PODUZETNIŠTVO IZ KAMENA

Jednoga dana je Novomarofčanka Ivana Puškadija dobila poruku iz Katara. Šeik želi da mu napravi pozlaćene čaše u kamenu i boce za maslinovo ulje. Nakon razgovora sa šeikovim službenicima, Ivana je otišla je u svoju građevinsku firmu, pa nekoliko sati radila betonažu.

To je život ekonomistice iz Novog Marofa, direktorice obiteljske građevinske tvrtke i umjetnice Ivane Puškadija. Pun kontradiktornosti, kao i ona – energična dok radi građevinu, beskrajno strpljiva dok malenim čekićem kucka po kamenu kojim je “obavijena” staklena čaša.

”Zaražena” kamenom

Građevina ju je i “odvela” u umjetnost. – Baveći se građevinom, osobito poslovima na Jadranu, zarazila sam se kamenom. Stalno sam slušala priče kako, recimo, vino mora biti rashlađeno na određenoj temperaturi. Kamen je najbolji izolator, najdulje zadržava temperaturu. Sinula mi je ideja da počnem raditi čaše u kamenu. Pelješac mi je posebno drag, Plavac mali raste u kamenu, čuva se u kamenim bocama i pije iz kamenih čaša. Sve je povezano, govori Ivana, koja se jedina u Hrvatskoj bavi umjetnošću najsličnijom kiparstvu. Jednostavnije bi joj bilo raditi čaše samo od kamena, ali Ivana, prvenstveno iz higijenskih, a potom i iz bojazni da vino ne poprimi miris kamena, radije rabi staklenu čašu, koju potom “obavije” kamenom. – Čaša se normalno može oprati, ručno i u perilici.

Kupaonice od kamena

Kako bi ipak nešto od svog talenta za rad u kamenu i unovčila, Ivana je počela raditi i uporabne predmete za koje treba puno manje vremena. – Radim zdjele za voće, boce za maslinovo ulje, napravila sam prvu za bučino ulje… Maslinovo ulje mora biti na hladnom i tamnom mjestu. Kamen je idealan za to, govori Ivana i opet „ode“ malo na more.
– Radim i tegle za cvijeće – kako kućno, tako i za groblje. Na moru je veliki problem bura i teško je da će vaze na grobovima ostati uspravne. Moje hoće, veli.
Ivanina ljubav prema moru nije se zaustavila samo na kamenim predmetima.

– Imamo malu konobu na Pelješcu koju mislim kompletno urediti. Sve ću napraviti sama. Šank, police, čaše, vino u kamenim bačvama, pipe… govori. Ivana je očigledno prava tatina kćer i ne smeta je kad se to izgovori naglas. Čak štoviše, veli da to „definitivno potpisuje“.
Ivana zamišlja još puno toga. Tako sada misli kako treba naći vremena da izradi cijelu kupaonicu od kamena. – Radim od bračkog kamena, kamena s Visa, Pelješca ali i od kamena iz lokalnih kamenoloma. To bih voljela plasirati na tržište. Problem je što nemam adekvatni prostor za takvo što, niti ljude. Niti imam novac. Trebala bih neku instituciju koja bi pratila moj tempo, možda banku… ali, probala sam, i ništa.

 

Kako bi ipak nešto od svog talenta za rad u kamenu i unovčila, Ivana je počela raditi i uporabne predmete za koje treba puno manje vremena

– Dođem s gotovim projektom, imam poslovni plan, ali nema sluha. Nisam dovoljno financijski jaka da krenem sama, ali se nadam da će netko prepoznati ideju, zaključuje Ivana Puškadija.
Ideju je prepoznao šeik s početka naše priče. Pa Ivana ovih dana radi na kombinacijaama kamena i zlata. Uzorci su već otputovali u Katar.

Čaša s likom Marka Pola od kamena – 70 sati rada

Iako interes za njezine čaše svakodnevno raste, nemoguće joj je komercijalizirati svoj hobi. Iz jednostavnog razloga – za izradu jedne čaše potrebno je između 20 i 50 sati rada – Nek’ malo jače lupiš, ode sve. Nije jedna čaša završila kao tegla za kaktus – kaže. – Uostalom, nije mi cilj doći u dućan i vidjeti stotinu mojih čaša na polici. Želim unikatnu selekciju vrhunskih primjeraka čaša, veli. O tehnici rada ne želi govoriti jer ipak tajnu zanata čuva za sebe. Autorska zaštita joj je preskupa.

Za Ivanu je svaka čaša neprocijenjiva, pa teško razgovara o cijenama. – Primjerice, čaša Marka Pola vrijedila bi najmanje 100 eura na tržištu, što je kupcima puno, dok taj novac za 70 sati rada nije vrijedan spomena. Ipak, kupaca se nađe. Poznati hrvatski vinar, čija butelja vina stoji nekoliko tisuća kuna, želi da se u njegovom restoranu ta skupa vina piju iz mojih čaša. To i jest moj cilj. On bi u restoranu imao desetak čaša i, kad netko naruči najskuplje vino, želi prirediti „pravi doživljaj“. Želio bi servirati vino u mojim čašama, kaže.

Turistička ponuda Hrvatske upotpunjena originalnim idejama kojih nikad ne manjka – dobitna kombinacija.

Izvor:
Foto: