Krajem kolovoza više od 150 sudionika sudjelovalo je na Dinaric Rallyju. Adrenalin i savladavanje izazovnih terena obilježili su početak utrke koja je krenula iz kampa pored Knina u kojem je boravilo oko 250 osoba, a vozači su u šest dana testirali vještinu vožnje, preciznost navigacije i izdržljivost vozila.

Sportski događaj kojeg zaljubljenici u cross-country neslužbeno zovu hrvatski Dakar održao se već četvrtu godinu zaredom i ponovno je okupio vozače iz 26 država sa šest kontinenata.

Težak ispit

Svima im je cilj bio na motociklima, qaudovima i SSV-ovima prijeći više od 1600 kilometara rute s blatnjavim stazama, šljunčanim putevima, brdskim serpentinama i riječnim prijelazima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Među ovogodišnjim vozačima Dinaric Rallyja bio je jedan od najuspješnijih svjetskih off-road vozača Tobias Ebster, pobjednik Abu Dhabi Challengea i vozač Dakar Rallyja 2024. s predviđanjima za izvrsne rezultate. Sudjelovao je i Simon Marčič koji je devet puta vozio i šest puta završio Dakar Rally u iznimno zahtjevnoj Malle Moto kategoriji, a izvjesno je da će 2024. biti jedini ikad vozač koji je deset puta za redom vozio Dakar Rally u toj kategoriji. Također, na Dinaric Rallyu vozila je i Nizozemka Noraly Schoenmaker, ikona pustolovnih putovanja koja je motociklom kao solo-putnik prešla više od 140.000 kilometara u više od 40 država, a popularna je na društvenim mrežama pod imenom Itchy Boots.

Među sudionicima je bio i Varaždinac Ivan Šokman, 36-godišnjak kojem je ovo treći nastup hrvatskom Dakaru.

– Zamišljeno je tako da se svaki dan vozi nova etapa između 200 i 400 kilometara, tako da se ukupno napravilo preko 1600 km u šest dana natjecanja. Za one koji ne znaju, rally se vozi na način da dobijete putnu knjigu sa simbolima i kilometrima koju stavite u motor. Putem je odmotavate i pratite vaše mjerne uređaje koji se moraju poklapati. Znači, nema označne staze nego navigirate sami. Uvijek paziti na ucrtane opasnosti ili ograničenja brzine, a sve se to odvija pri odrđenoj brzini. Potrebna je tako velika koncentracija jer se lako izgubite. Naravno, onda izgubite i dragocjeno vrijeme – rekao nam je Šokman koji je u rally zaljubio još kao klinac.

– Ma svi smo kao mali gledali Rally Pariz – Dakar na Eurosportu i ja sam se zaljubio u taj sport. Prije sedam godina krenuli smo se voziti motociklom po Ivanščici, pa Lici, a prije četiri godine s time se ozbiljnije bavim i natječem – dodao je 36-godišnjak iza kojeg je mnogo padova, pa i nekoliko ozbiljnijih ozljeda.

Opasno

– Prije pet godina iskočilo mi je koljeno i kasnije sam godinu dana prolazio pravu kalvariju – tri puta sam morao to koljeno operirati. Prije dvije godine u Tunisu mi je iskočilo rame. Ozljede su sastavni dio ovog sporta. Naprimjer, na Dinaric rallyju svaki dana barem dva puta padneš, no samo se natučeš i imaš krvave laktove – objašnjava Šokman koji je ove godine u klasi motocikla od 450 ccm završio drugi u svojoj klasi i treći ukupno. Najbolji mu je to rezultat dosad, a ispred njega u njegovoj klasi bio je samo Austrijanac Tobias Ebster.

– Moram spomenuti da je konkurencija bila iznimno jaka. Sudjelovali su mnogi dosadašnji i budući sudionici rallyja Dakar. Ebster koji je budući tvornički vozač najpoznatijeg proizvođača offroad motocikala, pobijedio je na utrci. Meni je moj uspjeh tim veći jer sam zadnji dan uzeo svoju prvu etapnu pobjedu na rallyju, znači da sam u tom danu na toj etapi imao najbolje vrijeme ukupno – ponosan je Šokman.

Inače, utrka se održava na Dinarskom gorju, a teren je vrlo kršovit.

Predivno

– Naprosto planine i krajolik su nevjerojatni. Teško je to opisati, to morate doživjeti. Nezamislivo je da kod nas postoje tako velika prostranstva, proplanci i planine okružene divljinom pa to izaziva strahopoštovanje – dodao je Šokman objasnio je da vam sva oprema za održavanje motocikla mora stari u jednu torbu, a nema ni pomoći mehaničara. Pritom vas organizatori motre na računalima da ne bi skrenuli s rute.

– Teren je jako zahtjevan i težak. Po 8 sati se provodi na motociklu, pa shodno tome ima i puno ozljeda i odustajanja. Ključne kosti su se lomile na dnevnoj bazi, a bilo je i težih povreda. Brzine su na mjestima prelazile i 150 km/h s time da se uzme u obzir da se radi o makadamu, a ne asfaltu stoga. Nužna je kvalitetna zaštitna oprema i velika pozornost. Srećom, mi smo prošli samo s masnicama – objašnjava vozač rallyja kojem je najteža etapa bila baš na planini Dinari.

– To je kao da se cijelo vrijeme spuštate po stubama u zgradi. Stvarno morate biti jako koncentrirani – rekao je Varaždinac.

Planovi

Već je sad utrka dobila naziv “hrvatski Dakar” bas zbog svoje težine, pa je i to razlog da se mnogi ni ne usude ili je smatraju rizičnom za odvoziti. U bliskoj budućnosti je zamisljeno da se utrka vozi kroz sve države kojim prolazi Dinarsko gorje, odnosno sve do Albanije. Iduće godine Varaždinac također namjerava nastupiti na Dinaric rallyju te odvoziti rally kroz Saharu u Tunisu.

– Uvijek je san rally Dakar, no to je financijski neizvedivo. Trenutno sam u nabavci sigurnosnih zračnih prsluka za gornji dio tijela koji se aktiviraju u slučaju pada što uvelike smanjuje rizik od teških ozljeda gornjeg dijela tijela, a sve to ima i svoje financijsko opterećenje, pa ćemo vidjeti. Također, u planu je i osnivanje prvog u Hrvatskoj moto rally tima sa kojim bi nastupali i možda lakše došli do određenih sredstava i podrške – zaključio je 36-godišnjak.