfliktnih situacija. 

Kod prilagođavanja, jedna strana stavlja tuđe potrebe i ciljeve ispred svojih. Ishod ove situacije je ‘’lose-win’’ u kojoj gubi ona strana koja se prilagođava. Prilagođavanje je dobar način rješavanja konflikta u situacijama kada shvatimo da nismo u pravu, kada je rješavanje problema puno važnije drugima nego nama, kada nastojimo minimalizirati gubitke ili kad odlučimo popustiti jer nam je važnija dugoročna suradnja nego trenutačni dobitak.

Kada je riječ o suradnji, ona podrazumijeva zajedničko nastojanje i jedne i druge strane da riješe nesuglasice, da pronađu alternative i najbolje moguće rješenje za obje strane. Ishod ove situacije je ‘’win-win’’, odnosno obje strane dobivaju. Ovaj način rješavanja konflikata možemo smatrati najboljim, ali nažalost je teško izvediv.

Na suradnju pristaju i jedna i druga strana u situaciji u kojoj su obje strane svjesne da ‘’dvije glave mogu bolje nego jedna’’ i kada zajednički rad može donijeti najbolje rješenje te kada su interesi obiju strana toliko važni da nije moguće uspostaviti kompromis. Kompromis je način rješavanja konflikata u kojem obje strane odustaju od nekih svojih zahtjeva s ciljem da se postigne zajedničko rješenje.

Ova metoda predstavlja potragu za ‘’neutralnim terenom’’ tako da rješenje djelomično zadovoljava interese obiju strana. Kompromis je dobar izbor u situacijama kada je potrebno brzo doći do rješenja, kada postoje male razlike u stavovima i interesima i kada se kompromisnim rješenjem dobiva više vremena za rješavanje kompleksnijih problema.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje