Povežite se s nama

Mali ženski razgovori

Silvija Kolar-Fodor: “Svojim idealima možemo svijet promijeniti nabolje!”

Objavljeno:

- dana

Predsjednica Udruge „Biovrt“ i jedno od najpoznatijih lica povezanih s vrtlarstvom u Hrvatskoj danas, Silvija Kolar-Fodor, rođena je 1979. godine u Čakovcu.

Završila je ekonomsku školu te odmah nakon srednje škole počela raditi u struci. Paralelno s radom izvanredno je studirala ekonomiju te tijekom fakultetskog školovanja osvojila Dekanovu nagradu za najbolju studenticu prve godine. Nekoliko godina kasnije dobila je i nagradu za najbolji diplomski rad, koju joj je dodijelila Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika.

Velika inspiracija joj je Japanac Masanobu Fukuoka, koji je Silviju oduševio i inspirirao za oblik vrtlarenja u skladu s prirodom. Kao drugi uzor navodi indijsku znanstvenicu Vandanu Shivu!

Kaže da je usporedno s radom i studiranjem osjećala veliku potrebu za doprinosom stvaranju pozitivnih promjena u društvu, tako da je volontirala i sudjelovala u radu raznih udruga i inicijativa – kao aktivistica na području ekologije te ljudskih i životinjskih prava. Silvija je jedna od osnivačica Udruge „Zora“, u kojoj je godinama volontirala, radila kao voditeljica financija i administracije te kao izvršna direktorica.

Igrom slučaja na informatičkom tečaju kod jedne udruge u čijem je sklopu bila i knjižnica posudila je nekoliko knjiga o vrtlarenju, što je bio početak njezina usmjeravanja u svijet biovrtlarenja. Još 2006. godine nastao je njezin prvi biovrt, čime je spojila ljubav prema prirodi, stalnu želju za istraživanjem i učenjem te aktivističku stranu u stvaranju boljeg svijeta.

Od 2006. godine Silvija je uključena u razne internetske forume, gdje se povezala s drugim vrtlarima i zaljubljenicima u prirodu, a 2009. godine pokrenula je vlastitu internetsku stranicu (www.biovrt.com) na kojoj redovito objavljuje tekstove na temu vrtlarenja. Krug pratitelja i ljudi koji su od nje učili je stalno rastao, tako da je 2012. prirodnim slijedom osnovana Udruga „Biovrt – u skladu s prirodom“, koja okuplja vrtlarsku zajednicu iz cijele Republike Hrvatske. Bila je suradnica raznih časopisa kao spisateljica i kolumnistica, a početkom 2018. godine izdala je i prvu knjigu, „Vrtlarenje u skladu s prirodom“.

Početkom 2018. godine izdala je prvu knjigu, “Vrtlarenje u skladu s prirodom”

Već gotovo sedam godina redovito provodi radionice na svom imanju te održava proljetna vrtlarska predavanja diljem Hrvatske u suradnji s drugim udrugama i institucijama. Samo prošlog proljeća održala je 33 predavanja na potezu od Čakovca, Osijeka, Zagreba i Istre do Dubrovnika. Prije dvije godine pokrenula je školski vrt u suradnji s I. OŠ Čakovec te PŠ Novo Selo Rok. Otad kontinuirano vodi i biovrtlarsku grupu u PŠ Novo Selo Rok te radi na projektima o školskim vrtovima. U kolovozu ove godine objavila je „Priručnik za kreiranje školskih vrtova i provođenje biovrtlarskih aktivnosti“, koji je namijenjen prvenstveno školskom osoblju s nadom da će inspirirati i motivirati škole diljem Hrvatske na kreiranje školskih vrtova.

Trenutno je potpuno posvećena radu u Udruzi „Biovrt“. Na imanju isprobava različite tehnike uzgoja i biovrtlarstva, od klasičnih povrtnjaka do šumskih vrtova. Uzgaja i čuva više od 500 vrsti povrća, cvijeća te začinskog i ljekovitog bilja. Redovito povećava svoju banku sjemenja. U okviru Udruge provodi i program „Čuvari sjemenja“. U programu uključuju članove na čuvanje starinskih vrsti od izumiranja.

Vizija i inspiracija

Kako biste se opisali u tri riječi?
Uporna, pozitivna, osoba koja jako voli istraživati i učiti te prenositi znanje drugima.

Što je za vas uspjeh u životu?
Raditi posao koji istinski voliš. Iako su me odmalena poticali u učenju „da bih imala dobar posao negdje u uredu i da se ne bih mučila na zemlji”, iako sam kao odlikašica završila dobre škole i radila u uredu, srce me odvelo natrag na zemlju… Doduše, sa sasvim drukčijim pristupom.

Vaš moto u životu?
Život živim kako je to rekao Mahatma Gandhi – „budi promjena koju želiš vidjeti“. Vjerujem da, ako želimo promijeniti svijet, prvo i jedino što možemo promijeniti jest sebe. Zbog svijesti o patnji životinja odabrala sam vegetarijanstvo, zbog svijesti o važnosti očuvanja okoliša i zdravlja odabrala sam biovrtlarstvo… Uistinu vjerujem da vođeni svojim idealima i vrijednostima možemo promijeniti svijet nabolje. Kad sam pokretala prvi biovrt, svi su oko mene govorili da je nemoguće imati vrt bez kemije, a danas mnoštvo ljudi dolazi na moja predavanja vidjeti kako je to moguće. U biovrtlarstvu sam našla velik izvor inspiracije i radosti.

Vaš uzor u životu?
Velika inspiracija mi je Japanac Masanobu Fukuoka, koji me je oduševio i inspirirao na oblik vrtlarenja u skladu s prirodom. Uzor mi je i Vandana Shiva, indijska znanstvenica i aktivistica koja radi velike stvari na području čuvanja okoliša te suvereniteta hrane.

Avantura počinje

Roman ili poezija?
Kad uhvatim vremena, najradije čitam stručnu literaturu iz područja vrtlarenja ili pogledam dobar dokumentarni film. To je način na koji proširujem vlastito znanje. Osim toga, pojedine knjige o vrtlarenju znaju biti toliko zanimljive i uzbudljive poput najboljega avanturističkog romana.

Knjiga koju biste još jednom rado pročitali?
“Revolucija jedne slamke” Masanobua Fukuoke. Taj čovjek je bio poljoprivrednik, mikrobiolog, filozof, a povrh svega veliki vizionar! Oduševljava me njegovo poimanje prirode i čovjekova mjesta u njoj.

Poznata osoba s kojom biste rado razgovarali?
Imala sam čast porazgovarati s Vandanom Shivom, čiji rad iznimno cijenim. Veseli me i stalno upoznavanje istomišljenika, jer i mali ljudi čine velike stvari.

Kako provodite slobodno vrijeme?
U vrtu, koji mi je nepresušan izvor inspiracije. Najljepši su mi trenuci kad šećem sa svojim sinom, pri čemu upoznaje prirodu oko nas. Ponosna sam što već poznaje puno biljaka i životinja u vrtu – što nije mala stvar za jednog četverogodišnjaka!

Kako bismo mogli poboljšati čovjekov odnos prema prirodi?
Iako mnogi ne razmišljaju tako, veliku stvar činite izborom hrane koju jedete. Ako kupujete u trgovačkim lancima konvencionalno uzgojenu hranu, htjeli ili ne, svojim novcem podržavate upotrebu kemikalija, trovanje okoliša i samih sebe, uništavanje resursa i negativne klimatske promjene, a nerijetko i eksploataciju radne snage. Izborom kupovine hrane kod organskoga lokalnog poljoprivrednika ili uzgojem vlastite zdrave hrane podržavate svoje zdravlje i čuvanje resursa te okoliša za buduće generacije. To je izbor koji donosite svaki dan jer svaki dan morate jesti. Uistinu, ne morate biti nikakav veliki aktivist/-ica, ni uložiti velike napore u doprinosu očuvanja okoliša – već samo paziti što kupujete.

Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
Naravno, svake sezone je nekoliko puta doživim u svom vrtu kad se zaljubim u neku novu biljku koja me oduševi. Ljubav na prvi pogled doživljavam svakog proljeća i jeseni kad se vraćam iz rasadnika s punim vrećicama bilja i sjemena, mada sam si obećala da više ništa neću kupovati.

Što je najvažnije u vezi?
Prihvatiti partnera/-icu takvom kakav jest, bez obzira koliko različiti bili od nas.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a niste?
Posjetiti imanje Masanobua Fukuoke i spomenik psu Hachiku u Japanu.
Blagodati biovrta

Što vam je draže: kuhati ili jesti?
Volim pripremati svakakva jela od blagodati koje uzgojim u biovrtu, no najdraže mi je u šetnji sa sinom po vrtu s nogu pojesti rajčicu, mrkvu, svježe ubrano. Sin me, otkad je prohodao, prati po vrtu. Najviše voli kad uberemo list kelja ili mrkvicu te odmah sve pojedemo u vrtu.

Omiljeno jelo?
Zeleni sok od sezonskog voća i povrća s mojih vrtova, kojim započinjem svaki dan.

Omiljeni kolač?
Čokoladni kolač s višnjama i ribizlom.

Omiljeni način opuštanja?
Šetnja vlastitim vrtovima, kad uživam u rezultatima vlastitog rada.

Vaš idealni odmor je…
…istraživanje nacionalnih parkova i lokalnih prirodnih znamenitosti.

Prava žena nikad ne smije…
…prestati vjerovati u sebe!

Gdje se vidite za 10 godina?
Vidim se sretnom na svom imanju, gledajući sina kako odrasta u skladu s prirodom, kako rastu voćnjaci koje sam nedavno osmislila i zasadila, ali i školski voćnjak koji smo posadili u PŠ Novo Selo Rok. Namjeravam i dalje pisati za web-stranicu biovrta te se virtualno družiti i dijeliti znanje s velikom vrtlarskom zajednicom. Planiram napisati i neku novu knjigu o vrtlarenju, nove suradnje, proširiti vrtove, tko zna… U svakom slučaju, veselim se novom stvaranju i rezultatima tog rada!

Mali ženski razgovori

Po prvi put dodijeljene volonterske nagrade “Petra Horvat” studentima sestrinstva na Sveučilištu Sjever

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Studentima Odjela sestrinstva koji su ostvarili najveći broj volonterskih sati u akademskoj godini 2022/2023 u Sveučilišnom centru Varaždin Sveučilišta Sjever 14. prosinca dodijeljene su, po prvi put, volonterske nagrade.

Novoutemeljene volonterske nagrade studentima koji nesebično pronalaze vremena za volontiranje u Općoj bolnici Varaždin, na javnozdravstvenim akcijama i sportskim događanjima, udrugama za djecu i osobama s invaliditetom nose ime Petre Horvat, prije dvije godine tragično preminule studentice Sveučilišta Sjever, mlade žene koja je za svog kratkog života ostavila trajan trag dobrote, nesebično darujući svoje vrijeme za volontiranje i humanost. „Vjerujem da bi danas Petra bila ponosna na sve svoje mlade kolegice i kolege koji uz studentske obveze pronalaze vrijeme za volontiranje. „Nema tog dobrog djela koliko god malo bilo koje je učinjeno uzalud“, stara je uzrečica koju iz dana u dan potvrđuju i marljivi studenti Sveučilišta Sjever koji slobodno vrijeme nesebično daruju čineći brojnima svakodnevicu ljepšom. Dobitnici volonterske nagrade koja nosi Petrino ime, siguran sam, nastavljat će i njenu misiju pomoći i baviti se uspješno poslom kojeg je i ona voljela“, istaknuo je na prigodnoj svečanosti prorektor Sveučilišnog centra Varaždin prof. dr. sc. Damir Vusić.

 „Vaš angažman i doprinos u javnozdravstvenim, socijalnim i sportskim aktivnostima svjetlo su koje obasjava put drugima i čini razliku u njihovim životima.  Hvala vam na vašoj nesebičnosti, inspiraciji i ulozi koju igrate u stvaranju boljeg svijeta. Petra je ostavila neizbrisiv trag kroz svoju nesebičnu predanost kao volonterka, uvijek spremna pružiti pomoć i podršku drugima. Kao studentica, njena strast prema učenju bila je zarazna, potičući inspiraciju kod ostalih kolega. Kao prijateljica, bila je oslonac i osoba od povjerenja, uvijek spremna saslušati i pružiti podršku i ljubav. Osobno sam imala privilegiju biti njezina nastavnica i mentorica na završnom radu te sam tako bila svjedok njenog neumornog truda i beskompromisne posvećenosti. Petra zadužila si nas svojom osobnošću i dobrotom. Utrla si put kojim nam je ići“, prisjetila se svoje studentice pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. dr. sc. Marijana Neuberg.

Dodjeli nagrada kojima je nazočila i Petrina obitelj, čiji su članovi zahvalili Sveučilištu Sjever na sjećanju na njihovu prerano preminulu Petru, mladu ženu koja je imala velike planove i ambicije, te posebice što će njeno ime nositi nagrada za mlade volontere i u budućim generacijama Sveučilišta Sjever. Petra Horvat bila je ambiciozna, hrabra i predana svojim ciljevima. Bila je odlična učenica tijekom školovanja i predana studentica studija Sestrinstva. Uz studentske obveze radila je i niz poslova zarađujući vlastiti novac, a nesebično je dijelila svoje znanje i dajući instrukcije. Po završetku fakulteta zaposlila se kao medicinska sestra, a upravo zahvaljujući predanom radu ubrzo je postala glavna sestra u domu za odrasle osobe  s psihičkim poteškoćama Bistričak u Jalžabetu. Volontirala je u udrugama, a sa svojih 24 godine bila je udomiteljica četvero mališana. Pokazivala je suosjećanje prema svakoj osobi, a energiju usmjeravala prema dobrobiti drugih.

Župan Varaždinske županije Anđelko Stričak čestitao je volonterima na radu, dodajući „kako su zalog za još bolju budućnost“. “Zahvaljujem vam i u ime Varaždinske županije na vašem velikom srcu za dobra djela i nadam se da ćete tu želju za pomaganjem zadržati i kada napustite Sveučilište Sjever i započnete svoje profesionalne karijere“, istaknuo je župan Stričak koji je na kraju svečanosti najavio kako će posthumno Petri Horvat biti dodijeljena nagrada za životna djela Varaždinske županije.

Luka Lipovac, Marko Pavlenić, Paula Kontek, Matija Kuzmić, Marta Bermanec, Ksenija Vitelić, Iva Lovrinović, Tena Funjak, Klara Mlinarić, Helena Sever, Marko Pavlenić, Mihaela Andrašek, Amanda Milković, Tena Dežić, Lorena Zebec, Ana Bubnjar, Ana Polančec, Glorija Matanović, Karla Herman, Adriana Mlinarić i Ines Kučko prvi su dobitnici nagrada za volontiranja „Petra Horvat“ za predani volonterski rad u prošloj akademskoj godini. „Volimo volontirati i rado se odazivamo svim akcijama od obilježavanja dana vezanih uz zdravlje, pomaganja ako zatreba u organizaciji i provođenju događanja, zapravo kad god se ukaže prilika i stvarno nam nije teško. Pozvali bi i druge da nam se pridruže“, istaknuli su studenti sestrinstva Iva i Luka, dodajući kako se za volonterstvo uvijek pronalazi vremena uz studentske i druge obveze.

Inače, u prošloj akademskoj godini studenti volonteri – studenti sestrinstva Sveučilišta Sjever odradili su ukupno 2000 volonterskih sati. I u ovoj akademskoj godini marljivo rade, pa su tako nedavno značajno doprinijeli smanjenju listi čekanja u Općoj bolnici Varaždin na čemu im je i na ovoj dodjeli nagrada zahvalio ravnatelj Opće bolnice Varaždin dr. sc. Damir Poljak.

Nastavite čitati

Mali ženski razgovori

“Pamtim samo lijepe stvari, pjeva Gabi, a ja dodam: sve ružno ‘deletam’!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

– Svi moji poslovi moj su poziv, bilo rad u Županiji ili predavanja na Veleučilištu, mislim da se samo tako može biti uspješnim – ističe Sonja Tošić-Grlač. Uzor su joj pozitivni, jednostavni, kreativni ljudi, a male stvari čine je sretnom i ispunjenom.

Sonja Tošić-Grlač rođena je u svibnju 1963. godine u Čakovcu. S roditeljima i bakom živjela je u Šenkovcu sve do početka studija. Prva četiri razreda osnovne škole završila je u Područnoj školi Šenkovec, a više razrede u III. osnovnoj školi Čakovec.
Srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Srednjoškolskom centru Čakovec, nakon kojega je upisala Filozofski fakultet u Zagrebu te postala profesorica jugoslavenskih jezika i književnosti.

Na večeru bi rado s Vedranom Mlikotom, ali i Danielom Craigom, da jednu večer i ona bude Bond djevojka

– Zaposlila sam se već kao apsolventica i radila kao prof. hrvatskoga jezika u raznim školama na zamjenama, a stalno radno mjesto ukazalo se u Knjižnici i čitaonici Čakovec te je u tom pravcu krenula i moja profesionalna karijera. Magistrirala sam, a kasnije i doktorirala informacijske znanosti, a profesionalni put me od narodne i školske knjižnice odveo u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu pa natrag, u Međimursku županiju. U profesionalnom smislu prošla sam mnogo toga, stalno učila i usavršavala se, imam sreće što sam uvijek imala potporu radne sredine i otvorene putove napredovanja – kaže Sonja Tošić-Grlač, pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, predavačica na Međimurskom fakultetu u Čakovcu i predsjednica Upravnog vijeća Županijske bolnice Čakovec.

Kako biste se opisali u tri riječi?
Otvorena, jednostavna, spremna pomoći.

Koja je najljepša stvar u poslu kojim se bavite?
Volim posao koji radim, svoj kolektiv i kada ujutro dođem u ured, upalim radio i komp, sretna sam i zadovoljna. Ali uvijek postoji i ono najljepše, a to je kada s kolegicama iz REDEA-e pišemo projekt. Zadužena sam za ideju i njezin razvoj, za tekstualne podloge struke koju znam, a one ostalo. Uigrana smo ekipa, vrlo smo slične i uvažavamo se. Timski rad za udžbenik. To su dani razgovora, promišljanja, ima i šale i smijeha, ali i muke. Kad projekt prođe, našem veselju nema kraja. Jedan sam dan srela na ulici bračni par u majicama našeg projekta 54+, mahnuli su mi i nasmijali se. To je pravi uspjeh i lijepa stvar.

Kino ili kazalište?
I jedno i drugo. Volim filmove, vrlo često idem u kino, što nije ni čudo jer sam jedna od prvih ŠAF-ovaca. Edo me naučio gledati i promišljati filmski. Skoro uvijek sjedim u „kazališnom autobusu“ i s ekipom idem na predstave u Zagreb.

Buket ili bombonjera?
Volim i cvijeće i slatko, ali ipak buket. No, dobila sam ja na poklon već i buket od bajadera!

Kojoj se uspomeni uvijek vraćate?
Ovisi i o mojem raspoloženju ili situaciji. Pamtim samo lijepe stvari, pjeva Gabi, a ja dodam, sve ružno deletam. Najdraže su mi uspomene s obitelji. Zajednička druženja puna različitih dogodovština, veselja i ljubavi. Tu su i uspomene s putovanja te planinarenja s prijateljima… Vrlo se rado vraćam uspomenama s bakom.

Najljepše mjesto na svijetu je…
Svakako sam lokalpatriotkinja i volim Međimurje, svoj grad i Šenkovec. Kad upoznam sva ona mjesta koja još želim vidjeti javit ću vam rang-listu, a zasad dominiraju Pariz, New York, Brugge, vrh Tuhobić, Nerezine, Szenteindre… Ispada da mi je svugdje lijepo.

Tko vam je uzor u životu?
Nikakve „face“ nisu mi uzor. Moji su uzori pozitivni, jednostavni, kreativni ljudi. Moj tata, pošten, miran, vrijedan čovjek koji je volio ljude, nikada zavidan, jednostavno predivan. Moja mama koja s 81 godinom radi na vrtu, brine o sebi, vesela i pozitivna, motivirana za svakakve radove po kući i gruntu, puna energije, peče najfinije „mini zdigane“ kolače. Volonterke, moje kolegice iz udruge „Pomoć neizlječivima“. Kolege planinari koji voljom i svojom unutarnjom snagom osvajaju vrhove. Imam oko sebe predivne ljude, čiji utjecaj rezultira boljom verzijom mene same te postiže da dosegnem i ono za što mislim da mi je nedostižno.

Glumac s kojim biste rado otišli na večeru?
S Vedranom Mlikotom, da mi priča o Himalaji, te s Danielom Craigom, da jednu večer budem i ja Bond djevojka!

Omiljeni glazbenik?
Moj sin svira gitaru i sve svoje nade polažem u njega!

Koju pjesmu uvijek s guštom otpjevate?
Nisam karaoke tip, kaže se „nemam sluh“, tako da sam tu vrlo slaba. Volim sve međimurske pjesme i pjevušim kada me nitko ne čuje.

Knjigu koju biste rado još jednom pročitali?
Nikad ne čitam iznova, ali možda jednoga dana, i to će biti „Vodoriga“ Andrewa Davidsona i „Djevojka s bisernom naušnicom“ Tracy Chevalier. Postoje knjige koje ponovo iščitavam, ali one i jesu takvo štivo, kao „Žene koje trče s vukovima“ Clarisse P. Estes.

Što vas najviše usrećuje u životu?
Moja sreća je zdravlje: kada sam zdrava, mogu sve. Možda se čini kao floskula, ali kad si član uprave bolnice i kad vodiš zdravstveni sustav, vidiš da je to jedina istina. Ne tražim veliku sreću, svaki dan male stvari čine me sretnom i ispunjenom. Kad ujutro sjednem u auto s kolegama i krenemo na planinarenje, jako sam sretna osoba. Kad nekamo putujem, kad sin položi ispit, kad je nakon dugog vremena došla moja sestrična iz Bosne i bila s mojom mamom mjesec dana te smo se zajedno provodile, kada dobijem lijepi poklon ili nekome pomognem, kada dobro odradim posao… Poslovica kaže: „Imati dostatno – to znači sreću, imati više nego dostatno je štetno.“

Koji ste najbolji savjet primili i tko vam ga je dao?
Moja prijateljica Zlata, koja je nažalost umrla, bila je moj najveći i najbolji savjetodavac. Zlata je bila starija od mene, zajedno smo jedno vrijeme radile i ostale prijateljice. Ona je bila u prednosti, u životu je jedan dio toga već obavila, a ja sam išla za njom i ona me savjetovala iz svog iskustva. Znala je zapisivati njoj „pametne“ rečenice iz knjiga pa smo o njima razgovarale. Njezini su savjeti bili „zdravi“. Učila me koji su odnosi u životu najvažniji, ukazala na to da sitnice čine život važnim, da trebamo stvarati sami svoje radosne trenutke. Uvijek mi je govorila: „Pusti ih, budi svoja, dobra i dobro radi!“

Najljepša uspomena iz djetinjstva?
Voljela sam sjediti na stepenicama i čitati, biti u svome svijetu. Skitati se po ulici, od susjeda do susjeda. Onda su tu autobus na daljinski koji mi je tata kupio u Austriji, beba koja plače i trepće, prvi kožni „tregeršos“, odlazak s roditeljima vlakom u Varaždin, prvi nastup na priredbi za dječje darove za Djeda Mraza, u nižim razredima sam bila u glumačkoj družini i zaboravila tekst kada sam nastupala, bratić me vodio u šumu piti prepeličja jaja, sanjkanje na Blažonovu bregu, prve tuče, prve simpatije, prve jedinice…

Što uvijek nosite u torbici?
Crveni ruž, kremu za ruke, kišobran, lijekove i, naravno, novčanik. Uvijek mi je torba malo veća pa stane i sendvič, voće, voda….torba mi je uvijek teška.

Najljepši trenutak u životu?
Ponedjeljak poslijepodne, kišilo je, rodio se Karlo.

Što smatrate svojim primarnim životnim pozivom?
Ovo je pitanje kao iz „life coaching“ treninga. Tamo dobijete odgovor: „Pronađite ravnotežu između poslovne i privatne sfere života.“ Pronađite u svom poslu ono što ga može učiniti pozivom. Svi moji poslovi moj su poziv, bilo rad u Županiji ili predavanja na Veleučilištu, mislim da se samo tako može biti uspješnim!

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje