INTERVJU ZA “LIJEČNIČKE NOVINE”
– Svjesna sam moguće odmazde, no ne bojim se. Zar bi se trebalo bojati istine, morala ili pravde? – odgovorila je dr. Sanja Zember, specijalistica infektologije, smijenjena ravnateljica Opće bolnice Varaždin, u velikom intervjuu za „Liječničke novine“.
Za mjesečno glasilo Hrvatske liječnike komore potvrdila je da će tražiti pravno razjašnjenje cijelog postupka smjene, a istaknula je da očekuje postupanje DORH-a po prijavi Hrvatske udruge bolničkih liječnika.
– U jednom sam se trenutku zapitala u kakvoj to državi živim kad moram birati koje ću propise poštivati, a koje neću, i zar se moram ravnati prema osobnim interesima ili dnevno-političkim potrebama? – rekla je dr. Zember u razgovoru.
Otkrila i kad su počeli napadi te komu koje prvome „stala na žulj“.
– Moj prvi „neposluh“ bio je taj što nisam željela automatizmom potpisati zaključivanje ugovora o energetskom učinku za projekt „Energetska obnova zgrada unutar kompleksa Opće bolnice Varaždin“. Naime, interno sam provela analizu energetskog i ekonomskog elaborata te sam temeljem dobivenih rezultata predložila da se odgodi potpisivanje ugovora i zatraži dopunsko mišljenje nadležnih službi Ministarstva zdravlja, Varaždinske županije i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama. Osobno sam željela da se riješe i mikroklimatski uvjeti u bolesničkim sobama i ambulantama, jer je problem kada u ljetnim mjesecima radite na visokim temperaturama ili hospitalizirate bolesnika s temperaturom od 40°C u sobu u kojoj je okolišna temperatura 35°C – istaknula je.
Drugi njezin „grijeh“, navela je, bio je pokušaj izmjene projekta za izgradnju spojnog objekta između dva odjela u bolnici u Novom Marofu.
– Dovela sam pod upit potrebu za bazenom u projektu koji je namijenjen palijativnim pacijentima, a smatrala sam i da postoji potreba za jednokrevetnim sobama, kao i nadopuna projekta opreme. Uvažavajući činjenicu da je stanovništvo Varaždinske županije sve starije životne dobi i opterećeno brojnim kroničnim bolestima, smatrala sam da je kvalitetna kronična i palijativna skrb prioritet svake ustanove. Iako sam spomenuti projekt preuzela u poodmakloj fazi zrelosti, zatekla sam neriješene imovinsko-pravne odnose bez čijeg rješenja nije moguća prijava projekta niti povlačenje financijskih sredstava iz EU fondova – navela je za „Liječničke novine“.
Otkrila je da je čak triput odbila prihvatiti ponuđeno poziciju vršiteljice dužnosti ravnateljice, jer je bila svjesna da nema iskustva u upravljanju.
– Nakon detaljne analize prednosti i nedostataka provedene u konzultaciji s kolegama iz bolnice koji su bili ili jesu na rukovodećim upravljačkim pozicijama, odlučila sam ipak prihvatiti funkciju dužnosti ravnateljice – objasnila je.
Napomenula je da nije članica niti jedne političke stranke, ali da se na vlastitoj koži uvjerila u istinitost navoda da će se politika baviti s njom, htjela ona to ili ne.
Jesu li ju „vrbovali“ u politiku?
– Osvijestila sam činjenicu da politika prožima naš cjelokupan život te duboko zadire u pore svih sustava. Pitanja koja su naizgled „prirodna“ vrlo lako postanu „politička“. Osobno sam od pasivnog političkog promatrača postala aktivan sudionik političke scene interesantan brojnim političkim opcijama – odgovorila je.
Napomenula je da je nakon razgovora s većim brojem lokalnih političara uvidjela da uopće nisu svjesni odgovornosti koju imaju za zdravstvenu zaštitu svojih građana.
Izvor:
Foto: Arhiva RT
Povijesni i Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin napokon bi mogli dobiti krov nad glavom i idealne uvjete za prezentaciju svojih iznimno značajnih stalnih postava.
Ispostavilo se to na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina na kojoj je vijećnica Silvija Cupar postavila pitanje gradonačelniku Nevenu Bosilju o konzumiranju prava na prvokup Stanoingove palače Zakmardy.
– Zanima me hoće li Grad Varaždin koristiti pravo prvokupa palače Zakmardy, za što su potrebna sredstva od oko 7 milijuna kuna, a trebat će iznaći još dosta novca za uređenje i obnovu te zgrade. Istovremeno, vijećnici nemaju nikakvih informacija o projektu uređenja Žitnice, niti o razlozima zašto u njoj nisu izloženi eksponati Etnografskog odjela GMV-a. A kad već spominjem palače, zanima me i što Grad namjerava poduzeti s ispražnjenim prostorom palače Patačić na Franjevačkom trgu – rekla je HDZ-ova vijećnica Silvija Cupar.
Varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj odgovorio joj je kako je već imao nekoliko sastanaka s predstavnicima lokalne Crkve i varaždinskim biskupom mons. Radošem jer je Varaždinska biskupija izrazila namjeru da kupi palaču Zakmardy.
– Grad ima objekte koje je spreman zamijeniti s Varaždinskom biskupijom jer je, za razliku od palače Patačić, prostor palače Zakmardy iznimno zanimljiv Gradskom muzeju koji ima problema s izložbenim prostorom. Vidjet ćemo kako će završiti postupak prodaje palače Zakmardy jer je kupnja Crkvi osporena, a Gradu Varaždinu nitko nije ponudio pravo prvokupa. Palača Patačić iduće godine bit će privremeno Gradska vijećnica dok ne završe radovi na obnovi postojeće. Nakon toga dat ćemo je u najam zainteresiranima – naglasio je gradonačelnik.
Međutim, gradski vijećnici i kulturna javnost zbog kratkoće “aktualca” ostali su prikraćeni za cijeli niz zanimljivih informacija koje govore o apsurdnoj situaciji u kojoj je GMV već godinama. Primjerice, kao što je Hrvatska vjerojatno među rijetkim europskim državama koja nema stalni postav hrvatske povijesti, tako je i Varaždin zasigurno povijesno najznačajniji hrvatski grad koji nema stalni postav svoje itekako bogate i vrijedne povijesti značajne za hrvatski, ali i širi regionalni kontekst!
Stoga, zamislite situaciju kada bismo baroknog Varaždinca proveli stalnim postavom Starog grada. Taj bi vrlo vjerojatno ostao šokiran i nemalo iznenađen što se najvrjednije gradske insignije: žezlo, gradski pečati, isprave… čuvaju u Starom gradu koji je do druge polovice XIX. stoljeća bio zasebna administrativna jedinica, vrlo često neprijateljski raspoložena prema slobodnom i kraljevskom gradu Varaždinu.
Uostalom, GMV osim spomenutih vrijednosti, čuva namještaj gradonačelnika te tisuće povijesnih dokumenata i predmeta. A osim same institucije Grada, muzealci su dužni ispričati priče o značajnim (i prijelomnim) događajima iz gradske i hrvatske povijesti. Podsjećamo, izboru Habsburgovaca za hrvatske kraljeve itekako je “kumovao”, pa čak i presudan bio baš Varaždin.
Tu su i brojne povijesne ličnosti, materijalni artefakti obrta koji svjedoče o kulturnom i umjetničkom dosegu, a da industrijsku baštinu i ne spominjemo. U Muzeju bi se štošta trebalo doznati i o urbanom razvoju Varaždina, školstvu, zdravstvu, crkvenim redovima… No, prostora za prezentaciju eksponata nema pa je sve u svemu stalni postav povijesti Varaždina (i Varaždinske županije) višedesetljetni imperativ ne samo muzejske struke već i šire javnosti.
Pitate li varaždinske muzealce treba li sastavni dio tog budućeg stalnog postava biti i stalni postav Arheološkog odjela GMV-a, odgovorit će vam potvrdno. Jer on pak s nekoliko desetaka tisuća predmeta svjedoči o višetisućljetnom kontinuiranom življenju u našem kraju. Od neandertalaca u špilji Vinidiji, do Haltšatske kulture, Kelta, Jasa, Rimljana, prvih Slavena/Hrvata na ovim područjima, pa sve do srednjevjekovne arheologije.
Možemo pretpostaviti kako palača Zakmardy ima potencijal za smještaj i prezentaciju ovakvih postava. Štoviše, palača je povijesno vezana uz Varaždin, Gimnaziju, a kao zgrada je vrlo vrijedna rano barokna građevina, o čemu smo nedavno pisali na stranicama Regionalnog tjednika. Iz krugova bliskih GMV-u doznali smo da je sam tlocrt palače iznimno pogodan za muzejski postav (stalni, ali i povremene izložbe) jer ima na četiri etaže središnju glavnu dvoranu iz koje se ide u nekoliko manjih prostorija, što omogućava razrade tema.
A potkrovlje je pomalo futurističko i nestandardno, te bi bilo itekako zanimljivo i privlačno za muzejski prostor. Sama lokacija palače je na turističkoj ruti, unutar povijesne jezgre, pokraj ugostiteljskog objekta, relativno dobro sačuvana, dostupna, i najvažnije – s velikim zidnim površinama, a malim prozorskim. Potonje je izrazita mana Patatičke, pa i palače Sermage, jer muzejsko – galerijski prostori ne trebaju mnogo prozora. Uređenjem trga u Habdelićevoj te povijesnog konteksta palače Zakmardy (pa i na simboličnoj razini jer Zakmardy je bio preteča muzealca – prvi hrvatski arhivar) stvorile bi se pretpostavke za novu kulturno-povijesnu točku u Varaždinu.
A “oslobađanjem” pak palače Herzer u prizemlju i podrumu zgrade proširio bi se Svijet kukaca i uredio svojevrsni tematski (zabavni) park s naglaskom i inspiracijom na entomologa Franju Koščeca. Rješavanjem gotovo stoljetnog problema stalnih postava Povijesnog, Arheološkog i Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin, koji će uskoro proslaviti 100 godina, učinio bi se izniman iskorak. Ta ustanova napokon bi postala kompleksna, najznačajnija i najveća muzejska institucija u ovom dijelu Europe.
To bi, naravno, utjecalo i na povećani broj posjetitelja, turista, ali i veću konzumaciju kulture od strane domicilnog stanovništva. Nažalost, projekt uređenja Žitnice već četiri godine doslovno “vegetira”.
Zgrada Žitnice nalazi se jugozapadno od Starog grada, unutar unutrašnjeg obrambenog prstena. Tlocrtno je oblika izduženog pravokutnika, položenog u smjeru istok-zapad. Podignuta je na mjestu ranijeg obrambenog bedema grada i jedino sustavno istraživanje zgrade obavljeno je tijekom 1985. godine, kada je obnovljeno pročelje. Svi dijelovi objekta su izgrađeni do 1586. godine, što Žitnicu čini posljednjim neistraženim biserom arhitekture u povijesnoj jezgri!
S obzirom na to da je Državni arhiv u Varaždinu započeo s radom kao dio Gradskog muzeja Varaždin, tako je i namjena Žitnice od 50-ih godina prošlog stoljeća bila čuvanje arhivske građe. Nakon 70 godina, dodjeljivanjem novog objekta Državnom arhivu Varaždin stvorene su nove pretpostavke za prenamjenu Žitnice. Sukladno odluci Gradskog vijeća, Žitnica je trajno dodijeljena na korištenje Gradskom muzeju Varaždin. Nažalost, nakon konzervatorsko-restauratorskih istraživanja koja su završila 2017. godine (provodio ih je Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba), u nekoliko navrata prijavljivan je projekt na Ministarstvo kulture, ali sredstva nisu odobrena ni jedne godine.
A sad dolazimo i do onoga što je potrebno izraditi. Riječ je o arhitektonskom snimku objekta, idejnom rješenju, izvedbenom rješenju i zidarskim radovima jer majstori moraju otući kompletnu betonsku (neprimjerenu) žbuku. Novaca ima za arhitektonski snimak kako bi se krenulo s izradom dokumentacije, ali su zasad blokirani u neizglasanom gradskom proračunu za 2023. godinu! Na kraju, dodajmo i to da će prema zamislima varaždinskih muzealaca, ako im se to idejnim rješenjem omogući, Žitnica udomiti stalni postav Etnografskog odjela, osigurat će prostor za kustosa, depo i multimedijski prostor. Imat će i mogućnost za uređenje manjeg ugostiteljskog objekta u prizemlju.
Uređenjem ovog objekta napokon bi se završila obnova kompleksa Stari grad, koja je započela davne 1986. godine radovima na Starom gradu. Podsjećamo, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća obnovljena je Kula stražarnica, a uređenjem Žitnice čitav kompleks dobio bi sadržaj i bio otvoren za javnost.
Iz Financijske agencije potvrđeno nam je da informacija – kako Grad Varaždin, Varaždinska županija i RH imaju pravo prvokupa na nekretnini – nije dostavljena Fini od strane Općinskog suda u Varaždinu prilikom dostave zahtjeva za prodaju i ostale dokumentacije potrebne za provođenje postupka prodaje palače Zakmardy. Stoga smo Općinski sud pitali zašto im te informacije nisu dostavljene prije javne dražbe koja je provedena elektroničkim putem, te tko je odgovoran za takav propust (ako je riječ o propustu). Odnosno zanimalo nas je i je li u konačnici prodaja spomenute nekretnine obavljena sukladno Zakonu, s obzirom na to da ne postoje izjave o odricanju svih koji imaju prava prvokupa palače koja je kulturno dobro. Evo što su na to odgovorili:
– Kod ovog suda u tijeku je ovršni postupak u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AA d.o.o. protiv ovršenika S d.o.o. (Stanoing), u kojem postupku se provodila ovrha isključivo u odnosu na nekretninu čkbr.1813/1 upisana u zk.ul.13359 k.o. Varaždin. Zahtjev za prodaju navedene nekretnine dostavljen je na mrežne stranice FINE, a na temelju navedenog zahtjeva FINA je provela elektroničku javnu dražbu. Nakon primitka Izvještaja o provedenoj javnoj dražbi, sud je donio rješenje o dosudi koje nije pravomoćno jer je ovršenik podnio žalbu na to rješenje. I u zahtjevu za prodaju nekretnine i u zaključku o prodaji od 28. rujna 2021. navedeno je da predmetna nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra temeljem rješenja Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine od 9. travnja 2002. Dakle, povodom žalbe ovršenika na rješenje o dosudi, Županijski sud će, sukladno zakonu, ili ukinuti ili potvrditi prvostupanjsku odluku, odnosno ako Županijski sud ukine prvostupanjsku odluku, ponovno će se provesti postupak javne dražbe – piše u odgovoru glasnogovornice Općinskog suda u Varaždinu, Snježane Lukač-Keretić.
Državni zavod za statistiku (DZS) objavio podatke o prosječnim bruto i neto plaćama u Hrvatskoj u trećem tromjesečju ove godine, a podaci su razvrstani po zaposlenima po županijama.
Podaci o prosječnim plaćama po županijama dobiveni su obradom podataka iz obrasca JOPPD i redovito se objavljuju u tromjesečnoj periodici.
Podaci pokazuju da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. u odnosu na isto razdoblje 2021. porasla u svim županijama.
Prosječna mjesečna isplaćena neto na razini Hrvatske za razdoblje od srpnja do rujna ove godine iznosila je 7626 kuna. U odnosu na isti period lani rasla je za 7,5 %.
Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. isplaćena je u Gradu Zagrebu, u iznosu od 8968 kuna, a najmanja u Virovitičko-podravskoj županiji, u iznosu od 6577 kuna.
U odnosu na lani najveći porast neto plaća bio je u Krapinsko-zagorskoj županiji, za 9,2 %, a najmanji u Gradu Zagrebu, za 6,1 %.
U trećem tromjesečju ove godine radnici u Varaždinskoj županiji imali su prosječnu neto plaću 7129 kuna. Podaci DZS-a pokazuju da im je plaća u odnosu na lani rasla 8,5 %, što je više od državnog prosjeka. Ipak, valja primijetiti da radnici u Varaždinskoj županiji prema ovim podacima imaju 1839 kuna manju neto plaću od radnika u Gradu Zagrebu. Također, manja je 497 kuna od nacionalnog prosjeka.
Radnici u Međimurskoj županiji u istom periodu ove godine imali su prosječnu neto plaću od 7100 kuna. I njima je plaća u odnosu na lani rasla 7,2 %. I međimurski radnici zarađuju manje od nacionalnog prosjeka – 526 kuna manje.
Spremni su odlični popusti za Black Friday shopping fest! Posjetite Lumini od 24. do 27. studenog i iskoristite pogodnosti koje...
Društvo LTH Castings d.o.o. izrađuje inovativne, visoko kvalitetne proizvode, čiji kupci su međunarodne tvrtke automobilske industrije. Prepoznatljivi smo po 70-godišnjoj...
LTH Alucast traži kadrove za nove projekte. Radno mjesto Čakovec uz dodatnu mogućnost 6-mjesečne edukacije u pogonu u Ljubljani (SLO)...
